Prijetnje studentima: Medijski spin za rastjerivanje vlastitog straha

Nekada nazivana ‘fikusom’ koji je uspio stići i do premijerske funkcije, a potom i šefice najvišeg zakonodavnog tijela u zemlji, Ana Brnabić je postala jedno od najubojitijih ‘šefovih’ oružja u verbalnom ratu protiv neistomišljenika – ovaj put studenata.

Studenti se ne plaše bilo kakvih pa ni finansijskih prijetnji i ucjena (Zorana Jevtić / Reuters)

Nakon što je zaprijetila studentima koji dva mjeseca drže u blokadi 60 fakulteta u sva četiri univerzitetska grada u Srbiji da će ukoliko ne ispune uslov za upis naredne godine, izgubiti stipendije, mjesta u domovima, te morati vraćati kredite, predsjednica Skupštine Srbije Ana Brnabić dobila je brz i jasan odgovor.

Studenti se ne plaše bilo kakvih, pa ni finansijskih prijetnji i ucjena, sada je to potpuno evidentno, uzdrmane i uplašene vlasti koja je sa najvišeg mjesta dobila nalog da upotrijebi sve mehanizme i deblokira rad fakulteta u protestu koji se odavno prelio izvan fakultetskih zdanja i zahvatio i mnoge druge dijelove srbijanskog društva.

Da je režim krenuo u svojevrsnu kontraofanzivu, prije svega protiv protesta studenata i njihovih profesora, bilo je jasno kada je po zidovima fakulteta iscrtao svoju poruku. Umjesto crvene šake, koja je postala simbol otpora još od 1. novembra i pada nadstrešnice u Novom Sadu kada je poginulo 15 ljudi, osvanula je stisnuta crvena pesnica sa ispruženim srednjim prstom.

Mediji nenaklonjeni vlastima su prenijeli izjavu jednog od pobunjenih studenata koja na najbolji način oslikava stav većine.

“Vlast u Srbiji dokazala je crtanjem ‘onoga’ po našim fakultetima koliko im ne odgovaramo i koliko im ne odgovaraju obrazovani ljudi. Njima je u interesu da što manje ljudi studira. Da oni stvarno žele da nas što više studira, odmah bi ispunili zahtjeve i pustili bi nas da se vratimo na fakultete, polažemo ispite i završimo godinu”.

Medijski spin

Istupanje predsjednice Skupštine Ane Brnabić nakon sjednice odbora za obrazovanje i instrukcija koje je dobila direktno od “šefa” svega u Srbiji, još jednom je podsjetilo kako zapravo Ana nikad neće postati Calamity Jane, kao u popularnom stripu, nego upravo njena imenjakinja koja se u stripu, ko se još sjeća, zove Ana Četiri Pištolja.

Na komandu “Pucaj, Ana!”, umjesto da zatraži ostavku mnogih u vladi, a prije svega ministarke prosvjete, očigledno nedorasle svom poslu, počela je rešetati one najbolje studente koji su osigurali studiranje iz budžeta dok su oni koji su ostali “ispod crte” morali stati u red samofinansirajućih.

A kad se puca nasumice, onda meci ne pogađaju baš tamo gdje ste vi htjeli, kao u stripu naprimjer, nego se igranka sa pucanjem (bez pjevanja) pretvara u običan medijski spin koji služi za rastjerivanje sopstvenog straha.

Nekada nazivana fikusom koji je uspio stići i do premijerske funkcije, a potom i šefice najvišeg zakonodavnog tijela u zemlji, Ana (Četiri Pištolja) Brnabić je danas postala jedno od najubojitijih “šefovih” oružja u verbalnom ratu protiv neistomišljenika. Ovaj put studenata.

Više od 100.000 studenata će izgubiti pravo studiranja na budžetu, dakle onih najboljih među jednakima, a više od 17.000 pravo na studentski dom, zagrmila je Brnabićeva i, kao usput, priprijetila i roditeljima studenata kako će biti izloženi dodatnim troškovima, dugovima i izgubljenim životnim šansama zbog blokada koje su uveli “nekakvi plenumi”.

Jedino tačno u njenom javnom istupu bili su podaci kako Srbija ima oko 268.000 studenata, od kojih su 230.743 na državnim univerzitetima. Na budžetu je 102.413, a 17.000 ima mjesto u studentskim domovima “koje će izgubiti ako ne upišu godinu“. Nije propustila još jednom naglasiti kako ne podržava proteste ni odluke nezakonitih plenuma “jer se blokadama direktno ugrožava pravo studenata da studiraju”.

Pucanje iz prazne puške

Što se tiče samih studenata, oni gotovo horski poručuju ne samo Ani Brnabić nego svim režimskim ljudima kako trenutno i ne razmišljaju o eventualnim posljedicama jer je ključna riječ za koju se bore – pravda.

Podsjećaju na činjenicu kako su i studenti u protestima 1996/97. izgubili zimski semestar, pa su opet svi završili fakultete, prijetnje iz Skupštine doživljavaju kao pucanje iz prazne puške jer su vlasti “sada najslabije i gube konce u rukama”.

Povodom prijetnji Ane Brnabić, kako sami pričaju, studentima se javljaju i građani koji nude novac za plaćanje kirija, troškove struje i vode, što je novi vjetar u leđa studentima da istraju u zahtjevima i sasvim nova praksa solidarnosti dosad nezabilježena u Srbiji.

Prijetnje iz Skupštine prepoznaju se samo kao još jedan u nizu od pokušaja vlasti da pokolebaju i ugase blokade i borbu za pravdu.

Zaista je sramotno da se iznova prijeti, umjesto da predsjednica Skupštine apeluje da se zahtjevi što prije ispune i državne institucije počnu raditi svoj posao, a studenti nastave školovanje. Režimska samoodbrana i samoobmana kako su svi zahtjevi ispunjeni, očito ne drži vodu, jer studenti nisu zastrašeni, već zgroženi ovakvim ponašanjem najviših nosilaca vlasti.

Riječi novosadskog studenta, koje prenose mediji, možda i najtačnije opisuju društveni trenutak Srbije.

„Ana Brnabić i po obrazovanju i po funkciji koju obavlja je posljednja osoba koja bi trebalo govoriti o pravnim osnovama i posljedicama koje bi potencijalno mogle zadesiti studente. Nažalost, način na koji se izražava Brnabićeva, putem represije i prijetnji, način je na koji se izražavaju i ostali čelnici vlasti, što je postalo ne samo društveno prihvatljivo, već i poželjno. To je upravo ono protiv čega se mi borimo“, prenio je portal N1.

Izgubljeni časovi biće nadoknađeni

Rektor Univerziteta u Beogradu Vladan Đokić još jednom je ponovio kako je univerzitet dao jasnu podršku studentima u blokadi, ustvrdivši kako su njihovi zahtjevi opravdani i kako bi o njima trebalo razgovarati, a ne prijetiti studentima. Ponudio je i medijaciju u utvrđivanju šta je ispunjeno od zahtjeva, a šta ne, ali sagovornika na tu temu još nije pronašao.

Đokić je ocijenio da su zahtjevi studenata opravdani i važniji od nadoknade nastave, statusa budžeta i studentskih domova, podsjetivši da su fakulteti već pripremili revidirane nastavne programe kada bude završena blokada.

“Fakulteti su spremni da i tokom leta i vikenda održavaju nastavu i ispitne rokove koji nisu održani. Potrebno je pronaći novi model kako bi došlo do ispunjenja zahteva, za koje vlast tvrdi da su ispunjeni, a studenti da nisu. Univerzitet je spreman da pomogne u tome“, ohrabrujuće su riječi prvog čovjeka Beogradskog univerziteta.

Generalni štrajk protiv režima

No, pobuna studenata postala je dio jednog šireg konteksta, proširila se sa fakulteta i na srednje, pa i osnovne škole, da ne spominjemo advokate, poljoprivrednike i druge profesije kojima su zajedničke postale dvije riječi: generalni štrajk. I dok je u petak Vučić organizovao “kontramiting” svojih pristalica u Jagodini, i studenti i svi građani Srbije su pozvani da ostanu u svojim kućama i stanovima, da ne izlaze na ulicu, ne idu u prodavnice i kafane, jednostavno da sve za trenutak stane kao opomena autokratskom režimu.

Paradoksalno je u cijeloj priči da se sa jedne strane pozivate na mir, na primirje, na dostojanstvo i na razgovore uz biranje riječi, da bi se kroz dva dana otvoreno prijetilo i širio govor mržnje.

Kao što je to primijetio Aleksandar Baucal, profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu, vlast je nenamjerno uradila i jednu suštinski važnu i dobru stvar za obrazovanje, “iako je to uspela na pogrešan i ružan način”.

“Uspela je da se nastavnici, učenici i roditelji ponovo povežu na ljudskom nivou u odbrani svojih škola i svog dostojanstva od zarobljene i zloupotrebljene države. Umesto da se te dobre promene dese zahvaljući podršci vlasti, sada se dešavaju uprkos njima. Još jedan dokaz da ova vlast ne koristi svoja ovlaštenja u interesu građana”.

Nažalost, Ana Brnabić koju smo za potrebe ovog teksta nazvali Anom Četiri Pištolja, to niti želi niti hoće vidjeti i čuti. U njenim ušima odjekuje samo ona zlokobna komanda: “Pucaj, Ana!” Na sreću, i dalje se puca samo riječima. I to jednom mora imati svoj završetak.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

Reklama