Previranja u globalnoj ekonomiji – trenutak za novi poredak

Živimo u teškim vremenima i izazovno je ostati optimističan kada je riječ o budućnosti. Klimatske promjene prijete dobrobiti čovječanstva i zdravlju planete, a prostor za osigurati moguću i održivu budućnost za sve ubrzano se sužava.

Neofašizam se širi na različitim kontinentima. Militarizam je u porastu. Genocid u Palestini gledamo uživo dok rat bjesni od Sudana do Ukrajine i Mijanmara. Radnici trpe dok se širom svijeta napadaju njihova politička prava i slobode.

Ukratko, živimo u svjetskoj imperijalističkoj ekonomiji koja kontinuirano proizvodi nejednakost, siromaštvo i rat i pokreće je kapitalistička logika stalnog gomilanja koje nas vodi u planetarni slom. Potrebne su nam alternativne vizije – i to brzo.

Imajući to u vidu, Havana Group Progressive International pokrenula je svoj Program akcije izgradnje novog međunarodnog ekonomskog poretka krajem 2024. godine. Pokrenut je na 50. godišnjicu svog imenjaka. Program akcije, koji je 1974. godine usvojila Generalna skupština Ujedinjenih naroda, nastojao je utvrditi načela za jednakost nacija i naroda, ali ga je poništila naftna i dužnička kriza Globalnog juga, u kombinaciji s otporom na njegovu realizaciju koji su predvodile Sjedinjene Američke Države.

Jug raste, Sjever sve više slabi

Nedvosmisleno, Program akcije 2024 ima bolje šanse. Mnoge države Globalnog juga značajno su povećale svoju ekonomsku i političku moć u proteklih 50 godina dok je Sjever potresen ekonomskim politikama američkog predsjednika Donalda Trumpa koje „Ameriku stavljaju na prvo mjesto“. Američki unilateralizam mogao bi poništiti višedecenijsku koordiniranu akciju Globalnog sjevera da održi svoju dominantnu poziciju.

U tom kontekstu, dopunjeni program za 2024. predlaže politike koje mogu prekinuti razvojni jaz između Globalnog sjevera i Juga i osigurati „održivu budućnost“ „zajedničkog prosperiteta širom svijeta“. Kako bi se ti ciljevi ostvarili, u programu se utvrđuje pet glavnih područja za zajedničko djelovanje vlada na Jugu: klima, industrija, finansije, tehnologija i upravljanje. U okviru svakog područja utvrđeno je nekoliko ciljeva, a zatim i mjere koje se mogu provesti kako bi se oni ostvarili.

Predložena 31 mjera sadrži mješavinu starog i novog, od davno uspostavljenih napora za poboljšanje uvjeta trgovine, do novih inicijativa, poput klubova za recikliranje otpada i koordiniranog razvoja javne digitalne infrastrukture. Najznačajniji novi dodatak, i to ne iznenađujuće, je klima. Ovdje je program odvažan i beskompromisan u svojim ciljevima, zahtijevajući potpuni suverenitet nad resursima, obilje čiste energije, kraj ekonomske ovisnosti, ekološki jednaku razmjenu materijala i energije, ekološku pravdu i klimatske odštete.

Sugestivni plan

Sveukupno, skup 31 predložene mjere programa može se čitati kao sugestivni plan za ono što je pokojni egipatski ekonomist Samir Amin nazvao „odjeljivanjem“. Za njega je suština antiimperijalističke strategije odjeljivanja leži na Jugu, u razdvajanju od zahtjeva koje nametne Sjever i preorijentaciji prema prioritetima, potrebama i interesima svojih naroda.

Amin je istakao da bi ključni elementi programa odjeljivanja uključivali industrijalizaciju za masovnu proizvodnju domaćih dobara, oživljavanje poljoprivrede seljaka i ponovno potvrđivanje suverene kontrole nad proizvodnom djelatnošću i ekonomskom politikom. Svi ovi aspekti su u Programu djelovanja Progressive Internationala.

U središtu svakog od 31 prijedloga programa nalazi se potreba za koordiniranim djelovanjem diljem Juga radi uspostave niza klubova, agencija, mreža, okvira i komisija. Program poziva na oživljavanje „jedinstva u raznolikosti“, jednog od središnjih načela Konferencije u Bandungu, održane u Indoneziji 1955. godine, kojoj je prisustvovalo 29 azijskih i afričkih država radi promocije zajedničkog programa protiv kolonijalizma i neokolonijalizma.

Veliki izazovi

Lako je sve ovo odbaciti kao naivni optimizam, s obzirom na različite podjele između regija i nacija na Jugu. Isto tako, teško je vidjeti dalje od njegovog značaja za prekidanje podjele na Sjever i Jug i izgradnje ravnopravnije i pravednije budućnosti.

Tu je i pitanje možemo li se osloniti na vladajuće političke elite da nas povedu u ovaj novi svijet. Ovaj program smatra da možemo. Ipak, sve veći stisak logike i zahtjeva gomilanja kapitala i razvoja globalnog kapitalizam nad državom i vladajućom klasom može predstavljati veliki izazov.

Vladajuće elite često djeluju kao promotori i korisnici ovog trenda. Vlade na Globalnom jugu nisu samo, ili ne nužno, žrtve bolesti sjevernog kapitala. U mnogim slučajevima, oni aktivno učestvuju i materijalno imaju koristi od reprodukcije postojećeg globalnog kapitalističkog poretka.

Zadatak koji je pred nama ne sastoji se u čekanju na spasenje od prosvijetljenih vladajućih klasa nego u izgradnji kod kuće ekonomske i političke moći onoga što je gvajanski historičar i revolucionar Walter Rodney nazvao „radničkim narodom“. Samoorganizovani seljaci i radnici historijski su igrali vodeću ulogu u antikapitalističkim politikama i borbi za oslobođenje od kolonijalne i imperijalne podjarmljenosti.

Danas, šest od deset radnika globalno u neformalnom je radnom odnosu, a taj broj se povećava na devet od deset radnika u najsiromašnijim državama svijeta. Kako bi se odrazila ova stvarnost, organizacija rada mora ići dalje od formalnog plaćenog zaposlenja i uključiti neformalni i samozaposleni rad, kao i reproduktivni rad.

Svaki kolektivni procvat u novom međunarodnom ekonomskom poretku će opet ovisiti o odlučujućoj ulozi radnih i narodnih snaga, u širem smislu. Bez toga, viškovi globalnog kapitala i nasilje, osiromašenje i nejednakost koje oni proizvode nikada neće biti obuzdati.

Stavovi izraženi u ovom članku su autorovi i ne odražavaju nužno urednički stav Al Jazeere.