‘Dan poslije’ genocida u Gazi neće biti ništa manje razoran
Tragedija leži u tome da svaki indikator pokazuje da će ‘dan poslije’ u Gazi biti jednako bolan, razoran i nepravedan, kao i bilo koji ‘dan prije’.

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu konačno je pristao na sporazum o prekidu vatre.
Sporazum označava kraj izraelskog napada na Gazu, koji je počeo 7. oktobra 2023. i ostavio palestinsku enklavu, u kojoj je živjelo više od dva miliona ljudi, u ruševinama. S obzirom na to da je zvanični broj poginulih gotovo 47.000, a ranjenih više od 110.000, Palestinci u Gazi i ljudi širom svijeta kojima su palestinski životi važni, razumljivo se raduju ovim vijestima.
Nastavite čitati
list of 4 itemsAnalitičari: Netanyahu pokušava iskoristiti narušeno zdravlje izraelskih talaca da opstruira pregovore
Hiljadama ljudi u Gazi je hitno potrebna medicinska njega
Koridor Netzarim – sporna tačka u mirovnim pregovorima
No, nažalost, ovo teško da je kraj palestinske patnje. „Dan poslije“ ovog genocida u Gazi neće biti ništa manje razoran.
Tokom proteklih 15 mjeseci Izrael je pretvorio palestinsku enklavu koja je dugo pod opsadom u postapokaliptičnu pustoš, metodično bombardirajući, rušeći ili spaljujući svaku građevinu koju je njegova vojska opazila.
Sredinom decembra UNOSAT-ova procjena satelitskih snimaka otkrila je da je 170.812 građevina oštećeno ili uništeno u Gazi od početka izraelskog napada u oktobru 2023. godine.
Taj broj predstavlja 69 posto svih građevina u Gazi i gotovo 245.123 smještajne jedinice. Uključuje više od 90 posto svih školskih zgrada i sve univerzitete u Gazi. Uključuje Muzej u Rafahu, biblioteku Jawaharlal Nehru na Univerzitetu Al-Azhar i Općinsku biblioteku Gaze. Među srušenim građevinama su i Velika džamija u Gazi i Crkva Svetog Porfirija. Srušena je i većina bolnica u Gazi i 70 domova zdravlja.
Uništena poljoprivreda, infrastruktura, cijelo društvo
Satelitski snimci, također, pokazuju da je 70 posto poljoprivredne infrastrukture u Gazi sistematski uništeno u ratu, granatiranjem ili pod težinom vojnih vozila. Kao rezultat toga, proizvodnja hrane u Gazi bila je na najnižem nivou ikad u toku 2024. Upitna je opskrba hranom za cijelu populaciju, a znatna većina se suočava s „ekstremno kritičnim nivoima gladi“.
Zajednička procjena Svjetske banke i UN-a iz aprila 2024. pokazala je da je 92 posto glavnih puteva u Gazi ili oštećeno ili uništeno. Najmanje 75 posto telekomunikacijske infrastrukture je oštećeno ili uništeno. Kompanija za distribuciju električne energije u Gazi navodno je izgubila 90 posto svojih mašina i opreme i pretrpjela gubitke u iznosu od 450 miliona dolara.
U posljednjim mjesecima izraelske vojne kampanje samo je jedno od tri postrojenja za desalinizaciju radilo, osiguravajući samo sedam posto potreba Gaze za opskrbu vodom. Osim toga, prema Oxfamu, sva postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda i većina stanica za pumpanje otpadnih voda u Gazi „bila je primorana zatvoriti se“ zbog izraelske „blokade na ulazak goriva i struje“.
Ipak, prava tragedija ne ogleda se u uništenoj infrastrukturi, cestama i zgradama. Svjedočili smo uništenju cijelog društva u Gazi. Izrael nije samo uništio fizički krajolik. Pokidao je samu strukturu društvenog, intelektualnog i ekonomskog života u Gazi.
Stvarna brojka mrtvih mnogo veća
Zvanični broj ubijenih u izraelskoj vojnoj kampanju u Gazi primakao se cifri od 50.000, što je samo po sebi poražavajuće. No, veoma je vjerovatno da je stvarna cifra mnogo veća. Zvaničnici u Gazi su davno izgubili sposobnost da vode tačnu evidenciju o broju ubijenih. Poznato je da su vjerovatno hiljade ubijenih još pod ruševinama. Prema procjenama studije koju je objavio Lancet u junu 2024, stvarni broj ubijenih u izraelskom napadu na Gazu mogao bi premašivati 186.000. Više od šest mjeseci kasnije, broj ubijenih sada sigurno daleko nadmašuje čak i ovu procjenu.
Među stradalima u ovom krvoproliću su umjetnici i pisci, kao što je Walaa al-Faranji, koja je ubijena u zračnom napadu u decembru 2024. Ubijeni su i pjesnici poput Refaata Alareera, glasa generacije i poštovanog simbola otpora i izdržljivosti, koji je ubijen u, kako se čini, ciljanom zračnom napadu u decembru 2023.
Među ubijenima su i hiljade nastavnika, univerzitetskih profesora i studenata, djece i mladih koji bi gradili budućnost Gaze.
Zapanjujući broj žrtava uključuje i više od 130 novinara, kao što su Mustafa Thuraya i Hamza al-Dahdouh, koji su ubijeni u ciljanim napadima ili neselektivnim bombardiranjem dok su pokušavali raditi svoj posao u nezamislivo teškim okolnostima.
Izrael je ubio i više od 1.000 ljekara i zdravstvenih radnika u ovom „ratu“ – neke bombama, druge tenkovskom vatrom, jer su počinili zločin, pokušali su pomoći bolesnima i ranjenima. Mnogi su, također, ubijeni, kao dr. Ziad Eldalou, u izraelskim pritvornim centrima i zatvorima.
Nema tog novca da izliječi i ponovno izgradi društvo
Obnova Gaze nakon genocida bit će zastrašujući zadatak, a prema nekim procjenama koštat će više od 50 milijardi dolara. Ipak, ni takva kolosalna investicija neće biti dovoljna da zamijeni hiljade briljantnih umova – ljekare, nastavnike, novinare – koji su izgubljeni. Nema te količine novca koja će biti dovoljna da izliječi i ponovno izgradi društvo razoreno nezamislivim nasiljem i brutalnošću.
Obnova će teći teško i zato što su preživjeli, oni koji su imali dovoljno sreće da danas mogu slaviti prekid vatre, također traumatizirani, slomljeni.
Svi su oni raseljavani više puta. Izgubili su članove porodice, prijatelje i kolege. Izgubili su svoj dom, zajednicu. Oni nisu iste osobe koje su bili prije 15 mjeseci i oporavak neće biti lagan.
Bit će potrebne godine, ako ne i decenije, nepokolebljive globalne političke investicije u razvoj ljudi da bi Gaza imala šansu da se oporavi od ovoga.
No, čak ni tada ne možemo očekivati da će izraelske vlasti dobrovoljno dopustiti da se dogodi ovaj oporavak. Nema mnogo razloga da se vjeruje kako će Izrael poštovati ovaj prekid vatre, zauvijek zaustaviti proizvoljna bombardovanja i upade te pustiti Gazu da se obnovi i oporavi u „danu poslije“.
Dakle, za sada se čini da dolazi kraj ratu. No, budućnost Gaze izgleda sumorno. To ne znači da koordinirani međunarodni pritisak na Izrael da dopusti obnovu Gaze ne bi uspio. No, zasad se čini da je vjerovatnoća za to mala jer njihov najmoćniji saveznik Sjedinjene Američke Države, ne izgleda posebno zainteresiran mijenjati status quo. Tragedija leži u tome da svaki indikator pokazuje kako će „dan poslije“ u Gazi biti jednako bolan, razoran i nepravedan, kao i bilo koji „dan prije“.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.