Šutnja o izraelskom ubijanju novinara opasna je za sve

Izjava izraelske vojske za medije od 26. decembra pokušala je opravdati ratni zločin. Besramno su priznali da je vojska spalila pet palestinskih novinara u jasno označenom novinarskom vozilu ispred bolnice Al-Awda u izbjegličkom kampu Nuseirat, u centralnom Pojasu Gaze.

Pet žrtava bili su: Ibrahim Sheikh Ali, Faisal Abu al-Qumsan, Mohammed al-Ladaa, Fadi Hassouna i Ayman al-Gedi. Ayman je stigao u bolnicu sa suprugom koja se spremala roditi njihovu prvu bebu; bio je u posjeti kolegama u vozilu kada je ono pogođeno. Njegov dječak rođen je nekoliko sati kasnije i sada nosi ime svog oca kojem nije bilo dopušteno da poživi dovoljno dugo da proslavi njegovo rođenje.

U saopštenju izraelske vojske tvrdi se da su pet Palestinaca bili „operativci koji su se predstavljali kao novinari“ i da su širili „borbenu propagandu“ jer su radili za TV Al-Quds al-Youm, povezanu s palestinskim pokretom Islamski džihad. Izraelska vojska nije tvrdila da su oni stvarno nosili oružje ili da su bili uključeni u bilo kakvu oružanu akciju.

Mnogi zapadni mediji citirali su saopštenje izraelske vojske kao da je riječ o objektivnom stavu, a ne propagandi koja zataškava ratni zločin. Svojoj publici nisu uspjeli pojasniti da je napad na novinare, uključujući novinare koji bi mogli biti optuženi za širenje „propagande“, ratni zločin. Svi su novinari zaštićeni međunarodnim humanitarnim pravom, bez obzira sviđaju li se vojskama njihovi izvještaji ili ne.

Izraelski pohod na novinare

Član 79 Dopunskog protokola Ženevske konvencije navodi da će svi novinari „uključeni u opasne profesionalne misije u predjelima u kojima su u toku oružani sukobi biti smatrani civilima … [i] bit će zaštićeni […] ne dovodeći u pitanje pravo ratnih dopisnika akreditovanih u oružanim snagama“.

Potpuno zanemarujući ove odredbe međunarodnog prava, izraelska vojska je u proteklih 15 mjeseci krenula u pohod na ubijanje palestinskih novinara. Prema Vladinom uredu za medije u Gazi, od 7. oktobra 2023. u Gazi je ubijen 201 novinar. Prema drugim podacima, taj broj iznosi 217.

Prema podacima Odbora za zaštitu novinara (CPJ) sa sjedištem u New Yorku, približno 138 palestinskih novinara ubijeno je u Gazi i na okupiranoj Zapadnoj obali između 7. oktobra 2023. i 31. decembra 2024. Ova organizacija je ubrojala pet žrtava napada izraelske vojske 26. decembra u tu cifru.

Reporteri bez granica sa sjedištem u Parizu opisali su izraelsko ubistvo novinara kao „krvoproliće bez presedana“, a Palestinu kao „najopasniju zemlju za novinare“. CPJ je, također, naveo Izrael kao jednu od glavnih „država koje zatvaraju novinare“.

Izrael ne samo da odbija priznati pravo na zaštitu palestinskim medijskim radnicima, nego i zabranjuje stranim novinarima da uđu u Gazu.

Zaista je uznemirujuće da su međunarodni mediji učinili malo da protestuju protiv te zabrane. Osim jedne peticije koju je potpisalo 60 medija tokom ljeta, međunarodni mediji nisu dosljedno upućivali takve zahtjeve tokom 15 mjeseci.

Ako velikoj medijskoj organizaciji nije dozvoljen pristup određenoj lokaciji, u vijestima se često dodaje naznaka te zabrane kao oblik protesta. Međutim, u slučaju Gaze, Izraelu se dopušta da ovo čini, posebno kada je riječ o vodećim zapadnim medijima koji izraelska saopštenja za medije redovno prenose kao činjenice.

Ova suzdržanost omogućila je Izraelu da kontroliše narativ i propagira svoju tvrdnju da je ovo odbrambeni rat koji vodi „najmoralnija vojska“ na svijetu unutar parametara međunarodnog prava.

Dok su stručnjaci Ujedinjenih naroda, neke izraelske nevladine organizacije poput B'Tselema i sve veće međunarodne organizacije za zaštitu ljudskih prava osudile postupke Izraela, neki mediji i dalje mu priznaju pravo na pretpostavku nevinosti. U rijetkim slučajevima u kojima su zapadni mediji istraživali izraelske tvrdnje, kao što je to nedavno učinio The New York Times, rezultati umnogome ponavljaju izvještaje koje su arapski i neki ljevičarski izraelski mediji objavili mjesecima prije, predstavljajući teške zločine koji su počinjeni.

Normaliziranje masovnih ubistava novinara

Jedan od razloga zašto smo došli do tačke u kojoj Izrael, samoproglašena „jedina demokratija na Bliskom istoku“, nekažnjeno ubija novinare jest taj što nikada nije odgovarao za svoje postupno intenziviranje nasilja nad medijskim radnicima svih ovih godina.

Ubistvo palestinsko-američke novinarke Shireen Abu Akleh u Jeninu 2022. primjer je toga. Iako su zapadni mediji izvještavali i istraživali njeno ubistvo, Izraelu je, ipak, dopušteno da ne odgovara na osnovu tvrdnje da je to djelo jednog „pokvarenog“ vojnika koji će odgovarati. Nije odgovarao.

Našim stranim kolegama trebalo bi biti jasno da izraelski pokušaji da normalizira masovna ubistva novinara ne predstavljaju prijetnju samo palestinskim medijskim radnicima. Ako se normalizira takvo gnusno ponašanje u ratnim zonama, nijedan novinar, koji god pasoš imao, neće biti siguran.

Vrijeme je da međunarodna medijska zajednica prestane pravdati Izrael i da njegove postupke nazove pravim imenom: ratnim zločinima. Vrijeme je da novinari širom svijeta pokažu solidarnost sa svojim palestinskim kolegama i zatraže odgovornost za one koji su ih ubili. Vrijeme je da od svojih vlada zahtijevaju akciju koja rezultira direktnim sankcijama Izraelu.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.