Svijet ne bi trebao zaboraviti Afganistan

U svijetu u kojem se krize takmiče za pažnju, Afganistan, koji je nekada bio na čelu kada je riječ o međunarodnoj pomoći i medijskoj pokrivenosti, sada je u sjeni. Ove je godine globalni fokus uglavnom bio na žrtvama ratova u Gazi, Sudanu i Ukrajini.

Višestruke krize koje muče Afganistan jedva da su zabilježene u naslovima međunarodnih medija, a ipak i dalje postoje. Afganistanci prolaze kroz sve goru humanitarnu, klimatsku i ekonomsku krizu, koju odlikuje ozbiljno siromaštvo, nesigurnost hrane i sve manja pomoć.

U 2024. je 23,7 miliona ljudi, više od polovine stanovništva, trebalo humanitarnu pomoć. Izvještaji pokazuju da je Afganistan na četvrtom mjestu po broju ljudi suočenih sa ozbiljnom glađu i nestašicom hrane. Gotovo 12,4 miliona Afganistanaca ne zna odakle će doći njihov naredni obrok, što njihovu državu svrstava među one „najteže pogođene glađu“ uz Palestinu, Jemen, Haiti i Siriju.

Prirodne katastrofe

Gotovo 80 posto porodica živi sa manje od dolar dnevno po osobi. Gotovo četiri miliona djece, trudnica i dojilja je pothranjeno. Ove već teške uvjete pogoršavaju česte prirodne katastrofe od kojih se zajednice ne uspijevaju oporaviti.

Zemljotresi, poplave i klizišta redovno uništavaju zemlju. Naprimjer, u oktobru 2023. godine, nekoliko zemljotresa jačine 6,3 stepeni pogodilo je pokrajinu Herat, ubivši najmanje 2.000 ljudi i povrijedivši hiljade drugih. Više od 10.000 domova uništeno je, a više od 20.000 teško oštećeno. Najmanje 275.000 ljudi bilo je pogođeno ovom katastrofom i bila im je potrebna pomoć.

Uprkos određenim naporima pružanja pomoći neposredno nakon potresa, Herat je i dalje razoren. Hiljade porodica suočavaju se s teškim vremenskim uvjetima već drugu zimu bez trajnog smještaja ili odgovarajućeg pristupa vodi, hrani i sanitarnim uvjetima. Porušene škole nisu obnovljene.

Klimatske promjene zahvatile su i Afganistan. Uprkos tome što doprinosi s manje od 0,1 posto globalnih emisija stakleničkih plinova, svrstava se među deset zemalja koje su najosjetljivije na klimatske promjene. Problemi poput suše i nestašice vode posebno su ozbiljni.

Slaba ekonomija

U Kabulu je nestašica vode postala toliko ozbiljna da je UNICEF ove godine upozorio da bi ovaj grad mogao ostati bez podzemnih voda do 2030. ako se ne poduzmu hitne mjere. Nedostatak vode prijeti ne samo urbanom stanovništvu nego i ruralnim zajednicama u kojima su suše uništile lokalnu poljoprivredu i stoku.

Afganistan se bori i sa slabom ekonomijom. Nezaposlenost se udvostručila od prošle godine, dok je prisilno vraćanje afganistanskih državljana iz susjednog Pakistana prekinulo vitalne ekonomske žile kucavice. Uprkos rastućem neprijateljstvu prema Afganistancima u susjednim zemljama, emigracija se nastavlja ubrzanim tempom. Gotovo osam miliona ljudi napustilo je zemlju od 2020. godine, prema Međunarodnoj organizaciji za migracije.

Mnoge porodice razmišljaju o odlasku ne samo zbog ekonomskih poteškoća, nego i zato što djevojčicama i ženama nije dozvoljeno da se obrazuju i da rade.

Ove višestruke krize jasno su vidljive u Kabulu. S obzirom na to da ne mogu raditi, mnoge žene su prisiljene prositi s djecom na ulicama, dok dječaci prodaju plastične vreće, poliraju cipele i skupljaju smeće kako bi zaradili. Mnogi su radnici počeli prositi, često čekajući pred pekarama na komadiće hljeba.

Glad i siromaštvo

Iako je situacija ozbiljna, Afganistan rijetko dospijeva na naslovnice međunarodnih medija. Ova tišina posebno je potresna kada se uzme u obzir sve veći broj djece koja su prisiljena raditi i po hladnoći zime kako bi zaradila za puko preživljavanje. Njihove priče o patnji zaslužuju da budu saslušane i priznate.

Međutim, sama pažnja nije dovoljna Afganistanu. Potrebno mu je značajno djelovanje. Međunarodna zajednica mora priznati da je nevolja afganistanskog naroda jednako hitna kao i one naroda Gaze, Sudana i Ukrajine. Afganistan pogođen siromaštvom i prirodnim katastrofama, zaboravljen od međunarodne zajednice može biti samo izvor nestabilnosti u regiji.

Da bi se trajno prekinuo krug gladi i siromaštva, međunarodna zajednica, nevladine organizacije i zemlje donatorice moraju ulagati u održiva, dugoročna rješenja. To uključuje izgradnju kanala za navodnjavanje i brana, razvoj poljoprivrede i stočarstva, poboljšanje infrastrukture i stvaranje radnih mjesta. Takvi će napori pomoći stanovnicima ruralnih krajeva da ostanu u svojim zajednicama, obrade svoju zemlju i osiguraju bolju budućnost svojoj djeci. Razvoj ruralnih područja neizbježno bi također pomogao urbanim središtima da napreduju.

Tiha patnja Afganistana i njegovo stanje zahtijevaju hitno djelovanje. Rješavanjem temeljnih uzroka svojih kriza, međunarodna zajednica može vratiti nadu i dostojanstvo svojim građanima i raditi na prosperitetnom svijetu u kojem nijedna nacija ne zaostaje.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.