Marco, Mark i Dodikovo putovanje u mrak

„Spremni smo da idemo do kraja“, s ne baš tolikom samouvjerenošću kao ranije, najavio je, za govornicom Narodne skupštine Republike Srpske, predsjednik ovog bh. entiteta Milorad Dodik.

Prvostepeno presuđeni i potencijalno pritvoreni osumnjičeni za krivično djelo napad na ustavni poredak punih 50 minuta je pojašnjavao zašto zastupnici trebaju glasati za usvajanje nacrta novog entitetskog ustava, ali je sva „igra“ stala u rečenicu koju je malo prije njega izgovorio jedan od opozicijskih čelnika: „Jedan se čovjek osjećao ugroženim i on se se poistovjetio sa Republikom Srpskom i hoće da nas sprži, jer zli ljudi su spremni spaliti svoju zemlju da bi vladali pepelom.“

Storija o novom ustavu – koji neće biti izglasan, jer je opozicija protiv i bez njenih glasova nema potrebne dvotrećinske većine – samo je posljednji kadar prvog čina pokušaja da se gotovo dva desetljeća najavljivanih secesija, referenduma, RS-exita, otcjepljenja, pripojenja „matici“, mirnih razlaza… dovedu do kraja. Sada to i (u najavi) zvanično piše u Nacrtu ustava, pa se predviđa pravo na samoopredjeljenje, moguće formiranje konfederacije sa susjednim državama (a nije Hrvatska), formiranje vlastite vojske, samostalno upravljanje i raspolaganje svojom imovinom… Ukratko, sve odluke, zakoni i alati kako bi se entitet odvojio od Bosne i Hercegovine.

‘Trideset godina krhkog mira na Balkanu’

Prvostepena presuda (godina zatvora i mjera sigurnosti zabrane vršenja dužnosti entitetskog predsjednika šest godina) zbog počinjenja krivičnog djela neizvršavanje odluka visokog predstavnika te naredba Tužilaštva Bosne i Hercegovine sudskoj policiji za privođenje Milorada Dodika, entitetskog premijera Radovana Viškovića i predsjednika parlamenta Republike Srpske Nenada Stevandića, kojima se na teret stavlja da su izvršili krivično djelo napad na ustavni poredak, samo su ubrzali (sada i zvanično obećanu) najavu kako su „spremni da idu do kraja“. Iako nije ključan, aktuelni „svjetski trenutak“ – trogodišnja agresija na Ukrajinu, krhko primirje i „pauziranje“ izraelskog genocida nad Palestincima u Pojasu Gaze te povratak u Bijelu kuću Donalda Trumpa – „dao je krila“ secesionističkoj avanturi Dodiku i ne baš tako malom broju njegovih sljedbenika.

Prvi „šamar“ stigao je od (Trumpovog) državnog sekretara Marca Rubija, koji je izjavio kako Dodikovo djelovanje „podriva institucije države Bosne i Hercegovine“ te pozvao „partnere u regiji da se pridruže u suprotstavljanju ovom opasnom i destabilizirajućem ponašanju“. I ne samo od njega, jer su brojni američki senatori i kongresmeni nedvosmisleno poručili kako „Dodik radi na demontaži Dejtonskog mirovnog sporazuma i potkopavanju 30 godina krhkog mira na Balkanu […] obraća se [ruskom predsjedniku] Vladimiru Putinu da dodatno destabilizira regiju, prkoseći pravosudnom procesu i prijeteći otcjepljenju Republike Srpske od Bosne i Hercegovine“.

Nije mu bilo lako slušati teške, opominjuće i prijeteće poruke (nove) američke administracije, za koju je otvoreno navijao i od koje je očekivao da ga skine sa crne liste i otvori mu put ka secesiji. Zar nije „Trump u nekoliko navrata rekao da se oni neće miješati u unutrašnja pitanja drugih zemalja, da oni odustaju od koncepta gradnje tuđih država i tuđih nacija, da neće uticati na to“?

Da jedna nevolja ne dolazi sama pokazala je samo nekoliko dana kasnije posjeta generalnog sekretara NATO-a Marka Ruttea Sarajevu, koji je poručio da je „Dejtonski mirovni sporazum neupitan, da visokog predstavnika u potpunosti podržava“, te kako je „poštivanje sudskih odluka temelj svake funkcionalne države […] poštujte sudske odluke i vladavinu prava”. Na direktno pitanje da li bi on u ovom trenutku razgovarao s Dodikom jasno odgovorio: „Ne, ne, ne… Ja ne“.

„NATO neće dozvoliti stvaranje sigurnosnog vakuuma. Naša misija ovdje je da doprinesemo stabilnosti Bosne i Hercegovine, da pomognemo u jačanju vaših oružanih snaga i sigurnosnih institucija […] Ne, ne vjerujem da se Bosnu i Hercegovinu vraća u rat“, umirujuće su djelovale Rutteove poruke, uz najavu da će snage EUFOR-a biti značajno pojačane. I stigle su vrlo brzo, uključujući četu elitnog 43. zračno-desantnog puka češke vojske, došli su prekaljeni padobranci, ali bez pojašnjenja da li bi mogli uskoro intervenirati i desantom loviti one koji ignoriraju pravosudne institucije i poručuju da „nikada svojom voljom neću doći u Sud i Tužilaštvo [Bosne i Hercegovine] u Sarajevu.

Ako Vulin kaže da neće biti hapšenja…

I nisu samo Marco (Rubio) i Mark (Rutte) „zamračili“ Dodikove vidike i perspektive. Kao na traci stizale su pokude i optužbe iz Evropske unije, Evropskog parlamenta, Ujedinjenih naroda, OSCE-a, najjačih i najutjecajnijih zemalja. Aktuelni „svjetski trenutak“, osim Ukrajine, Bliskog istoka, Trumpovih najava trgovinskih i carinskih ratova, nije propustio i zanemario moguće novo žarište i promptno je djelovao.

Istina, stigle su i poruke podrške: gotovo pa nezainteresirana reakcija iz Ruske Federacije, beznačajna a grlata prijetnja potpredsjednika Vlade Srbije Aleksandra Vulina („neće biti dozvoljeno privođenje Dodika, Viškovića i Stevandića“), kao da se on za to nešto pita, te sumorna najava njegovog šefa i imenjaka. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić tvrdi kako to „nije nikakav doprinos miru, već doprinos destabilizaciji, razaranju međusobnih veza i pravljenju potpunog haosa u regionu“, no svjestan je da trenutno ima većih problema od „hapšenja njih trojice“, jer ga očekuje prijeteća i neizvjesna „velika subota“ u Beogradu.

Dok je Nacrt entitetskog ustava „na dugom štapu“ i neće se naći pred zastupnicima najmanje 30 dana (ako se o njemu ikada i bude odlučivalo), Dodik je u ovim, po njega i najbliže pobočnike, najtežim vremenima odlučio pojačati ovlasti režima, pa je parlament usvojio Zakon o zaštiti ustavnog uređenja Republike Srpske, za koji analitičari, predstavnici akademske zajednice i nevladinog sektora i medija kažu da je poluga kojom će na brz i jednostavan način neistomišljenike proglasiti neprijateljima, a prije svih institucije Bosne i Hercegovine. Kao operativno tijelo i detektor pronalaska (unutrašnjih i vanjskih) neprijatelja bit će zaduženo Specijalno tužilaštvo Republike Srpske za zaštitu ustavnog uređenja, organ koji bi trebao (sa)čuvati režim pa koliko god da traje.

Novi ‘biseri u entitetskom zakonodavstvu

Napad na ustavno uređenje, ugrožavanje teritorijalne cjeline, dovođenje entiteta u položaj potčinjenosti ili zavisnosti, oružana pobuna, sprečavanje borbe protiv neprijatelja, služba u neprijateljskoj vojsci, pomaganje neprijatelju, formiranje paravojnih i parapolicijskih snaga, podrivanje odbrambene moći, diverzija, sabotaža, špijunaža, odavanje tajni… samo su dio „zabranjenih“ aktivnosti u ovom bh. entitetu.

No, dvije stavke – ubistvo predstavnika najviših organa i otmica najviših predstavnika Republike Srpske – „biseri“ su u entitetskom zakonodavstvu, ali su donekle i „opravdane“, jer „olovna su vremena“, ugrožena je sloboda trojice čelnika i moralo se promptno djelovati kako bi se preduprijedili neželjeni efekti, uključujući posjetu čeških padobranaca.

Hoće li se dvije najnovije odluke entitetskog parlamenta naći pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine i doživjeti sudbinu ranijih ili će se malo svojim poslom baviti visoki predstavnik Christian Schmidt (kojem je Dodik poručio da će ga, u okviru Specijalnog tužilaštva, „ganjati kao zvijer“) možda bude nevažno u narednih nekoliko dana, koji će biti neizvjesni i turbulentni, bez obzira što državne i entitetske agencije tvrde kako je sigurnosna situacija u Bosni i Hercegovini – stabilna.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.