Pretvaranje Jenina u Gazu neće uspjeti

Prošlog mjeseca, kad se izraelska vojska počela povlačiti iz Pojasa Gaze, prema sporazumu o prekidu vatre, najavila je “operaciju” u gradu Jeninu na okupiranoj Zapadnoj obali i njegovom izbjegličkom kampu. Već tri sedmice terorizira tamošnji palestinski narod, koristeći borbene avione, helikoptere, tenkove, bespilotne letjelice i buldožere za ubijanje i uništavanje.

Ohrabrena ravnodušnošću svijeta, Izraelska vlada očito pokušava preslikati Gazu na Zapadnu obalu. Ipak, pretvaranje Jenina i drugih izbjegličkih kampova na Zapadnoj obali u Gazu sigurno će propasti, baš kao što su slične brutalne strategije propale u prošlosti.

Postoji razlog zašto je Izrael odabrao Jenin za početak svog ponovnog krvavog napada na Zapadnu obalu. Kamp, koji je uspostavljen nakon Nakbe za smještaj 8.000 Palestinaca koje su cionističke snage nasilno protjerale iz svojih domova, bio je inkubator otpora desetljećima.

Tokom Prve intifade postala je jedna od jezgri palestinskog organiziranja i otpora. Mladost koja nije znala ništa osim za okupaciju postala je njen glas, njena šaka, njeno srce.

Tokom Druge Intifade, Jenin je ponovno služio kao središte otpora. U aprilu 2002. izraelska vojska napala je grad, ubivši 52 Palestinca, uništivši stotine domova i raselivši više od četvrtine stanovništva.

Izrael je tada proglasio pobjedu, tvrdeći da je slomio “teror”. Ipak, iz ruševina Jenina izdigla se nova generacija, noseći nepokolebljivu volju za otporom.

Središte otpora s razlogom

Tokom 2020-ih, aktivnost oružanog otpora intenzivirala se u Jeninu i drugim izbjegličkim kampovima na Zapadnoj obali. To je kulminiralo još jednim brutalnim izraelskim napadom na grad u julu 2023. godine, samo nekoliko mjeseci prije pokretanja genocida u Gazi. Operacija je uključivala raspoređivanje borbenih aviona, naoružanih dronova, tenkova, buldožera i hiljade vojnika. Izraelska vojska ubila je najmanje deset Palestinaca, uništila domove i infrastrukturu i raselila hiljade. Ipak, otpor se ponovno pojavio i odgovorio na pozive iz Gaze za mobilizaciju.

Jenin je s razlogom postao središte otpora. Izbjeglički kampovi nisu samo mjesta gdje raseljeni preživljavaju – oni su otkucaji srca palestinske svijesti. Ovo su mjesta gdje se rane i traume Nakbe prenose s generacije na generaciju, gdje sinovi i kćeri nasljeđuju želju svojih roditelja i baka i djedova da se vrate kući.

Djeca odrastaju gledajući kako im kvartove napadaju, prijatelje pritvaraju ili ubijaju, baš poput 10-godišnjeg Sadama Rajaba iz Tulkarema, kojeg je izraelski vojnik 28. januara ustrijelio u trbuh, a ambulantna kola koja su ga prevozila blokirali su izraelski vojnici na kontrolnoj tački. Sadam je umro deset dana kasnije.

Djeca u izbjegličkim kampovima znaju koliko je visoka cijena borbe za slobodu, a kao odrasli, ipak je odlučuju platiti.

Dugogodišnje rušenje i razaranje

U Pojasu Gaze izbjeglički kampovi poput Jabalije su, također, desetljećima bili glavna uporišta palestinskog otpora iz istog razloga. Historijski gledano, Jabalia je bio najveći izbjeglički kamp u Palestini, u kojem je boravilo 100.000 ljudi. Godine 1987. proizvela je iskru koja je zapalila Prvu intifadu. Više puta je bila meta izraelskih vojnih napada koji su za sobom ostavili masovne žrtve i razaranje.

Nakon početka izraelskog genocidnog rata, izraelska vojska pokrenula je nekoliko napada na kamp, ​​svaki put slijedeći isti brutalni obrazac: masovno bombardiranje, rušenje kuća i raseljavanje civila. Svaki put je Izrael tvrdio da je demontirao otpor, samo da bi se vratio nekoliko mjeseci kasnije u još jednu “operaciju čišćenja”.

U jesen je izraelska vojska pokrenula masivnu kampanju zračnih napada koji su razorili Jabaliju. Procjenjuje se da je gotovo 90 posto zgrada uništeno.

Ipak, otpor je ustrajao, pokrenuvši operacije koje su rezultirale značajnim gubicima izraelske vojske.

Igra za ‘slamanje’ otpora kroz uništenje

Napad na Jenin, koji je u toku, koristi istu neuspješnu igru za “slamanje” otpora kroz uništenje. Izrael je ubio više od 45 Palestinaca, uključujući dvogodišnju Lailu al-Khatib, prisilno raselio 20.000, srušio cijele blokove, opkolio bolnicu i odsjekao grad od ostatka Zapadne obale.

Veliko uništenje nije uspjelo u Jeninu prije i nije uspjelo u Gazi, pa zašto Izrael misli da bi sada uspio?

Ova vojna strategija razotkriva temeljnu sljepoću Izraela. Otpor vidi kao nešto opipljivo – borce koje treba eliminirati, tunele koje treba uništiti, vođe koje treba ubiti, oružje koje treba zaplijeniti. No, u palestinskim izbjegličkim kampovima otpor teče kroz generacije poput krvi kroz vene. Živi u pričama koje se prenose, u tvrdoglavom insistiranju na dostojanstvu pod opsadom, u odluci da se obnovi ono što je uništeno.

Historija je ovu priču već napisala. U Jeninu, u Jabaliji, u svakom izbjegličkom kampu diljem Palestine, generacije su transformirale prostore privremenog utočišta u trajne spomenike ideji koja se ne može uništiti. Sa svakom invazijom, sa svakim rušenjem, sa svakim pokušajem slamanja volje ovih zajednica, odlučnost samo jača. Živi u odlučnom koraku djeteta koje pješači u školu kroz kontrolne tačke, u prkosnom osmijehu starca koji drugi put obnavlja svoj dom i u kolektivnom odbijanju prihvaćanja raseljavanja kao sudbine.

Zbog toga će pretvaranje Jenina u Gazu – propasti. Možete ubiti revolucionare, ali ne možete ubiti revoluciju. Ne možete bombardirati ideju da je podvrgnete. Ne možete ubiti volju za slobodom.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno urednički stav Al Jazeere.