Može li primirje okončati doseljenički kolonijalni genocid?

Dogovor o prekidu vatre postignut u srijedu može okončati najnoviju epizodu masovnog ubijanja u Gazi, ali neće zaustaviti strukturni genocid nad Palestincima.

Glavni razlog za pesimizam u vezi s ovim dogovorm je taj što on ne garantuje faze 2 i 3, piše autor (Hatem Khaled / Reuters)

Dogovor o prekidu vatre između Hamasa i Izraela je, prije svega, dobrodošlo olakšanje za Palestince u Gazi koji trpe najbrutalniji i najužasniji genocid. Već 15 mjeseci trpe svakodnevna bombardovanja, ubistva, prijetnje, zatvaranja, gladovanje, bolesti i druge nedaće koje je većini ljudi teško i zamisliti, a kamoli proživjeti i preživjeti.

Dogovor neće stupiti na snagu barem do nedjelje, 19. januara 2025, ne slučajno dan prije inauguracije Donalda Trumpa za predsjednika Sjedinjenih Američkih Država. Dok neki uspjeh sporazuma pripisuju jedinstvenoj sposobnosti Trumpove administracije da izvrši pritisak na Izrael, ključno je naglasiti da je Trump majstor političkog teatra i da je nedvojbeno želio da Izrael pristane na primirje neposredno prije njegove inauguracije kako bi povećao svoj politički kapital. Drugim riječima, Trump nije vršio pritisak na Netanyahua da prihvati sporazum zato što istinski želi mir i red, pa čak ni zato što je istinski predan svim trima fazama sporazuma. Umjesto toga, vjerojatno je djelovao iz ličnih političkih kalkulacija kako bi poboljšao svoj ugled i progurao planove svoje administracije.

Ne znamo što je rečeno i dogovoreno iza zatvorenih vrata između Trumpovog tima i izraelskih zvaničnika, ali ono u što možemo biti sigurni jest da Trumpova administracija nije zainteresovana za uspostavu potpuno suverene palestinske države duž granica iz 1967, te da nije protiv izraelskih planova da pripoji velike dijelove Zapadne obale. Zapravo, neki izvještaji ukazuju na to da je Trumpova administracija možda obećala Netanyahuu američku podršku za aneksiju određenih područja Zapadne obale u zamjenu za njegovo prihvatanje sporazuma o prekidu vatre, kojeg Izrael možda neće dalje ni slijediti nakon prve faze. U takvom scenariju, ako do njega zaista dođe, Trump dobija ono što želi, a to je politička pobjeda, a i Netanyahu dobija ono što on želi, a to je nastavak doseljeničke kolonizacije Palestine.

Faze 2 i 3 nisu garantovane

Glavni razlog za pesimizam u vezi s ovim dogovorm je taj što on ne garantuje faze 2 i 3, u kojima bi se izraelske snage potpuno povukle iz Pojasa Gaze, raseljenim Palestincima bi bio dozvoljen povratak u sve dijelove Pojasa i bila bi pokrenuta potpuna obnova Pojasa Gaze.

Važno je naglasiti da je za 15 mjeseci genocida Gaza pretvorena u ruševine. Veliki dijelovi Pojasa su nenastanjivi. Ljudi se ne mogu jednostavno vratiti u četvrti koje su sravnjene sa zemljom, u zgrade koje nemaju tekuću vodu, funkcionalan kanalizacioni sistem ili pristup struji i gorivu; nema škola, univerziteta, klinika ili bolnica koje bi mogli koristiti, preduzeća koje bi mogli voditi i tako dalje. Ekonomski sistem se urušio, a ljudi u potpunosti ovise o stranoj pomoći za puko preživljavanje. Bolest je široko rasprostranjena i mnoge tihe ubice poput toksina iz izraelskih bombi kruže atmosferom, tlom i vodom Gaze. Porodice su potpuno eliminisane, druge razdvojene izraelskim neselektivnim napadima, a mnoga su djeca postala siročad. Veliki broj ljudi je lošeg zdravstvenog stanja i nije u stanju brinuti se za svoje porodice. Nije jasno kako će biti moguć „normalan“ život Palestinaca nakon svih ovih razaranja.

Pitanja o upravljanju Pojasom također su još nejasna u najboljem slučaju, i sigurno ne postoji ništa u dogovoru što se bavi ključnim problemom ili što bi dovelo do dugoročnog rješenja. Pitanje dugoročnog rješenja od izuzetnog je značaja. Sporazum bi, u najboljem slučaju, mogao okončati ovu specifičnu genocidnu operaciju, ali sigurno ne govori ništa o srži problema: strukturnom genocidu Izraela nad Palestincima.

Strukturni genocid nad Palestincima, ono što Palestinci nazivaju Nakbom koja traje, odnosi se ne samo na jedan ili dva specifična događaja genocida kao što je Nakba iz 1948. ili ovaj genocidni napad na Gazu, već radije na doseljeničku kolonijalnu strukturu genocida koja nastoji eliminisati palestinski suverenitet, ukinuti palestinsko pravo na povratak u svoju zemlju, protjerati Palestince s većeg dijela njihove zemlje i trvditi da polaže pravo na isključivi izraelsko-jevrejski suverenitet od rijeke do mora. Ova struktura genocida djeluje kroz niz metoda eliminacije i protjerivanja.

Strukturni genocid

Genocidna operacija poput ove kojoj je svijet svjedočio i nastavlja svjedočiti u Gazi, koja uključuje fizičko masovno krvoproliće, masovno raseljavanje i masovno uništenje koje zemlju čini nenastanjivom, očito je jedan od tih instrumenata, ali nije jedini. Također postoji postepeno raseljavanje i izbacivanje; sprečavanje ekonomskog razvoja i stvaranje ekonomske ovisnosti; brisanje palestinske historije i kulture; fragmentacija palestinskog stanovništva; uskraćivanje prava, sloboda i dostojanstva onima koji žive pod okupacijom tako da se osjećaju pod pritiskom da odu; politička opstrukcija palestinskog suvereniteta, i tako dalje.

Dakle, pravo pitanje je: Može li prekid vatre, čak i ako prođe kroz sve tri faze, okončati ovaj strukturni genocid? Odgovor je očito ne jer ni jedan od drugih instrumenata izraelskog strukturnog genocida nije spomenut u sporazumu o prekidu vatre

Ovaj strukturni genocid se mora stalno imenovati, razotkrivati i suprotstavljati mu se. Sve dok izraelski doseljenički kolonijalni projekat ostaje prikriven ili umanjivan u diplomatskom i javnom diskursu, središnji problem će se nastaviti nesmanjenim intenzitetom, a mi ćemo se vratiti u ovaj trenutak apsolutnog užasa i neizrecive patnje, pod pretpostavkom da čak dobijemo značajnu odgodu od toga kroz sporazum o prekidu vatre. Bez ozbiljnog i kontinuiranog pritiska na izraelsku državu, bez ekonomske i političke izolacije izraelske države od strane država i institucija širom svijeta dok se izraelski doseljenički kolonijalizam ne demontira, bit ćemo zarobljeni u trajnoj strukturi genocida, ekspres loncu koji će nakon izvjesnog vremena otpustiti pritisak u još razornijem ratu potpunog uništenja. Sada nije trenutak da međunarodna zajednica slavi ili čestita samoj sebi, nego je vrijeme za poduzimanje ozbiljne političke i ekonomske akcije protiv Izraela kako bi se zaustavio kontinuirani genocid nad palestinskim narodom u svim njegovim različitim oblicima.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

Reklama