Trumpov genocidni plan da ‘očisti’ Gazu postoji već dugo

Iako zauzeti traženjem i sahranjivanjem zakopanih tijela svojih mrtvih, Palestinci su odvojili vrijeme da kažu Trumpu da ih neće iseliti – nigdje, nikad i niko.

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom nakon potpisivanja tzv. Abrahamskih sporazuma u Washingtonu [Tom Brenner / Reuters]

Čovjek osjeti poniznost dok gleda izmučene Palestince koji se slijevaju, većinom pješice, u sjevernu Gazu, poput duge, krivudave rijeke.

Ova tiha, dostojanstvena procesija natrag do ostataka njihovih sravnjenih domova i neizvjesnih života dirljiv je dokaz odlučnosti ljudi koji su, uprkos velikoj tuzi i bolu, riješeni da vrate i obnove ono što je genocidni režim pokušao izbrisati.

Palestinci su, kao što sam pisao u jednoj ranije objavljenoj kolumni, neumorni.

U istom članku sam istraživao značenje četiri riječi kojih sam se sjetio kada je primirje konačno dogovoreno nakon 15 mjeseci neumoljivog terora: olakšanje, zahvalnost, priznanje i sram.

Po mislima mi se vrzmala i peta riječ, ali u sretnom trenutku novih mogućnosti i slavlja ispunjenog nadom, činila se neprikladnom.

Ta riječ je „strah“.

Pribojavao sam se predvidivog i ishitrenog proglašenja „pobjednika“ i „gubitnika“ kada bi trebalo biti očito da genocid proizvodi samo propast, smrt i uništenje.

Zaista jeste objavljeno dosta instant kolumni koje tvrde da je Izrael izgubio „rat“ i da je premijer Benjamin Netanyahu „ponižen“ s obzirom na to da je, uprkos pretrpjeloj šteti, Hamas izašao netaknut i još se može pohvaliti komandujućom pozicijom u Gazi.

Šokantan i kratkovidan trijumfalizam

Bili istiniti ili ne, ovi komentari su me podsjetili na šokantan i kratkovidan trijumfalizam na depresivnom prikazu sirovog ostatka smrtonosnih događaja od 7. oktobra 2023.

Nedugo nakon što je najavljen prekid vatre, obuzeo me zlosutni osjećaj da je ovo sve već viđeno.

Bojao sam se da će ovaj sporazum samo privremeno obuzdati izraelsku ubilačku žeđ u Gazi, a da će, u međuvremenu, Netanyahu i njegova pokvarena družina sručiti svoj neograničeni gnjev na zatvorene Palestince na okupiranoj Zapadnoj obali.

Užasi koji se događaju na Zapadnoj obali – brutalna invazija, ubistva djece, žena i muškaraca, prisilna protjerivanja i blokade – ogledalo su izraelske bezobzirne okrutnosti u Gazi u kojoj je sada pauza.

Na kraju, pribojavao sam se da će se zasluge, ako ne i pohvale, koje je tadašnji novoizabrani američki predsjednik Donald Trump dobio, čak i među nekim palestinskim piscima u zabludi, zbog posredovanja u dogovoru o prekidu vatre, dok je Bidenova administracija oklijevala, biti ubrzo zamijenjene razočarenjem i gorkom izdajom.

Trumpov takozvani „pritisak“ za prekid vatre bio je više stvar samodopadljive predstave uoči inauguracije nego dokaz iskrene vjere u mir ili iskrene želje da se zaustavi patnja opkoljenih Palestinaca.

Meni se činilo očitim da Trump, samodopadljivi autokrata, nikada nije posmatrao niti bi ikada posmatrao Palestince kao ljude vrijedne njegove zabrinutosti ili pažnje.

Kao poučan rezultat, sporazum o prekidu vatre osmišljen je tako da umiri Trumpove impulse za instant zadovoljenjem i kao način da se naruga jednom od ključnih i karakterističnih vanjskopolitičkih neuspjeha Josepha Bidena dok je odlazio iz Ovalnog ureda.

Kao i uvijek, novi američki čelnik je saveznik Izraela, fanatično i potpuno, a prekid vatre je trojanski konj koji treba prikriti Trumpove zlokobne planove.

Osim toga, u trenutku jasnoće i iskrenosti, Trump je rekao velikom broju novinara na Air Force One da želi „samo očistiti“ Gazu uz pomoć Jordana i Egipta.

„Volio bih da Egipat primi ljude“, kazao je Trump. „Govorite o vjerovatno milion i po ljudi, i samo očistimo cijelu stvar i kažemo: ‘Znate, gotovo je.'“

Bio je to stari Trump: svedi Palestince i njihovu drevnu domovinu na komad zemlje koji će biti etnički očišćen jednim potezom čarobnog štapića.

„Nered“ bi bio riješen i, gle čuda, bez sumnje bi Trumpu naklonjeni investitori u nekretnine profitirali obilato čišćenjem Gaze od Palestinaca kako bi napravili prostor za navalu izraelskih doseljenika i mnoštvo morskih odmarališta.

Trumpova kopija zetovih opažanja

Sve to, svaki mahniti, dijabolički dio toga, stvari su o kojima sanja Bezalel Smotrich, izraelski ministar finansija sklon genocidu, Trumpov ledeni, proračunati zet Jared Kushner i predsjednikov izaslanik za Bliski Istok Steve Witkoff, koji navodno „razmišlja“ o apsurdnoj ideji da Palestinci „dobrovoljno“ migriraju u Indoneziju.

Trumpovi pozivi da se „očisti“ Gaza od Palestinaca gotovo su doslovna kopija odvratnih zapažanja koje je Kushner iznio na Univerzitetu Harvard prošlog februara.

U to vrijeme, u tom navodno uglednom okruženju, bivši viši savjetnik za vanjsku politiku tokom Trumpovog prvog mandata sugerisao je da bi Izrael trebao ukloniti Palestince iz Gaze dok „čisti“ sravnjenju priobalnu enklavu.

„Iz perspektive Izraela dao bih sve od sebe da iselim ljude i očistim taj prostor“, kazao je Kushner.

Dodao je, kao nevjerovatnu mjeru, da su „priobalni dijelovi“ Gaze potencijalno „izuzetno vrijedni“.

Kao i prepredeni otac njegove supruge, i Kushner opet vidi Gazu kao još jedan unosan posao s nekretninama, a preživjele, istraumatizirane Palestince, kao iritantnu neugodnost.

Umjesto u Indoneziju, Kushner očito preferira „diplomatskim putem“ uvjeriti Palestince da pristanu masovno se premjestiti u Egipat ili u pustinju Naqab.

„Jednostavno bih buldožerom nešto srušio u Negevu, pokušao bih premjestiti ljude tamo“, rekao je. „Mislim da je to bolja opcija, tako da možete ući i završiti posao.“

Da, naravno, „završiti posao“, lijepo i čisto, baš kako to tata Trump zamišlja.

Kao po komandi, lakovjerni stručnjaci koji su, prije samo nekoliko dana, aplaudirali Trumpu jer je izvršio uvjerljiv pritisak koji samo američki predsjednik može izvršiti na tvrdoglavi Izrael, počeli su vikati o „crvenim linijama“ koje su prijeđene kada je riječ o mogućem prisilnom iseljavanju Palesinaca.

Iako zauzeti traženjem i sahranjivanjem zakopanih tijela svojih mrtvih, Palestinci su odvojili vrijeme da kažu Trumpu, Kushneru i Witkoffu da ih neće iseliti – nigdje, nikad i niko.

Kukavička međunarodna zajednica

Svejedno se i dalje bojim.

Strah me da će fanatici koje je imenovao Trump, koji vjeruju da ne postoji takvo što kao što je Palestinac, da Izrael ima „biblijski“ suverenitet nad Zapadnom obalom i da Treći hram treba biti podignut na ruševinama džamije Al-Aqsa, odnijeti prevagu u naredne četiri godine.

Moji strahovi utemeljeni su na saznanju da su Palestinci napušteni od „međunarodne zajednice“ već duže od 75 godina, uključujući i period kada su bili žrtve očitog genocida.

Imam malo, ako uopće, povjerenja u tu istu kukavičku „međunarodnu zajednicu“ da će se usprotiviti Trumpu i buldožerima, ako on i njegovi jednako bezdušni saveznici odluče da zauvijek „očiste“ Palestinu od njenog naroda.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

Reklama