Vučić protiv studenata: Nasilje kao jedini preostali adut za opstanak na vlasti

Vučić već danima najavljuje ‘sviranje kraja’ na protestima i govori o nasilju. Zašto država, ako predsjednik već ima saznanja o nasilju na protestima u subotu, ne učini nešto da to spriječi?

Najgori scenario po Srbiju je mogućnost da iz cijele priče Vučić izađe kao pobjednik, primijeni represiju i krene u neviđenu osvetu, piše autor (Johanna Geron / Reuters)

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić je definitivno odlučio da sahrani Srbiju. Izabrao je nasilje za spašavanje golog opstanka na vlasti. To mu je jedini preostali adut koji ima u rukama i tim nasiljem preti studentima i građanima Srbije.

Pokušao je raznim spinovima da odobrovolji najlepši deo Srbije, njenu mladost. Nudio im je jeftine stanove, uvodio besplatan prevoz, udžbenike, plašio narod sankcijama Naftnoj industriji Srbije, nudio referendum o sebi, branio Vojvodinu od „otcepljenja“ i Milorada Dodika od sudske presude. Ništa mu drugo ne preostaje nego da plaši narod pošto je on preplašen poput zveri ulovljene u zamku.

Danima najavljuje „sviranje kraja protesta“ za 15. mart. Samo u ponedeljak je, u dva navrata, konkretizovao to „sviranje“. On je, naime ubeđen da će se u subotu, na veliki studentski protest, biti počinjena najveća krivična dela protiv Republike Srbije, odnosno napad na ustavni poredak u Srbiji i pokušaj preuzimanja vlasti. Država će, kako je, rekao, pustiti demonstrante pet do šest minuta da bacaju kamenice i šok bombe na Skupštinu Srbije, kako bi ceo svet video ko je počeo nasilje. Prema njegovim rečima, ta ista država će posle toga da reaguje, da pohapsi sve izgrednike i da ih osudi na tri do 15 godina zatvora zbog rušenja ustavnog poretka i time će biti stavljena tačka na studenske proteste u Srbiji.

On je naglasio da nasilje u subotu ne može da bude izbegnuto zato što ga „druga strana želi“. Pitanje koje se nameće samo po sebi: zašto država, ako predsednik već ima saznanja o nasilju u subotu, ne učini nešto da to spreči? Da postoji tužilaštvo u Srbiji, najmanje bi trebalo da pozove predsednika i da ga upita za ta saznanja i da pravnim radnjama spreči svaki vid nasilja.

Do sada bez ijednog incidenta

Važno je naglasiti da studenti puna tri meseca protestuju protiv vlasti bez ijednog incidenta. Jedine žrtve nasilja bili su upravo oni. Jednoj studentkinji su članovi vladajuće stranke, njih četvorica, dislocirali vilicu bejzbol palicama. Dve studentkinje su pokošene automobilima prilikom odavanja počasti poginulima pod novosadskom nadstrešnicom. U žrtve možemo, ipak, i da pomenemo gradonačelnika Kraljeva Predraga Terzića koji je zbog činjenice da se studentima na društvenim mrežama obratio crvenim srednjim prstom čak tri puta pogođen jajima u glavu.

I protest u Beogradu studenti najavljuju kao miran i dostojanstven. U Srbiji svi dobro znaju da je Vučić sklon toj vrsti manipulacije i da šalje svoje huligane, sakrivene iza maski i kapuljača, da urade prljav posao za koji bi onda on optužio studente, građane, opoziciju. Svi, pa i oni najveći skupovi u Beogradu, Novom Sadu, Kragujevcu i Nišu, protekli su u miru i u nekoj vrsti karnevalske atmosfere.

Vučić sada kopira studente i od svog radnog mesta pravi utvrdu. Napravio je kamp sa statistima koji glume studente koji žele da uče. Svakodnevno dolaze njegovi „lojalisti“ da ga čuvaju, a zanimljivo je, slučajno ili ne, rovokopači baš ovih dana tretiraju ulicu ispred zgrade Predsedništva Srbije.

Sabijen u ćošak je i najopasniji

Predsednik je očigledno u nokdaunu i sabijen u ćošak. Jasno je da je upravo u takvoj situaciji i najopasniji – i da ne pita za cenu. Ako mu to bude bilo potrebno, verovatno mu neće biti teško da naredi i najveću represiju. Zato je važno da se poslušaju apeli studenata da 15. mart prođe u miru.

Ti isti studenti su već izvojevali jednu vrstu pobede, jer je Vučić otkazao najavljenu sednicu Skupštine Srbije na kojoj je trebalo da govori i predsednik [bosanskohercegovačkog entiteta] Republike Srpske Milorad Dodik. Ta sednica je bila planirana za 14, 15 i 16. mart, protest je najavljen ranije i to upravo ispred Skupštine Srbije, što je posebno zasmetalo Vučiću.

Građani Srbije su veoma ljuti i besni na aktuelnu vlast u Srbiji. Toga su svesni i studenti koji ne isključuju mogućnost da u subotu dođe do nekih sukoba. Jasno je i da su oni pod žestokim pritiskom, jer taj nezadovoljan deo građana mnogo očekuje od protesta.

Hoće li Bjelorusija postati ideal demokratije za Srbiju?

Šta se to, na kraju, može očekivati u subotu? Najveći uspeh protesta bi bio da se Vučić potpuno raskrinka i to na način da sve protekne u miru. Protest u subotu će verovatno biti najmasovniji protest u istoriji Srbije. Iz svih pravaca Srbije studenti su krenuli, ili će tek krenuti, i to pešice. Broj ljudi kojih ih usput pozdravlja i dočekuje je bukvalno neverovatan. Ionako veštački „pumpan“ autoritet predsednika Srbije bi bio dodatno uzdrman slikom ogromnog broja demonstranata koji u miru traže da njihovi zahtevi budu ispunjeni.

Druga varijanta je da se obistini proročanstvo predsednika Srbije. Ono bi moglo da se završi i kobno po Vučića u slučaju da se krene u osvajanje institucija u Beogradu za šta država ne bi imala adekvatan odgovor usled ogromnog broja ljudi na ulicama. Postoje i nagađanja da bi Vučić, u tom slučaju, mogao čak i da pobegne iz Srbije.

Najgori scenario po Srbiju je mogućnost da iz cele ove priče Vučić izađe kao pobednik, primeni represiju i krene u neviđenu osvetu. U slučaju to da se desi, građani Srbije će u Belorusiju gledati kao u ideal demokratije. Neko ko novinare naziva imbecilima, studente ruljom od kojih su i navijači pametniji, a političke protivnike degenericima, ludacima, lopovima, neće prezati od toga da uništi svaki budući pokušaj vapaja za slobodom u Srbiji. Upravo bi to bila sahrana Srbije, koja je pomenuta na početku teksta i koja će da usledi, ukoliko Vučić bude realizovao svoje planove.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

Reklama