Vučićeva ‘ekspertska vlada’ kao slamka spasa za politički opstanak

Aleksandar Vučić pokušava da uradi nešto slično onome što je svojevremeno učinio Slobodan Milošević kada je za premijera postavio poznatog američkog biznismena srpskog porijekla Milana Panića.

Dok opozicija u Srbiji insistira na formiranju prelazne ili vlade narodnog povjerenja, Vučić uporno odbija takvu mogućnost i to 'dok je živ', piše autor (Bernadett Szabo / Reuters)

Vlast u Srbiji pokušava na sve načine da opstane bez obzira na svakodnevne proteste koji po nju nisu ni malo prijatni. Srpska napredna stranka (SNS) više nije u mogućnosti ni običan štand da organizuje ispred pijaca, a da ne angažuje policiju koja aktiviste štiti od naroda koji se okupi oko njih. U nekim gradovima, poput Niša, Kraljeva, Obrenovca, Sremske Mitrovice, Bogatića…, bili smo svedoci napada na članove SNS – jajima.

U međuvremenu je tiho i bez ikakvih reči otkazan „najveći politički skup u istoriji Srbije“, koji je predsednik Srbije Aleksandar Vučić zakazao za 28. mart. Jasno je da je vlast u velikoj krizi, ali Vučić ne odustaje i pokušava da se ponaša kao da je sve u redu. Pred njim je i velika odluka koju mora da donese i to veoma brzo, a to je da li će Srbija da dobije novu vladu ili će građani izaći na još jedne vanredne parlamentarne izbore. Ovih dana, kao je najavio, kreće i u konsultacije za sastav nove vlade.

I dok opozicija u Srbiji insistira na formiranju prelazne ili vlade narodnog poverenja, Vučić uporno odbija takvu mogućnost i to „dok je živ“. Zanimljivo je da, za to vreme, on pokušava da sastavi neku svoju ekspertsku vladu. U vezi sa tim, pojavile su se neke nezvanične informacije da pregovara sa pojedinim predstavnicima srpske dijaspore, pre svega iz Sjedinjenih Američkih Država. Vučić, naime, pokušava da uradi nešto slično onome što je svojevremeno učinio Slobodan Milošević kada je za premijera postavio poznatog američkog biznismena srpskog porekla Milana Panića.

Očajnički potez

To je, kako se čini, očajnički potez sa kojim bi Vučić trebalo da umiri nezadovoljstvo i tenzije koje su preplavile srpsko društvo. Da razmišlja u pravcu sopstvene ekspertske vlade govori i činjenica da je nedavno imao sastanak sa inicijativnim odborom svog novog pokreta gde, sem njega, nije bilo nijednog predstavnika SNS-a.

U javnosti su se pojavila tri imena koja bi mogla da figuriraju kao mandatari za sastav nove vlade. Najbolje se kotira Desko Nikitović, izvršni predsednik East Point Metals Ltd, koji jedini nije do sada demantovao tu mogućnost. Ideju da su u igri za mandatara nove vlade demantovali su dr Ivan Trifunović, jedan od najpriznatijih hemičara u farmaceutskoj industriji, i Branko Milanović, jedan od najpoznatijih svetskih ekonomista.

Ovo bi bila vlada koja bi imala zadatak da “preživi” studentski protest i da kako zna i ume dogura do izborne 2027. godine. To je godina kada Vučiću ističe drugi predsednički mandat i posle kojeg on ne može više da se kandiduje za predsednika. Ideja je da se, po isteku drugog mandata, Vučić upusti u trku za premijera, funkciju koja ni na koji način nije ograničena brojem mandata. I to je suština Vučićeve politike.

A zašto ne bi bio premijer?

Zanimljivo je da je iz Socijalističke partije Srbije Ivice Dačića, doduše ne od njega lično, stigla ideja da upravo Vučić bude novi premijer. Na taj način, Vučić bi postao “nadležan” za mnoge stvari, uključujući i studentske zahteve. Jasno je, međutim, da u ovakvoj situaciji, Vučić ne pada na pamet da podnosi ostavku, jer se tako nešto, pored svega što se dešava u zemlji, može gledati i kao slabost.

Od ljudi iz svog okruženja, Vučić i bukvalno nema koga da stavi na tu funkciju. Ana Brnabić je već bila premijer, a Miloš Vučević je podneo ostavku. U Sinišu Malog, očigledno, nema poverenja za tako nešto, dok je Marko Đurić još „zelen“. Ostaje mu mogućnost da na mestu premijera postavi nekog iz pomenutog inicijativnog odbora tog novog pokreta.

Odluku o novom mandataru Vučić mora da donese veoma brzo, jer Srbija novu vladu mora da dobije do 18. aprila u ponoć, kada ističe zakonski rok za njeno formiranje. U slučaju da se to ne desi, po sili zakona, Srbiju čekaju novi vanredni parlamentarni izbori.

Pucanj ne u nogu, nego u glavu

Vučić je najavio da bi ti novi izbori mogli da budu 8. juna. Upravo bi ti izbori mogli da budu tačka okupljanja studenata, naroda, opozicionih stranaka, raznih pokreta i organizacija, ali ne u smislu zajedničkog izlaska sa jedinstvenom listom na njih, već bojkota. Jasno je da studente i njihov protest Vučićevi izbori ne zanimaju i ko god bi na te izbore izašao, pucao bi, ne sebi u nogu, već u glavu. Osnovni razlog, pored nepokolebljive borbe studenata za svoje zahteve, jeste nepostojanje ni promila šansi da ti izbori budu fer i slobodni. U Srbiji su birački spiskovi nedodirljivi. Svi nacionalni mediji su nedostupni za drugačije mišljenje od Vučićevog, dok je finansiranje kampanje potpuno netransparentno i nedostupno opoziciji. U takvim uslovima, verovatnije je da bismo imali antiizbornu kampanju od izbora i novu energiju za još masovnije proteste od dosadašnjih

Utisak je da šta god Vučić da uradi teško da može da se nada pozitivnom ishodu. Stvorio je takvu državu u kojoj se samo on pita i samo on odlučuje. U takvoj situaciji je nemoguće racionalno razmišljati i donositi odluke koje bi bile u korist društva i celog naroda.

Srbija je u velikoj krizi koja sve više produbljuje stanje u zemlji. Rešenje iz nje nisu ni nova vlada, ali ni novi izbori, već stvaranje potpuno novog sistema. Zamena nekih ljudi, drugim sigurno nije opcija koja bi Srbiju učinila funkcionalnom državom.

Stavovi izraženi u ovom članku su autorovi i ne odražavaju nužno urednički stav Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

Reklama