Zašto Dodik Bošnjake naziva muslimanima: Politička strategija ili opasna manipulacija

Poznato je da je za retoriku Milorada Dodika svojstveno korištenje pojmova “musliman” umjesto “Bošnjak” i “muslimanski” umjesto “bošnjački”.

Gotovo svakodnevno slušamo i čitamo njegove izjave o “muslimanskim sudijama”, “muslimanskom Sarajevu”, “muslimanskoj politici” i tome slično.

Nije teško dokučiti da takav rječnik proistječe iz težnje govornika za podilaženje političkim faktorima za koje on procjenjuje da imaju neprijateljski stav prema muslimanima. To su one političke snage u usponu u Evropi i SAD-u, koje u svemu muslimanskom vide opasnost po, kako kažu, “naš način života” (eng. our way of life), također fraza koju Dodik vješto koristi, preuzeta iz rječnika krajnje desnice kao šifra za antimuslimanstvo.

Retorika rasizma

Kada im na sto dođu prijevodi Dodikovih istupa na čitanje, zapadni donosioci odluka vjerovatno zaključe da znaju ko su ti “muslimani” u Bosni i Hercegovini samim tim što su tako imenovani te da im neće trebati nikakva druga saznanja o prilikama, kulturi i prošlosti tako imenovane ljudske zajednice u Evropi.

Retorika rasizma još je ogoljenija u njegovim obraćanjima ciljanom čitateljstvu, kao što je slučaj s nedavnim intervjuom za The American Conservative, inače prepunom obmana i neistina.

Kada, naizgled neutralnim jezikom, govori o tradicionalnoj religijskoj pripadnosti bosanskohercegovačkih Srba, Hrvata i Bošnjaka, on spominje “pravoslavne Srbe” i “katoličke Hrvate”, ali ne i “muslimanske Bošnjake” (što bi se očekivalo jer bi to bilo dosljedno korištenju religijskog pridjeva za naziv jednog naroda), nego “bošnjačke muslimane”.

Sličnim tonom i „argumentima“ obratio se učesnicima konferencije o antisemitizmu u Jerusalemu, s koje su svoje učešće povukli neki od vodećih jevrejskih intelektualaca i vođa u svijetu iz protesta zbog sudjelovanja predstavnika više evropskih partija s korijenima u antisemitizmu.

O ‘muslimanima’ ni slovo u Dejtonskom sporazumu

Ne znam da li mu njegovo podilaženje predrasudama i stereotipima može donijeti političku korist, ali njegovo uporno nazivanje Bošnjaka muslimanima pokazuje ne samo rasistički stav prema dijelu svojih sugrađana, već predstavlja i krajnje opasnu retoriku, gotovo sigurno korištenu u svrhu političkog delegitimiranja jednog naroda njegovim svođenjem na bezličnu masu “muslimana” – naroda bez imena, kulture, jezika i povijesti, bez domovine.

Ništa manje značajna činjenica, u našem javnom prostoru nekako prešućena, jeste i to da za razliku od „Bošnjaka,“ društvena kategorija „muslimana“ uopće nije spomenuta u Ustavu Bosne i Hercegovine, odnosno Aneksu IV Dejtonskog mirovnog sporazuma.

O njima baš ni slova u Daytonu na koji se Dodik tako rado, a licemjerno, poziva.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.