Migrante bez domovine Trump šalje u pakao
Američka administracija oduvijek razlikuje dobre i loše diktatore, preferirajući tiranije koje smatra korisnima, dok druge brutalno sankcioniše.

Nije otkriće da za američku administraciju oduvek postoje dobri i loši diktatori. Ipak, među Trumpovim najbližim saradnicima na nečiju tiraniju se gleda kao na poželjnu bogomdanu misiju, dok se drugom autoritarnom režimu, kao crnom đavolu, iznova uvode sve brutalnije sankcije.
Ista podela važi i za zatvore. Ma kako da se u tamnicama krše ljudska prava, postoje zatvori koji su po prirodi stvari “dobri” i “opravdani”, kao i oni čije je postojanje “nedopustivo”.
Nastavite čitati
list of 4 itemsTrump protiv Zelenskog: Eskalacija rata riječima
Guardian: Trump na udaru kritika jer se upoređuje s Napoleonom
Transformacija Sirije koju gledaju s nadom i divljenjem
I tako dođosmo do toga da SAD, zemlja koja je nekada bila uzor demokratskih prava, traži hitan zatvorski ili pritvorski (već kako ko voli da se lišavanje slobode zove) smeštaj za hiljadu, dve ili tri, migranata bez dokumenata, među kojima su oni koji nikad nisu osuđivani, čak i čiji roditelji su vredno radili i plaćali poreze. I niko ih do sada nije terao iz Obećane zemlje.
‘Velikodušnost’ predsjednika Salvadora
Scena je kao iz nekog akcionog filma o političkim dealovima, u čijoj su pozadini mafijaški obračuni. Odigrava se na terasi jedne vile sa živopisnim pogledom na jezero Coatepeque. Domaćin je predsednik Salvadora Nayib Bukele, koji se javno izjašnjava kao diktator. Doduše, zna se da je ovaj autokrata popularan u svojoj zemlji, ali i širom Latinske Amerike, i da je čvrstom rukom, ne mareći nimalo za zakonske procedure, uspeo da u kratkom roku utamniči desetine hiljada ljudi osumnjičenih da pripadaju ozloglašenim salvadorskim bandama.
Bukeleov gost je niko drugi nego Trumpov državni sekretar Marco Rubio, čiji roditelji su otišli sa Kube i koji se zarekao da nikada neće kročiti na to ostrvo dok god traje tamošnji diktatorski režim. Salvadorskog diktatora, međutim, smatra velikim i velikodušnim prijateljem. Dvojica muškaraca zaokupljena su prijateljskim razgovorom, Sunce polako tone u jezero, prizor je veličanstven.
Nakon što su ih kamere iškljocale, stižu oduševljena saopštenja. Rubio obaveštava putem platforme X o “velikodušnoj ponudi predsednika Salvadora” i srdačno mu se zahvaljuje. Bukele je spreman da u salvadorske mega zatvore ili takozvani Centar za zatvaranje terorista primi sve osuđenike iz SAD-a, bez obzira da li tamo borave ilegalno, a imaju državljanstvo neke latinoameričke, azijske ili evropske zemlje… ili su to Amerikanci osuđeni zbog kriminalnih radnji. Zauzvrat, moli da Washington pomogne njegovoj zemlji u razvoju atomske energije. Rubio, koji se tada nalazio na svojoj prvoj misiji van zemlje, u okviru koje je posetio Panamu, Salvador, Gvatemalu i Dominikansku Republiku, nije mogao dovoljno da se zahvali Bukeleu.
Ofanziva krajnje desnice
“Odlična ideja”, uzviknuo je Elon Musk, najbogatiji čovek na svetu, koga je Trump zadužio da bude na čelu Odeljenja za vladinu efikasnost (DOGE). On je Bukeleovu dobru volju da pretvori salvadorske tamnice u kosmopolitsku sredinu nazvao “divnom”, čak “čarobnom”.
Bukele je presrećan što Musk praktično ukida Američku agenciju za međunarodni razvoj (USAID), koja je, prema Bukeleovom mišljenju, promovisala “zločinački komunizam” o trošku američkih poreskih obveznika. Sad više udruženja za zaštitu ljudskih prava ili za slobodu objektivnih medija neće više moći da opstanu, mada su i do sada jedva sastavljali kraj sa krajem.
Ko god je ikad makar na slici video kako izgledaju zatvorske prostorije u Salvadoru, shvatiće da u takav pakao nikako ne sme da uđe, jer iz njega retko ko izađe živ. Dobro su poznate slike golih istetoviranih muških tela međusobno zbijenijih nego što su to sardine u konzervi.
Poseta Marca Rubija Salvadoru – deo prve američke turneje po Latinskoj Americi – kruna je višemesečnog zbližavanja. Prošle godine Bukele je bio jedan od počasnih gostiju Konferencije konzervativne političke akcije (CPAC), imao je sastanke sa Muskom (kojeg je nazvao „jednim od velikih umova našeg vremena“) i otvoreno podržao Trumpov povratak na vlast.
Dvojica lidera imaju zajedničku poslovnu i ideološku logiku. Retki opozicioni portali u Centralnoj Americi ističu iz čega se sastoji ta bliskost.
“Neprijatelji su onoga što oni nazivaju probuđenim diskursom – koji uključuje ljudska prava, feminizam i zabrinutost za životnu sredinu – ali i branioci ‘tvrdolinijske’ politike. Njih dvojica predvode ofanzivu krajnje desnice”, piše salvadorski portal Faro. Njihov savez izgleda neizbežan, a sada obe strane pokušavaju da ga učine profitabilnim.
Niko ne smije da se suprotstavi klanu Bukele
Za latinoameričko izdanje El Paisa, salvadorski politikolog Manuel Melendes objašnjava kako se “Bukele za ovaj trenutak pripremao pet godina”.
„Kladio se da će se Trump vratiti, uložio je mnogo resursa u lobiranje za njega. Vrlo malo svetskih lidera je slavilo Trumpovu pobedu više od Bukelea. To je ono za čim je čeznuo i to je veoma dobar trenutak za njega”.
Bukele kontroliše sve grane vlasti: izvršnu, zakonodavnu i sudsku, što mu omogućava da nesmetano donosi ustavne reforme, poput one koja je omogućila njegov reizbor. Niko u Salvadoru ne može da se suprotstavi klanu Bukele bez posledica. U isto vreme, on nastavlja da uživa ogromnu popularnost, a po nekim anketama podržava ga 90 odsto stanovnika. „To je veoma popularna i vrlo autoritarna vlada i čini se nepobedivom”.
Region Latinske Amerike nije nikad oskudevao u diktatorima, malo čega dobrog je to donelo narodima, ali Bukeleovu tiraniju su mnogi ljudi u drugim zemljama spremni da progledaju kroz prste jer u Salvadoru se nije moglo ići ulicama, niti se mogla čuti dečija graja u parkovima. Nakon što je zatvorio više od 80.000 ljudi, a organizacija Socorro Juridico procenjuje da je više od 3.000 privedeno proizvoljno, bez ikakve veze sa bandama, bezbednost građana više nije ugrožena, barem tako tvrdi Bukeleov režim. Osim što se može lako desiti da te vojska uhapsi, samo zato što si kod frizera napravio “čiroki” frizuru i da iz tog kazamata više nikad ne izađeš – da te otac, majka, braća uzalud traže.
Statističari ukazuju da je Salvador na prvom mestu u svetu po broju utamničenih na 100.000 stanovnika, a da je po broju ubistava pao na jedno od poslednjih mesta u regionu. Organizacije za ljudska prava svedoče o smrtima od torture i zbog nedostatka medicinske nege u zatvorima. Robijaši umiru i od gladi, mnogo je optuženih bez dokaza i bez prava na odbranu.
Ni Bukeleu, ni Trumpu ljudska prava nisu važna
Bukeleu, a još manje Trumpu, ništa od ovih navoda lokalnih i međunarodnih tela o kršenju ljudskih prava nije važno. Republikanska vlada je pozdravila Bukeleov predlog da se deo američkog zatvorskog sistema prepusti El Salvadoru.
„Reč je o izuzetnom gestu koji nijedna zemlja do sada nije uradila“, napisao je Marco Rubio.
„Vaša posvećenost prihvatanju i zatvaranju zločinaca iz bilo koje zemlje, uključujući i one iz kriminalnih bandi kao što su MS-13 i Tren de Aragua, učiniće Sjedinjene Američke Države bezbednijom zemljom“, slavljenički naglašava državni sekretar, ne razmatrajući nijedno od pravnih pitanja pokrenutih ovim predlogom, kojim se predviđa da se u Salvador pošalju „i američki građani kao i legalni stanovnici u SAD koji su novim uredbama izgubili legalni status“.
Prema opisima retkih novinara koji su uspeli da dobiju dozvolu i obiđu jedan od najvećih mega zatvora na svetu, u svakoj od ćelija smešteno je između 80 i 150 zatvorenika, temperatura je paklena, i viša od 35 stepeni, nema telefonskih signala, okolo je betonski zid visok 11 metara…
Uskrsnuće Guantanama
Iskustvo govori da je iz američke vojne baze u Guantanamu, tačnije iz zatvora koji je stvoren 2002. da bi tu bili dovedeni nasumce osumnjičeni za terorizam posle napada na kule bliznakinje u New Yorku, isto toliko teško izaći kao i iz Bukeleovih kazamata. Još se Obama zaricao da će tu američku sramotu zatvoriti, ali mu ta namera nije uspela. Prema podacima Amnesty Internationala, samo je sedam od najmanje 700 zatvorenika koji su robijali u Guantanamu osuđeno za teroristička dela, računajući i petoricu koji su priznali krivicu u zamenu za puštanje iz zatvora.
Kada je izgledalo da će zatvor Guantanamo nekako sam od sebe izumreti, jer u njemu borave tek dva ili tri zatvorenika iz vremena kad su bili osumnjičeni za pripadnost Al Kaidi, Trump je to ime vratio natrag u javnu orbitu. Najavio je podizanje šatora, dopremanje 30.000 kreveta i deportaciju isto toliko “najgorih” imigranata bez dokumenata. U memorandumu koji je potpisao navodi se da se ova mera uvodi kako bi se “zaustavila invazija na granicu i raskrinkali kriminalni karteli”.
Sa druge strane Ostrva i dalje vlada Castrov jednopartijski režim, iako su i Fidel i Raul Castro otišli sa ovog sveta. Disidenti koji govore protiv ograničavanja sloboda, često bivaju procesuirani i kažnjeni zatvorskom kaznom.
Taman je zvanična Havana počela da oslobađa političke zatvorenike, pošto je Joseph Biden poslednjih dana pred primopredaju predsedničke palice skinuo Kubu sa liste zemalja koje podržavaju terorizam, a Trump je komunističku zemlju vratio na tu listu i dodatno pooštrio sankcije. Tako je u zatvorima ostalo još 400-500 robijaša čije je puštanje na slobodu bilo ugovoreno sa Washingtonom.
Porast rasizma na američkim ulicama
Da je trampizam uposlio svoje brigade kapuljaša kako bi sproveo najveću deportaciju u istoriji SAD-a, vidi se i na ulici. Čik neka neko na javnom mestu glasno progovori na španskom, kako je to nekada bilo uobičajeno. Već se nekoliko puta desilo, zabeležili su mediji, da je policija sa ulice pokupila i roditelje i decu koji su razgovarali na španskom jeziku. Dok se dokaže da imaš sve papire, bude i kasno.
U saveznoj državi Missouri se vodila oštra debata o predlogu da se ustanovi nagrada od 1.000 dolara za potkazivača koji bi obavestio nadležne o licu koje nema američke papire ni validnu dozvolu da boravi u SAD-u. Takvi predlozi izazivaju potkazivače da procenjuju ljude na osnovu boje kože i znanja engleskog jezika, piše Missouri Independent, upozoravaju na porast rasizma u SAD-u.
Umalo da Washington zarati i sa Kolumbijom, ali je, srećom, ipak postignut dogovor. Iz SAD-a su u Bogotu poslana dva aviona prepuna kolumbijskih migranata koji su bili vezani lancima. Kolumbijski predsednik smatrao je da su njegovi zemljaci neopravdano poniženi. Trump je munjevito uveo carine na kolumbijsku robu od 25 odsto. Potom je došlo do dogovora. Gustavo Petro poslao je domaće avione po kolumbijske imigrante i oni su se dostojanstveno vratili u svoju zemlju.
Sve je jasnije da lov na veštice, masovne deportacije, trpanje imigranata koji su decenijama radili i živeli u SAD-u u prepune zatvore sa nehumanim uslovima, od Amerike neće napraviti veliku i slavnu zemlju (MAGA). Naprotiv, ona na nekim mestima više liči na Bukeleov Salvador.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.