Žao mi je, Ameriko, carine neće vratiti radna mjesta

Na večeri u Bijeloj kući 2011, predsjednik Barack Obama pitao je Steve Jobsa šta bi bilo potrebno da se iPhone proizvodi u SAD-u. Jobs je znao gdje to pitanje vodi. „Ta radna mjesta neće se vratiti“, odgovorio je. Lanci opskrbe i ekosistemi koji omogućavaju proizvodnju visoko tehnoloških proizvoda kao što je iPhone grade se godinama. Za razvoj vještina, kapaciteta i odnosa koji su u to uključeni potrebno je još duže. Tvornice ne možete samo uzeti i premjestiti na drugo mjesto.

Predsjednik Donald Trump odlučio je svejedno pokušati. Na „dan oslobođenja“, najavio je sveobuhvatne carine, koje nisu recipročne nego zasnovane na ideji uravnoteženja trgovinskih deficita. To je izazvalo previranja u ekonomiju, a tržišta su potonula – pod pritiskom većinom s Wall Streeta, odgodio je veće carine za 90 dana, ali je povećao one za Kinu. Tržišta su se donekle oporavila, ali neizvjesnost je i dalje prisutna i možda je već prouzrokovala trajnu štetu time što je uključena u trošak kapitala.

Nakon najave carina, veliki broj analiza fokusirao se na formulu za njihovo izračunavanje i pogrešno razumijevanje ekonomije na kojoj se temelji nova politika. Formula za carine sigurno ne mjeri ono što predsjednik misli da mjeri. Niti ima smisla da SAD sve proizvodi sam. Postoje stvari koje mi sami kupujemo, a da ne očekujemo da prodavač kupi nešto od nas. Ako država pokuša sve sama graditi, ne može se specijalizirati. To znači pad produktivnosti i država postaje manje kompetetivna u mnogim područjima u kojima bi voljela dominirati.

Više štete nego koristi

Ceteris Paribus (pod inače jednakim uvjetima), nametanje općih carina donijet će više štete nego koristi, ali vrijedi pokušati razumjeti razlog iza tog. Nije istina da SAD „pljačkaju“ druge države. Problem konkurentnosti s kojim se SAD suočava ima korijene u globalizaciji proizvodnje. Konkretnije, u slučaju SAD-a, to je „kineski sindrom“ ili „kineski šok“, pojmovi koje su skovali David Autor, David Dorn i Gordon Hanson u svom radu iz 2013. Procjenjuje se da je, kao rezultat masovnog uvoza iz Kine, izgubljeno dva do tri miliona američkih radnih mjesta u proizvodnji između 1999. i 2011. Mnogo ih je još izgubljeno od tada. Neka područja, posebno ona u kojima su se industrije takmičile direktno s Kinom, na Srednjem zapadu i Jugu, teško su pogođena.

Te gubitke radnih mjesta nisu nadoknadila nova radna mjesta u istim regijama, a pogođene zajednice suočile su se sa nižim satnicama, većom nezaposlenošću i povećanjem ovisnosti o opijatima, društvenom nestabilnošću i političkom polarizacijom. Čak su i radnicima izvan proizvodnog sektora stagnirale plate, kako je tržište rada postalo konkurentnije, a pregovaračka snaga oslabila. Obećanja da će raseljeni radnici „naučiti programirati“ ili preći u tehnološki sektor često su ostajala neispunjena, posebno kada je riječ o starijima ili onima u problematičnim zajednicama.

Wall Street je profitirao s globalizacijom, ali ne i Main Street. Međutim, ne radi se samo o proizvodima s niskom dodanom vrijednošću. Američka trgovinska bilanca proizvoda napredne tehnologije također je negativna. U 2024. godini u toj je kategoriji zabilježen deficit od gotovo 300 milijardi dolara. SAD je pozajmljivao kako bi finansirao deficit i nastavila potrošnju. Ova strategija je u osnovi neodrživa i nešto se tu mora promijeniti.

Može se postići samo ograničeni uspjeh

Je li uvođenje carina na cijeli svijet odgovor na američke probleme konkurentnosti? Ovisi o tome što SAD pokušava postići kroz to. Je li to utjecaj? Neograničen pristup stranim tržištima? Ili vraćanje svih poslova koje je uvozila godinama unazad?

Kada je riječ o utjecaju, SAD bi mogao sklopiti neke sporazume, ali nauštrb kupovne moći američkog naroda. To bi također moglo navesti zemlje da ukinu neke prepreke američkom izvozu, ali sumnjam da će to spasiti GM ili Ford. A što se tiče vraćanja radnih mjesta, ministar trgovine Howard Lutnick sada kaže da će tvornicama koje se vraćaju u Sjedinjene Američke Države uglavnom upravljaju roboti.

Pokušajem da se države i kompanije natjeraju da ulažu u SAD može se postići ograničeni uspjeh. Prebacivanje ekosistema određenih proizvoda traje godinama. Ako je cilj SAD-a da ponovo dominira u oblasti inovacija, razvoja i proizvodnje, smanjenje sredstava za istraživanje također nema smisla. Ukidanje sredstava za istraživanje univerzitetima potez je protiv „običnih ljudi“ od kojih sve američke korporacije imaju koristi. To je cilj za sebe.

Ako je ideja da se preokrene outsourcing na koji se korporacije oslanjaju za proizvodnju profita za investitore, to je kao da pokušavate nemoguće. Koliko će Trump istrajati? Pritisak utjecajnih sudionika već raste i unutar Republikanske stranke pojavljuju se linije razdvajanja. Carine vjerovatno neće Trumpu donijeti željeni rezultat i ustrajavanje na ovoj strategiji i povećanje inflacije neće mu koristiti na tzv. međuizborima, a problem Wall Street naspram Main Streeta samo će se pogoršati. Neko, Trump ili njegovi nasljednici, morat će se pozabaviti njime.

Stavovi izraženi u ovom članku su autorovi i ne odražavaju nužno urednički stav Al Jazeere.