Uznemirujući obrazac represije u Evropi

Nizozemska politička elita je u novembru pretežno stala na stranu izraelskih nogometnih navijača nakon što su oni napravili haos u Amsterdamu i napadali lokalne stanovnike. Nepravda nije stala na iskrivljenom narativu koji su nizozemski političari odabrali.

Sukobi su vladajućoj nizozemskoj desničarskoj koaliciji pružili prikladan izgovor da predloži niz mjera koje očigledno ciljaju muslimansku zajednicu u toj zemlji. Ovi prijedlozi, koje su vjerovatno dugo imali u planu, uključuju oduzimanje pasoša državljanima s dvojnim državljanstvom i privremenih boravišnih dozvola migrantima ako se smatraju „antisemitima“, uz napomenu da se u današnjoj političkoj klimi gotovo svaka izjava koja kritikuje izraelski genocid u Gazi označava kao antisemitizam ili terorizam.

Druge mjere uključuju zabranu tzv. antisemitskim organizacijama da primaju sredstva iz javnih fondova, označavanje istih kao terorističkih i stavljanje na liste za sankcionisanje, zabranu mreže za podršku palestinskim zatvorenicima Samidoun i kriminalizaciju „veličanja terorizma“.

Vlada je do sada implementirala samo jedan od ovih prijedloga, uspostavljanje „radne grupe za borbu protiv antisemitizma“. Ostaje da se vidi hoće li, i kada, drugi biti provedeni u praksi.

Poznata retorika

Svakome ko je pažljivo pratio šta je Njemačka radila u proteklih 15 mjeseci, retorika i postupci Nizozemske vlade mogu zvučati poznato. Više od godinu, Njemačka vlada se trudi ne samo da podrži Izrael, već i da kriminalizira i žrtvuje svoje muslimanske, izbjegličke i imigrantske zajednice. Na taj način je postavila presedan koji sada slijede i druge evropske države.

Njemački parlament je u junu usvojio novi zakon o državljanstvu, koji predviđa „provjeru antisemitizma“ za aplikante i isključuje mogućnost dodjele državljanstva bilo kome ko se smatra „antisemitom“ ili nije posvećen njemačkom raison d'état za bezuvjetnu podršku izraelskoj državi. Kriteriji se oslanjaju na problematičnu definiciju IHRA-e, koja izjednačava anticionizam s antisemitizmom.

Dovoljno je da lajkate objavu na društvenim mrežama sa sloganima kao što je “Od rijeke do mora” ili neku koja optužuje Izrael za ubijanje djece, da vam odbiju zahtjev za državljanstvo. Osim toga, izgleda da ni osobe s dvojnim državljanstvom nisu sigurne. Njemački zakon omogućava vlastima da oduzmu državljanstvo do deset godina nakon što je dodijeljeno, iako je prag za to visok i uglavnom netestiran.

Njemački zakonodavci su u oktobru, također, odobrili nove imigracijske politike, omogućavajući državi da oduzme status izbjeglice pojedincima za koje se smatra da izražavaju „antisemitizam“.

U novembru je Njemački parlament usvojio rezoluciju usmjerenu na pojedince i grupe koji kritikuju Izrael. Oni za koje se smatra da su „antisemiti“, prema definiciji IHRA-e, ili koji podržavaju pokret BDS (Bojkot, povlačenje investicija i sankcije) trebaju biti isključeni iz svih inicijativa za javno finansiranje, čak i ako njihov rad nema nikakve veze s Palestinom.

Represivne opcije

Rezolucija, također, poziva na „korištenje represivnih opcija“ i primjenu „krivičnog, boravišnog, azilskog i zakona o državljanstvu“ protiv onih za koje se smatra da su „antisemiti“.

Rezolucija nije pravno obavezujuća, ali se ne može ni pravno osporiti i vjerojatno će imati snažan efekt zastrašivanja civilnog društva koje u velikoj mjeri ovisi o državnom finansiranju, te će normalizirati zadiranje u prava tražitelja azila i migranata. Kako upozorava Nadija Samour, viša pravna savjetnica u Evropskom centru za pravnu podršku, rezolucija „će učvrstiti praksu korištenja migracijskog prava kao oblika progona“.

Manje od dvije sedmice nakon što je rezolucija izglasana, njemačka fondacija ju je navela u svojoj odluci da povuče nagradu za arhitekturu dodijeljenu umjetniku koji je potpisao pismo u kojem osuđuje Izrael.

Prijetnja „represivnim mjerama“ nije ništa novo za grupe i organizacije fokusirane na solidarnost s Palestinom u Njemačkoj. Od 7. oktobra 2023. godine, suočavaju se s masovnom represijom, policijskim nasiljem i nadzorom, zamrzavanjem bankovnih računa, otkazivanjem demonstracija i događaja ili potpunom zabranom, kao što je slučaj sa Samidounom.

Grupe za ljudska prava upozorile su na autoritarnu putanje Njemačke. Upozorile su da su sloboda mišljenja, sloboda govora, sloboda okupljanja, sloboda umjetnosti i akademske slobode narušene. U saopštenju, glavne organizacije civilnog društva osudile su rezoluciju jer omogućava „ozbiljna kršenja temeljnih i ljudskih prava i znatnu pravnu nesigurnost“.

Politika azila

U politici azila, svjedočili smo kako najdestruktivnije antimigracijske mjere jedne države najprije nailaze na kritike, zatim bivaju normalizovane i na kraju ih druge države prihvate. Izgleda da se sličan obrazac odvija i sa suzbijanjem protesta protiv Izraela, jer Nizozemska izgleda prati Njemačku u svom kretanju prema autoritarnosti. I nije jedina.

U decembru je Francuska usvojila prijedlog zakona koji će, ako ga odobri Senat, uskratiti državljanstvo, naturalizaciju ili prebivalište strancima osuđenim zbog diskriminatornih djela na osnovu rase, religije ili nacionalnog porijekla. To je uslijedilo nakon prijedloga zakona iz oktobra koji bi učinio „opravdavanje terorizma“, poricanje postojanja Izraela i uspoređivanje Jevreja ili Izraela s Holokaustom ilegalnim.

U onome što je nazvano pokušajem da se ušutkaju propalestinski aktivisti, Velika Britanija je u martu prošle godine uvela novu definiciju ekstremizma koja sprečava „ekstremističke“ grupe da dobiju državna sredstava i da se sastaju sa zvaničnicima.

Zabrinjavajuće je što nije bilo dovoljne reakcije javnosti protiv ovih autoritarnih tendencija. U Nizozemskoj je javni bijes bio usmjeren na rasističke komentare koje su nizozemski zvaničnici izrekli nakon nasilja.

Sporni prijedlog

Bilo je određenog otpora kada je krajem novembra Nizozemski parlament usvojio prijedlog koji traži od vlade da prikupi podatke o „normama i vrijednostima“ nizozemskih građana s migrantskim porijeklom. Ovi podaci su trebali „pružiti uvid u [njihovu] kulturnu integraciju“ i pomoći „u rješavanju problema na ciljani način“. Nakon bijesa na društvenim mrežama zbog očigledno diskriminatornog prijedloga, nizozemski premijer obećao je da neće postupati po tom prijedlogu.

Ipak, nije bilo šire mobilizacije da se protestuje i zaustavi realizacija drugih represivnih mjera. Ovo je slučaj i drugdje u Evropi.

Evropljani moraju shvatiti da se odbrana slobode govora ne odnosi samo na Palestince i one koji izražavaju solidarnost s njima. Historija Evrope puna je primjera slučajeva kada je represija usmjerena na jednu grupu proširena i na druge.

Moramo zahtijevati od naših vlada da štite ljudska prava, da govore i djeluju protiv izraelskog genocida u Gazi, kao i protiv evropskog saučesništva u tome. Ignorisanje ovog problema omogućilo bi da se autoritarizam širi u Evropi nesmetano.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.