Godina 2024. je bila godina antipalestinske cenzure i aktivne umjetničke pobune

Umjetnicima je teško misliti o protekloj godini bez razmišljanja o izraelskom genocidu u Gazi u kojem je ubijeno više od 45.000 Palestinaca prema službenom broju ili više od 220.000 prema realnim procjenama.

Iako je umjetnost nešto u čemu treba uživati jer obogaćuje svaki aspekt našeg života, identiteta i kulture, ona je također središnja u borbi. Umjetnost je moćna, ona nam omogućava da dijelimo emocije i priče s ljudima širom svijeta čak i ako ne govorimo isti jezik. Izrael to zna i zato cilja sve one koji imaju talenat i strast da prenesu poruke o užasnoj stvarnosti Gaze.

Zaista, čini se da je Izrael u svojoj široj strategiji etničkog čišćenja napravio taktiku brisanja Palestinaca koji inspirišu ne samo svoj narod, nego sve one koji vode borbu protiv nepravde.

Slikari, ilustratori, pjesnici, fotografi, pisci, dizajneri… toliko je talentovanih Palestinaca već ubijeno. Naša je dužnost osigurati da oni ne budu zaboravljeni. Oni nisu brojevi, i njihov rad treba pamtiti, zauvijek.

Moramo ispričati ljudima o Hebi Zagout, 39-godišnjoj slikarki, pjesnikinji i spisateljici, ubijenoj sa svoje dvoje djece u izraelskom zračnom napadu. Njene bogate slike palestinskih žena i svetih mjesta u Jerusalemu bili su njen način razgovora s „vanjskim svijetom“.

Čuveni umjetnici

Moramo spomenuti ime poznatog slikara i edukatora o umjetnosti, Fathija Ghabena, čija bi prekrasna djela koja su zaokupila palestinski otpor svi trebali vidjeti.

Moramo podučavati riječi Refaata Alareera, jednog od najbriljantnijih pisaca i učitelja u Gazi koji je predavao na Islamskom univerzitetu u Gazi.

Moramo govoriti o ljepoti u umjetnosti Mahasen al-Khatib, koja je ubijena u izraelskom zračnom napadu na izbjeglički kamp Jabalia. U svojoj posljednjoj ilustraciji odala je počast 19-godišnjem Shabanu al-Dalouu, koji je izgorio u izraelskom napadu na kompleks bolnice Al-Aqsa.

Moramo podsjetiti svijet i na pisca Yousefa Dawwasa, romanopisca Noora al-din Hajjaja, pjesnika Muhameda Ahmeda, dizajnera Walaa al-Faranjija i fotografa Majda Arandasa.

Međutim, osigurati da se njihove priče i djela ne izbrišu također znači da moramo nešto poduzeti, gdje god se nalazili. Odavanje počasti ovim mučenicima i slavljenje njihove umjetnosti zahtijeva da idemo korak dalje od riječi.

Neki u svijetu umjetnosti to već znaju. Pridružili su se otporu unutar umjetničkih prostora i osigurali da se izraelski zločini osude na njihovim platformama. Tokom prošle godine bilo je mnogo djela solidarnosti i hrabrosti.

Otkazivanje predavanja

Kada je Barbican Centar u Londonu otkazao predavanje indijskog pisca Pankaja Mishre o genocidu u Palestini u februaru, kolekcionari umjetnina Lorenzo Legarda Leviste i Fahad Mayet povukli su umjetničke radove Lorette Pettway iz galerije centra.

„Na svima nama je da se suprotstavimo institucionalnom nasilju i zahtijevamo transparentnost i odgovornost… Nikada nećemo prihvatiti cenzuru, represiju i rasizam unutar njegovih zidova“, napisali su.

U martu je egipatski vizualni umjetnik Mohamed Abla vratio svoju Goetheovu medalju, koju mu je za izvanredna umjetnička postignuća dodijelio njemački Goethe Institut, u znak protesta protiv saučesništva njemačke vlade u izraelskom genocidu.

Prije otvaranja Venecijanskog bijenala u aprilu, više od 24.000 umjetnika iz cijelog svijeta, uključujući prethodne učesnike Bijenala i dobitnike prestižnih nagrada, potpisalo je otvoreno pismo pozivajući organizatore da isključe Izrael s događaja. Jedna je izraelska umjetnica na kraju odlučila ne otvoriti svoju izložbu.

U septembru je autorica, dobitnica Pulitzerove nagrade, Jhumpa Lahiri odbila primiti nagradu muzeja Noguchi u New Yorku nakon što je otpustio tri zaposlenika jer su nosili palestinske marame kefije.

Solidarnost s Palestinom

Ranije ovog mjeseca, umjetnica Jasleen Kaur, koja je primila prestižnu nagradu Turner, iskoristila je svoj govor kako bi osudila genocid, pozivajući na slobodnu Palestinu, embargo na oružje i izražavajući solidarnost s Palestincima. Solidarisala se sa svima onima koji su protestovali ispred Tate Britain u Londonu, gdje se događaj održao, pozivajući ga da se odustane od fondova i projekata povezanih s izraelskom vladom.

„Želim ponoviti pozive demonstranata ispred, protesta koji sačinjavaju umjetnici, kulturni radnici, osoblje Tatea, studenti, uz koje čvrsto stojim“, kazala je Kaur. „Ovo nije radikalan zahtjev, ne bi trebao ugroziti karijeru ili sigurnost umjetnika.“

Uprkos ovim činovima solidarnosti, okrutna cenzura, zanemarivanje, represija i lov na vještice umjetnosti povezane s Palestinom nisu se smanjili tokom proteklih 12 mjeseci.

U januaru je muzej umjetnosti Univerziteta u Indiani otkazao izložbu palestinske umjetnice Samie Halaby.

U maju, grad Vail u Coloradu otkazao je umjetničko usavršavanje Danielle SeeWalker, američke umjetnice koja je upoređivala nevolju Palestinaca s nevoljom američkih starosjedilaca kojima i sama pripada.

U julu je Kraljevska akademija umjetnosti uklonila dva umjetnička djela sa svoje ljetne izložbe mladih umjetnika jer su bila povezana s izraelskim ratom protiv Gaze. To se dogodilo nakon što je proizraelski Odbor zastupnika britanskih Jevreja poslao pismo u vezi s umjetničkim djelom.

U novembru je festival altonale u Hamburgu otkazao izložbu umjetnina koje su izradila djeca u Gazi nakon objava na društvenim mrežama koji su je napadali.

Velika cenzura

Ovo je samo nekoliko primjera velike cenzure s kojom su se palestinska umjetnost te umjetnici i stvaratelji koji su izrazili solidarnost s Palestinom suočili tokom protekle godine. Ušutkivanje i zataškavanje unutar kulturnih prostora događalo se i na institucionalnoj razini.

U Velikoj Britaniji, Umjetničko vijeće Engleske (ACE) upozorilo je umjetničke institucije da bi „političke izjave“ potencijalno mogle negativno utjecati na ugovore o finansiranju. To je otkriveno na zahtjev sindikata Equity's Freedom of Information, koji je također pokazao da su se ACE i Odjel za medije, kulturu i sport (DMCS) čak i sastali i razgovarali o „reputacijskom riziku koji se odnosi na sukob između Izraela i Gaze“.

Neki su istaknuli kontradiktornost postupaka ACE-a s obzirom na to da je otvoreno izrazio solidarnost s Ukrajinom 2022. nakon ruske invazije. Ali nije samo ACE pokazao očite dvostruke standarde u odnosu prema krvoproliću u Gazi.

Briljantna palestinska umjetnica Basma Alsharif savršeno je artikulisala institucionalno licemjerstvo u svom pismu “Ispraznom neoliberalnom svijetu umjetnosti”.

Napisala je: „Nadam se da vas ovaj genocid zatiče u dobrom zdravlju. Šta tačno radite ovih dana? Zašto su vam bili potrebni mjeseci da napišete izjavu, ako ste je uopće i napisali? Zašto se jednostavno niste zatvorili? Zašto ne možete bojkotovati Izrael na način na koji ste bojkotovali Rusiju ili aparthejdnu Južnu Afriku? Jeste li vidjeli brojne izjave? Otvorena pisma? Pozive na bojkot? Koliko ste hashtagova odlučili da će vam biti potrebno da okajete svoje grijehe?“

Poziv na djelovanje

Nema izgovora za nedjelovanje kada je riječ o genocidu u Gazi. Palestinski narod se suočava s istrebljenjem i naša je odgovornost prema njima osigurati da naše vlade, institucije i industrija ne ostanu na miru dok ne prekinu veze s Izraelom, prestanu ušutkivati one koji govore protiv njegovih zločina i posvete se oslobađanju Palestine.

Pozivam sve ljude iz svijeta umjetnosti, čiji je jedan dio tako dinamično predstavljen na protestu ispred Tatea kada je Kaur dobila nagradu, da se sjete riječi američkog autora Jamesa Baldwina:

„Primarna uloga umjetnika, dakle, jeste da osvijetli tu tamu, rasvijetli puteve kroz tu mračnu šumu, kako ne bismo, u svemu što radimo, izgubili iz vida njegovu svrhu, a to je da učini svijet humanijim prebivalištem.“

Države i njihove institucije mogu iskoristiti borbu za finansiranje i svoje platforme za suzbijanje naše solidarnosti, ali na kraju neće pobijediti. Oni koji pristaju na ovo zbog svojih ličnih i profesionalnih interesa mogu pokušati uvjeriti sebe da će ovaj pokret umrijeti i da će pitanje biti zaboravljeno, ali dok Palestina nije slobodna,  a to će se dogoditi, mi čuvamo potvrde, primjećujemo odsustvo, čujemo tišinu o izraelskom genocidu u Gazi. Nije prekasno stati na pravu stranu historije.

Sretna nova godina će biti moguća samo onda kada Palestinci i svi oni koji se suočavaju s ugnjetavanjem budu slobodni.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.