Dramatična politička utakmica na međunarodnom planu

Prije tačno godinu je bh. ambasador pri Ujedinjenim narodima u Ženevi Bojan Vujić „rođenu“ zemlju nazvao „najopasnijim izvorom terorizma u Evropi“, a za to su „odgovorni Bošnjaci […] Priliv stranih džihadista ozbiljna je teroristička prijetnja iz Bosne i Hercegovine […] pa treba biti oprezan prema određenim bošnjačkim učenjacima, klericima i političarima, koji predstavljaju umjerenu demokratsku fasadu, iako njihova privrženost, trenutni odnosi i pisanje pokazuju privrženost radikalnoj islamističkoj ideologiji.”

Vujićeva sramna i apsolutno netačna izjava na sjednici Vijeća za ljudska prava UN-a nije bila slučajna, još manje produkt njegovih ličnih saznanja – znalo se to odmah, autentična i javna potvrda stigla je dvanaest mjeseci kasnije.

Ambasadorovi šefovi, oni koji su ga i poslali u Ženevu, predsjednik bh. entiteta Republika Srpska i bjegunac od pravde i osumnjičeni za napad na ustavno-pravni poredak Bosne i Hercegovine Milorad Dodik te predsjedavajuća državnog Predsjedništva Željka Cvijanović uputili su dopis svim šefovima predstavništava tog entiteta u inostranstvu, kao i bh. ambasadorima i generalnim konzulima koji su kadrovi iz Republike Srpske, u kojem traže intenziviranje diplomatskih aktivnosti na interesima i zahtjevima entitetskih zvaničnika.

Intenziviranje diplomatskih aktivnosti

U tim „instrukcijama za postupanje“ očekuje se intenziviranje diplomatskih aktivnosti u oblasti medijske kampanje, kontinuiranog lobiranja kulturne i vjerska diplomatije, vojne i institucionalne strategije, dijaspore, borbe za dosljednu primjenu Dejtonskog sporazuma, protiv visokog predstavnika Christiana Schmidta i njegovog ureda, lobiranja za povlačenje NATO snaga iz Bosne i Hercegovine, intenziviranja saradnje s udruženjima Srba u državama prijema, podrške ovom bh. entitetu kroz pisma poslanicima i ministrima, organiziranje manifestacija podrške… I sve to u funkciji umanjenja ili prestanka sudskih postupaka koji se vode “protiv Dodika“. Da, spominju se i drugi „ugroženi [osumnjičeni] zvaničnici“, ali u dokumentu nije bilo mjesta za imena premijera Radovana Viškovića i predsjednika parlamenta Nenada Stevandića.

Antidržavne „instrukcije“ možda nekome izgledaju kao još jedan u nizu benignih pokušaja državnog udara, ovaj put na međunarodnom planu, bez izgleda na zapažen uspjeh, predstava za domaću upotrebu, ali su sve samo ne bezazlene i ne smiju se posmatrati kao još jedan „autogol“ sve bjesomučnije hajke čelnika Republike Srpske. Promptna reakcija članova Predsjedništva Željka Komšića i Denisa Bećirovića, koji su pozvali šefove diplomatsko-konzularnih predstavništava u svijetu da poštuju Dejtonski mirovni sporazum, Ustav i zakone Bosne i Hercegovine, rezolucije te ostale odluke iz oblasti vanjske politike samo je početak diplomatske ofanzive. Nesumnjivo je da nas očekuje dramatična politička utakmica na međunarodnom planu, koja će trajati jako dugo i umnogome odrediti budućnost Bosne i Hercegovine.

Posvećenost profesionalnoj diplomatskoj službi, djelovanje na principima ustavnosti i zakonitosti, iznad političkih pritisaka, poštivanje zakona te poziv da profesionalni standard i lični integritet budu osnova njihovog djelovanja zasigurno neće „dobaciti“ i imati efekta kod kadrova koje su u „bijeli svijet“ poslali čelnici Republike Srpske. No, ovakvi naputci su postulat normalnog diplomatskog ophođenja i poruka svjetskim centrima moći da iskrivljena slika poslana od vladajućeg establišmenta iz Banje Luke ne predstavlja normalnu državu i da imaju upravo suprotne ciljeve i namjere.

‘Mir i stabilnost od presudnog značaja za sve na Balkanu’

To je – indirektno, ali i nedvosmisleno – prepoznala i poručila visoka predstavnica Evropske unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i potpredsjednica Evropske komisije Kaja Kallas, koja je, nakon susreta sa šefom bh. diplomatije Elmedinom Konakovićem u srijedu u Briselu, naglasila punu podršku suverenitetu i teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine. Još jedna verbalna podrška („Unija će iskoristiti sve svoje mehanizme da zaštiti sigurnost i ustavni poredak Bosne i Hercegovine…“) u vrijeme kada su napadi na ustavno-pravni poredak zemlje svakodnevni i sve očitiji i brutalniji moguće da se može pospremiti u kutiju dobrih želja i namjera, ali je vrlo bitna i politički sasvim iskrena.

Pogotovo su ovakva uvjeravanja bitna u danima kada po Briselu, „kako bi sačuvao mir i stabilnost regiona“, seriju sastanaka s najvažnijim predstavnicima Evropske unije i Sjevernoatlantskog saveza održava onaj koji neumorno i u kontinuitetu dolijeva benzin na vatru i u svojoj zemlji, i u regiji – predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. Njegovi susreti s generalnim sekretarom NATO-a Markom Rutteom i evropskom komesarkom za proširenje Martom Kos bili su „puni razumevanja, uvažavanja, korisni i uspešni za Srbiju“. Šta je sve zaista rečeno na tim sastancima neće potpuno izaći u javnost, ali će, kao i do sada, Vučić objaviti samo ono što mu odgovara, uključujući da je tokom razgovora o situaciji u Bosni i Hercegovini usaglašeno kako je očuvanje mira i stabilnosti „od presudnog značaja za sve na Balkanu“.

Teško da je Vučić rekao Rutteu u srijedu u Briselu, koji je prošle sedmice u Sarajevu poručio kako NATO ostaje predan stabilnosti i da će ostati uz Bosnu i Hercegovinu u slučaju eskalacije, kako je predsjednik Republike Srpske „hrabar čovek, muškarac i neće da kuka“, da bi hapšenje Dodika, Stevandića i Viškovića bila „potpuna katastrofa … nadam se da niko nije toliko lud da tako nešto pokuša uraditi, a samo čekam da vidim da li je EUFOR dobio tu poternicu…“ Pa ipak je sebi dao za pravo da (pr)ocjenjuje o „miru i stabilnosti“ susjedne suverene (mada je takvom nikada nije nazvao), nezavisne i međunarodno priznate države, da grubo komentira i nipodaštava presude bh. pravosuđa i dijeli lekcije ko i zašto treba odgovarati.

Kvinta: S Dodikom neće biti razgovora, pogotovo pregovora

Šta o Vučićevoj diplomatiji u Briselu i „instrukcijama za postupanje“ diplomatama njegovog štićenika, „predsednika, hrabarog čoveka, muškarca“, misle najjače zapadne zemlje, koje su jasno poručile kako „nema stranog uplitanja niti pritiska da se traži alternativni ishod u oba [sudska] slučaja protiv Dodika“. Zemlje Kvinte (Sjedinjene Američke Države, Velika Britanija, Italija, Francuska i Njemačka) su na videokonferenciji zaključili kako bh. sudstvo „djeluje neovisno, slijedeći vlastite procedure“, da s Dodikom neće biti razgovora, pogotovo pregovora, te kako treba tražiti mjere da se izvrši pritisak na njega – mjere, sankcije ili poruke.

Ili, kako bi se u slobodnom prevodu moglo reći – uzaludni će biti pokušaji predsjednika Srbije da od najviših zvaničnika u glavnom gradu Belgije pokuša izdejstvovati neku vrstu abolicije za najboljeg prekodrinskog prijatelja i da ne mora u već određeni jednomjesečni pritvor. Naredbu za privođenje Dodika, Viškovića i Stevandića, jer su izvršili krivično djelo „napad na ustavni poredak“, nisu donijeli ni NATO, ni Evropska unija / Evropska komisija, nego Tužilaštvo Bosne i Hercegovine. Što ne znači da u tome – privođenju – ne mogu i neće sudjelovati čelnici u Briselu, a diplomatska ofanziva može biti jedan od koraka da se to desi.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.