Srbija do Kazanja

Šta se krije iza poziva srbijanskom predsjedniku da bude specijalni gost zasjedanja Skupštine šarolikog društva okupljenog pod akronimom BRICS (Brazil, Rusija, Indija, Kina, Saudi Arabija?

Ovaj se skup, prema najavama, pod ruskim predsjedavanjem ima održati 23. i 24. oktobra u Kazanju, glavnom gradu tatarske republike u Ruskoj Federaciji, nimalo slučajno neposredno pred američke predsjedničke izbore, a jedna od poruka biće već ustalena mantrapfema kojoj svijet ima alternativu američkoj dominaciji i kako je uveliko započela era nove multipolarne podjele svijeta.

Na kojem će polu poziciju zauzeti Srbija sa svojim stalnim narativom o evropskom putu koji navodno nema alternativu gotovo da je neizvjesnije od pitanja hoće li u Bijelu kuću ući Kamala Harris ili Donald Trump. Pitanje sada već poslovičnog Vučićevog balansiranja između Evrope (i Amerike)  i Ruske Federacije postalo je još kompleksnije nakon nedavnog susreta susreta Macrona s Vučićem (drugi put ove godine) konkretizovanog brojnim sporazumima o saradnji, a naročito o kupovini kupovini 12 borbenih francuskih mlaznjaka, što je i zvanična Moskva prepoznala kao nedvosmislen korak približavanja Beograda Zapadu.

Otkud Vulin u Vladivostoku

Kada se tome doda i činjenica kako se prema riječima srbijanskog presjednika već dvije i po godine nije čuo s Vladimirom Putinom, što samo po sebi govori o izvjesnim šumovima u srpsko-ruskim odnosima na vrhu, nimalo iznenađujuća nije bila odluka Aleksandra Vučića da u daleki Vladivostok na kranji istok Rusije pošalje svog glavnog trbuhozborca Aleksandra Vulina na Istočni ekonomski forum.

“Srbija nikada neće postati članica NATO-a, nikada neće uvesti sankcije Ruskoj Federaciji i nikada neće dozvoliti da se sa njene teritorije izvode bilo kakve antiruske akcije“, prenio je Vulin važnu poruku Beograda prilikom susreta sa Putinom na marginamaforuma  koju je prenijela i ruska državna televizija.

Vulin je, kako je to istaknuto u dijelu ruskih medija, “jedna od najprokremaljskih ličnosti u srpskoj vladi“, ali i bivši šef Bezbjednosno-informativne agencije i čovjek sa američke crne liste.

Sankcionisan je od strane SAD 2023. godine zbog navodne korupcije u vrijeme dok je bio na čelu obaveštajne službe Srbije.

Sa velikom dozom ozarenosti, poput Pinkija koji je vidio Tita, Vučićev čovjek od najvećeg povjerenja je uvjeravao Putina, umornog od puta u Mongoliju, kako je beogradski sporazum sa Macronom vođen „vojnim i praktičnim razlozima“ i tvrdio kako neće štetiti odnosima Srbije sa Moskvom. Bezbeli, tradicionalnim i prijateljskim.

Ne zna se je li mu Putin u cjelosti povjerovao.

Ipak, nakon toga je uslijedila javna pozivnica Vučiću da dođe u Kazanj na samit BRICS-a, mada je pozivnica preko Ivice Dačića stigla i mnogo ranije, ali joj baš kao i danas ni Vučić ni njegovi mediji u Srbiji s razlogom nisu pridavali pretjerani značaj.

Uostalom, u prvoj reakciji na poziv iz Vladivostoka, Vučić se zahvalio na pozivu Putina, ali je izbjegao odgovoriti na direktno pitanje hoće ili neće ići u Tatarstan. Te baš u oktobru ima “gužvu u šesnaestercu”, te odranije zakazane brojne sastanke sa stranim zvaničnicima, te ima obaveze u obilježavanju 80. godišnjice oslobođenja Beograda u Drugom svjetskom ratu uz učešće ruske Crvene armije,  te ovo, te ono…

Odgovor Putinu je stigao iz vojne kasarne u Podrinju gdje je Vučić privremeno izmjestio predsjedničku kancelariju, uglavnom zbog litijuma i protesta povodom najava otvaranja rudnika jadarita i obećanja koje je dao njemačkom kancelaru Olafu Scholtzu,

Ali, vremena još ima, možda se i predomisli i sam sebi kaže: “Kad može Recep Tayyip Erdogan kao presjednik Turske koja je članica NATO-a, zašto ne mogu i ja kao predsjednik Srbije koja nije članica NATO-a.

Ukrajinski kamen spoticanja

Posjeta Vulina Rusiji, što takođe može biti indikativno, propraćena je bolje i više u ruskim nego beogradskim medijima, ali osim propagandnog isticanja istorijskih veza i bliskosti Rusije i Srbije i činjenice kako Beograd uporno odbija uvesti sankcije Moskvi zbog invazije na Ukrajinu, navode se i detalji koji ne prijaju ni Putinovim ni Vučićevim ušima. I to ne samo zbog kupovine francuskih “rafalea”.

Osim objelodanjivanja činjenice kako će napredni višenamjenski borbeni avioni pomoći Srbiji u modernizuji svog vazduhoplovstva zamjenom zastarjele eskadrile iz sovjetskog doba, u ruskim se medijima mogla pročitati i tvrdnja kako će se stari “migovi” uskoro naći na ukrajinskom ratištu na koje za ukrajinsku vojsku, što je u Srbiji javna tajna, pristižu velike količine municije prozvedene u srpskim fabrikama.

Agencija TASS tako prenosi Vučićevu izjavu kako je „Zapad zainteresovan za teritorije Rusije i njene bogate resurse“ i da su njeni predstavnici “nezainteresovani za gubitke Ukrajinaca i Rusa u zoni sukoba“.

Prenosi se i ocjena predsjednika Srbije kako „niko ne želi momentano primirje, koje je predloženo planom Kine”.

“Svi žele poraz druge strane. Sve dok ljudi sa Zapada ne umiru, ili samo dobrovoljci umiru, Zapad nije briga koliko će Ukrajinaca umreti. Jer Rusija ima mnogo nafte, gasa, fosfata, zlata i srebra i svega što joj je potrebno“, rekao je Vučić pozivajući se na neke ranije izjave sa Zapada tipa „Rusija ne zaslužuje da ima takvu teritoriju, to je vlasništvo cijelog sveta“.

RIA novosti napominju i Vučićevu opasku da nije slučajnost to što je Dmitrij Mendeljev uradio periodičnu tabelu hemijskih elemenata, jer su „svi oni na teritoriji Rusije“.

Paralele sa rade i kada su u pitanju izjave zapadnih lidera u vezi sa mogućnošću slanja vojnika u Ukrajinu što Kremlj smatra uzuzetno opasnim.

Vučić je bio i tema u prilogu ruske TV Rosija24 pogotovo u dijelo kada se govorilo kako je „Zapad zainteresovan za poraz Rusije“.

Što se tiče Vulina, on nije krio svoju snishodljivost prema Rusiji. Autor sintagme “srpskog sveta” što je zapravo samo analogija sa “ruskim svijetom” ocijenio je kako je razgovor s Putinom “veliko ohrabrenje za sve Srbe”.

“Da Rusija nije opstala stoljećima, ne bi bilo Srbije, jer mi smo narodi koje spaja ne samo zajednička prošlost, već i zajednička budućnost”.

Šta najviše žulja Putina

Osim što je zamolio Vulina da prenese njegove pozdrave predsjedniku Aleksandru Vučiću, Putin nije spominjao nikakve političke nesporazume ni ovještače političke floskule, Putin je rekao kako Moskva i Beograd moraju otkloniti prepreke u trgovini i prevladati trend pada trgovinskog prometa.

“Što se tiče trgovinsko-ekonomskih pravaca vidimo, nažalost, mali, ali ipak pad obima trgovinske razmjene. Znam da se tim pitanjima bavite u Vladi Srbije. Vjerovatno je već došlo vrijeme da se održi sastanak kojeg nije bilo već dugo, barem dvije godine, te sagledaju prepreke i uklone”, rekao je Putin i podsjetio kako sporazum Beograda i Moskve o isporuci plina i nafte ističe već naredne godine. Što naravno jest ekonomsko, ali i krupno političko pitanje oko kojeg će tek biti saplitanja. Zbog onog srpskog klatna koje se u ovom trenutku opasno nagelo na zapadnu stranu, što se Putinu, ali i mnogima u Srbiji nikako ne dopada.

Pogotovo onima koji su srpstvo devedesetih prepoznavali u podizanju tri prsta ili paroli “Srbija do Tokija”, nemilice je ispisujući po zidovima uglavnom srušenih kuća u balkanskim zemljama. Danas su ti kobajagi zapadnjaci listom opredijeljeni za evroaziju i Afriku u koje ih treba uvesti upravo Rusija. A može biti kako je Putinova pozivnica za Kazanj samo test za Vučića i njegovog opredjeljenja za “rafale” i dugo i beskrajno putovanje u Evropu.

Ili je “Srbija do Kazanja” samo replika “Srbije do Tokija”. Nije ni važno, važno je da je velika. Velika kao Rusija, kako bi to pjesnički rekao Momčilo Bajagić Bajaga.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.