Kanada je već 51. američka savezna država

Za mnoge Kanađane nedavna uzbudljiva hokejaška utakmica pokazala se kao savršen protuotrov za nemilosrdnu zimu.

Više od toga – kako je suzdržani kanadski trener Jon Cooper rekao novinarima nakon što su najbolji kanadski hokejaši u produžecima pobijedili najbolje američke hokejaše – problemima opterećena zemlja „trebala je pobjedu“.

Coopera nisu pitali, a ni on nije pojasnio zašto je Kanada morala pobijediti.

Nije ni morao.

Razlozi su bili očiti milionima Kanađana koji su, pretpostavljam, skočili na noge s mješavinom radosti i olakšanja kada je najbolji svjetski hokejaš Connor McDavid postigao gol koji je poslao njegov tim i zahvalnu naciju u pomamu oduševljenja.

Trumpove pošalice i prijetnje

Sedmicama je hvalisavi američki predsjednik Donald Trump ismijavao Kanadu i njenog premijera. Nazvao je ponosni narod i državu potencijalnom 51. američkom saveznom državom, a Justina Trudeaua njenim „guvernerom“.

Trumpove pošalice i prijetnje izazvale su navalu ponosa među inače rezervisanim Kanađanima na njihovu voljenu domovinu i zabrinutost za njenu neizvjesnu budućnost.

A čelnik „najdražeg“ i „najbližeg“ saveznika Kanade, koji upućuje uvrede, dokazao je da većina političara i kolumnista, koji su bliski korporacijama, ima vidovitost gospodina Magooa.

Poput starog i kratkovidog lika iz crtića, mnoštvo političara i polemičara koji obožavaju slobodnu trgovinu odbilo je vidjeti ili poslušati upozorenja iznesena u 20. stoljeću o egzistencijalnim rizicima dubljeg povezivanja Kanade s dominantnom američkom ekonomijom u 21. stoljeću.

Za neke stvari nije potrebna kristalna kugla

Nevjerovatno je posmatrati, slušati i čitati kako se kanadska kratkovida „inteligencija“ ogrnula javorovim listom, karakterističnim simbolom Kanade, dok poziva državu da „kupuje kanadsko“ i osmisli druge sistemske i strukturne načine da pokuša, naknadno, smanjiti svoju ovisnost o Sjedinjenim Američkim Državama kako bi spriječila službeno pretvaranje Kanade u 51. američku saveznu državu.

Nevjerovatan je to prizor jer su, od ranih 1980-ih, reakcionarne elite posvetile, bez oklijevanja ili žaljenja, svoju znatnu moć i utjecaj da podrže svaki proračunati korak prema tome da se Kanada, zapravo, preobrazi, u 51. američku saveznu državu – ekonomski, kulturološki, vojno i diplomatski.

Blistavo oličenje ovog očiglednog licemjerstva je premijer Ontarija Doug Ford koji je, po uvjerenju i temperamentu, bio sasvim za Donalda Trumpa prije nego što je bio protiv njega.

U rijetkom trenutku iskrenosti je Ford, lažni populista kojeg su lakovjerni režimski mediji koje je lako impresionirati proglasili „kapetanom Kanadom“, priznao da je želio da se Trump koji sije nered vrati u Bijelu kuću.

Nije potrebna kristalna kugla da zamislite kako će, u pravim uvjetima, glavnokomandujući koji je gladan resursa i ima hegemonističke težnje na kraju zauzeti Ovalni ured i privući istomišljenike u Kanadi.

Kanada i SAD povezani geografijom i historijom

Početkom 1980-ih bio sam skromni student političkih nauka na Univerzitetu u Torontu.

Jedan od mojih profesora bio je pokojni i renomirani kanadski politički ekonomista Stephen Clarkson.

Profesor Clarkson bio je briljantan predavač i mislilac koji je mnogo promišljao i pisao o prošlosti, sadašnjosti, kao i o turbulentnim vodama prema kojima se Kanada kretala u tom ključnom trenutku.

Bio sam jedan od sretnika koji su bili Clarksonovi pomoćnici kada je počeo pisanje knjige o opasnostima koje su bile na pomolu u vezi s mogućnošću sporazuma o slobodnoj trgovini između Ottawe i Washingtona, koji je zagovarao američki predsjednik Ronald Reagan, a koji bi mogao ugroziti suverenitet Kanade.

Knjiga koja je objavljena 1982. pod naslovom Canada and the Reagan Challenge bila je istovremeno i otrežnjenje za legiju ushićenih kontinentalista koji su bili uvjereni da Kanada treba produbiti svoje već čvrste veze sa SAD-om, kao i signal upozorenja o sve slabijoj sposobnosti države da pokaže bilo kakav opipljiv stepen nezavisnosti u zemlji i inozemstvu.

Clarkson je bio nacionalista, ali i realista. Znao je da su, geografijom i historijom, Kanada i SAD povezani.

Ipak, shvatao je hitnu potrebu da Kanada pogleda dalje od neposrednog horizonta kako bi proširila trgovinu na postojećim i novim tržištima izvan Sjedinjenih Američkih Država kao sredstvo za diverzifikaciju svoje politike izvoza i uvoza i, kao rezultat toga, smanji gravitacijski utjecaj Amerike.

Clarksonova pronicljiva upozorenja odbacila je samouvjerena galerija apostola „slobodne trgovine“ kao anahronističke, antiameričke „erupcije nezadovoljstva“ akademski obučenog noja koji se protivi prosperitetu.

Pokušaj svođenja na koloniju

Dakle, kada je premijer Brian Mulroney 1988. dogovorio sveobuhvatni sporazumu o slobodnoj trgovini s Reaganom – veći dio parlamenta i štampe slavio je taj sporazum kao pobjedu trgovine nad glupim, zastarjelim idejama kanadske autonomije.

Savezni izbori 1988. vodili su se zbog potencijalnih posljedica sporazuma Mulroney-Reagan za Kanadu.

„Jednim potpisom olovke,“ zagrmio je Turner, „bacili ste nas pod utjecaj Sjedinjenih Američkih Država i svest ćete nas, siguran sam, na koloniju SAD-a jer će politička nezavisnost sigurno slijediti.“

Turnerov performans pokazivanja snage bio je samo to – performans. Protivljenje Liberalne stranke sporazumu o slobodnoj trgovini koji je dogovorio Mulroney bio je samo retorička pantomima.

Ubrzo su liberalni premijeri hvalili sporazum i pozivali Meksiko da se pridruži kontinentalnom aranžmanu posvećenom osmijesima i držanjem za ruke „tri prijatelja“.

Upozorenja i rezervisanost profesora Clarksona izrečena prije više od četiri decenije sazrela su, gledana iz perspektive današnjeg trenutka u 2025. godini.

Trump ima poluge i moć

Okuraženi predsjednik SAD-a djeluje odlučan da pripoji Kanadu ekonomskom prisilom i, s obzirom na politiku gotovo neograničene integracije koju su provodile uzastopne liberalne i konzervativne vlade i koju su podržali zaslijepljeni kolumnisti, Trump ima poluge i moć da to učini.

Odjednom su Clarksonovi kritičari, unutar i izvan redakcija i prijestolnica koje pate od amnezije, požurili da usvoje njegove „smiješne, zastarjele“ recepte za očuvanje fantomskog suvereniteta nacije i nadmaše jedni druge u spremnosti da čuvaju tebe, Kanado.

Njihovo prosvjetljenje zakasnilo je 40 godina.

Kanada je, zahvaljujući njihovom svjesnom djelovanju, odavno američki vazal „otvoren za poslovnu saradnju“.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.