Trump vjeruje da nikad ne griješi – i upravo ga to čini opasnim

Donald Trump drži svijet kao taoca.

Vjeran svojoj nepredvidivoj naravi, američki predsjednik igra se s globalnim trgovinskim režimom kao s lopticom.

Mi smo zarobljenici, u ovom ili onom stepenu, Trumpovih impulsivnih hirova koji su, osim cijene po bilanse, radna mjesta, životne ušteđevine i novčanike, uzele težak danak i našoj umornoj psihi.

Njegova svemoć nas nadvladava, ostavljajući većinu nas s osjećajem izgubljenosti i čežnje za trenutnim predahom od neprekidnog haosa.

Trump je ovih dana opet potvrdio svoj talenat za samoočuvanje bez trunke žaljenja zbog traume i neizvjesnosti koje je prouzrokovao.

Suočen s uznemirujućim anketama, nemirnim tržištima kapitala, rasprodajom američkih državnih obveznica i rastućim protivljenjem unutar republikanske grupe i među oligarsima koji su podržali njegovo predsjedništvo, Trump se obratio javnosti na svojoj društvenoj mreži Truth Social kako bi objavio nagli preokret centralnog aspekta onoga što smatra promišljenom „ekonomskom politikom“ – općenitim i visokim tarifama.

Trumpovi saveznici na Capitol Hillu navodno su bili iznenađeni predsjednikovom promjenom rušilačkog kursa i otišli su pitajući se šta će njihov glavni otmičar uraditi sljedeće.

Jedan po jedan, navodni kontrolni mehanizmi (checks and balances) su, sramotno, kapitulirali, ili još gore, omogućili Trumpov arogantni modus operandi.

U ovom širem kontekstu, Trumpova vjerojatno privremena carinska amnestija ne smatra se „porazom“ niti „povlačenjem“ gospodara Mar-a-Laga. To je dio njegove veće, stalno evoluirajuće „majstorske strategije“ za oživljavanje nekadašnje proizvodne moći SAD-a.

Ima odgovore jer je on – odgovor

Za njegovu legiju obožavalaca i pristalica, Trump je mitska, nepogrešiva ličnost koja prezire sumnju jer je ona simptom slabosti.

Sigurnost je, za Trumpa, vrlina. Postavljanje pitanja i introspekcija su za slabiće, a ne za moćnike koji su dobili zadatak da vrate „veličinu“ Amerike koja je u padu.

Trump ima odgovore jer je on odgovor.

Dok se drugi mogu podsmjehivati njegovom evangeličkom „preobraćenju“, uvjeren sam da je Trump, nakon što je izbjegao atentatorski metak, doživio transformativno otkrovenje koje je oblikovalo njegov predsjednički mandat u mesijansku misiju.

U nezapaženom dijelu njegovog opširnog obraćanja zajedničkoj sjednici Kongresa početkom marta, Trump je izrazio svoje uvjerenje da je spašen božanskom intervencijom kako bi, zauzvrat, spasio SAD.

„Vjerujem da je moj život spašen […] zbog veoma dobrog razloga“, izjavio je Trump. „Bog me spasio da Ameriku ponovo učinim velikom. Vjerujem u to.“

Ne bih volio nikoga razočarati, ali ovo bi mogla biti rijetka prilika kada Trump govori istinu.

Miješa svojeglavost s mudrošću

Iako su Trumpovi najnoviji recepti da „učini Ameriku ponovo velikom“ spektakularno propali, njegovi kritičari se zavaravaju ako misle da će „haos na tržištu“ ili nekoliko zabrinutih milijardera natjerati Trumpa da napusti svoju izabranu sudbinu i pravedan cilj.

Za razliku od demokratskog američkog predsjednika Franklina Delana Roosevelta (FDR), Trump miješa svojeglavost s mudrošću.

FDR je preživio katastrofu – finansijski kolaps, opće siromaštvo i očaj, te sve veći napredak fašizma u inozemstvu. Bio je primoran, da posudimo izraz, učiniti Ameriku ponovo velikom.

Tokom govora koji je održao u maju 1932, FDR se obratio američkoj anksioznosti – nemiru koji gotovo doslovno odražava tjeskobu koju osjećaju mnogi njegovi potomci gotovo stoljeće kasnije nakon trenutnog šokantnog i potencijalno dugotrajnog finansijskog previranja.

„S ovim ušteđevinama, među milionima naših sunarodnjaka, nestao je osjećaj sigurnosti na koji su s pravom smatrali da imaju pravo u zemlji obilno obdarenoj prirodnim resursima i proizvodnim kapacitetima da ih pretvori u životne potrepštine za cijelo naše stanovništvo“, rekao je Roosevelt. „Još katastrofalnije, s očekivanjem buduće sigurnosti nestala je izvjesnost današnje hrane i odjeće.“

Rooseveltova rješenja su nastala iz eksperimentisanja, a ne dogme.

„Država traži hrabro, uporno eksperimentisanje. Zdrav razum nalaže da metodu uzmemo i isprobamo: ako ne bude uspješna, treba to iskreno priznati i probati drugu. No, izuzetno je važno nešto probati“, kazao je tada Roosevelt.

Pristup FDR-a nije podrazumijevao samo korištenje sredstava, resursa i domišljatosti savezne vlade da oživi SAD, nego i spremnost vrhovnog komandanta da odbaci ortodoksiju i aroganciju tvrdoglavog samopouzdanja.

Njegovo nasljeđe nije bila samo jedinstvena dužina njegove revolucionarne predsjedničke pozicije, nego i dobra i plodonosna svijest da je neuspjeh neizbježan.

Drugo implicitno značenje FDR-ovog upozorenja je da čak i predsjednici mogu naučiti vrijedne lekcije iz pravljenja grešaka.

Iskustvo i uvid koji stičete kada „zabrljate“ mogu riješiti druge probleme – velike i male, bliske i daleke – koji se javljaju tokom predsjedničkog mandata.

Roosevelt je slušao. Učio je ohrabrujući neslaganje. Želio je biti izazvan. Znao je da ljudi oko njega posjeduju stručnost koja je njemu nedostajala. Shvatao je da predsjednici nisu sveznajući, te da obavljanje njegovih teških odgovornosti ponekad zahtijeva dozu poniznosti.

Čista predstava u svakom trenutku

Trump preferira naredbe nad raspravom. Zahtijeva i cijeni apsolutnu lojalnost nad diskursom i protivljenjem. Vođen je instinktima i kipućim nezadovoljstvima, a ne strpljenjem i razmatranjem.

U svakoj funkcionalnoj demokratiji, ozbiljne inicijative su proizvod ozbiljnog preispitivanja. Trump je čista predstava, u svakom trenutku. On otvoreno odbacuje suštinske kvalitete koje su oblikovale Rooseveltovu pronicljivost: perspektivu i pragmatizam.

Zanimljiva ironija je da Trump želi imitirati FDR-a produžavanjem, iako nelegalno, svoje predsjedničke pozicije u treći mandat – ako zdravlje i popularnost potraju.

Predvidiva posljedica? Trump nikada neće priznati neuspjeh. Priznanje bi zahtijevalo od nepobjedivog Trumpa da prizna da je bio ili da može biti u krivu.

To se, koliko znamo, nije dogodilo niti će.

Trumpovim pristalicama, njegova nepokolebljiva sigurnost je opojna. Njegovo suludo posrtanje smatra se proračunatom taktikom. U ovim uznemirujućim i turbulentnim vremenima, iluzija čelnika koji tvrdi da je bezgrešan može biti utješna. Ipak, ostaje fatamorgana.

Cijena Trumpove prepoznatljive tvrdoglavosti će rasti u danima, sedmicama i mjesecima koji slijede. Berze će divlje oscilirati, nekada čvrsti savezi će se i dalje raspadati, povjerenje javnosti će slabiti. I kroz burnu neizvjesnost, Donald Trump će ostati uvjeren da je u pravu.

Upravo to je ono što nesmotrenog američkog predsjednika čini tako opasnim.

Stavovi izraženi u ovom članku su autorovi i ne odražavaju nužno urednički stav Al Jazeere.