SAD je saučesnik Izraela, a ne mirovni posrednik

Dana 21. jula 2006, devet dana od početka 34-dnevnog izraelskog rata protiv Libana u kojem je ubijeno 1200 osoba, američka državna sekretarka Condoleezza Rice izjavila je da „prekid vatre odmah, bez političkih uvjeta nema smisla“.

U odgovoru na pitanje novinara na konferenciji za štampu, sekretarka je izjavila da nije „zainteresovana za diplomatiju samo radi vraćanja Libana i Izraela na status quo ante“.

Osim što je isposlovao odgodu prekida vatre, SAD je također ubrzao isporuke precizno navođenih bombi Izraelu da pomogne u masovnom krvoproliću.

Samo dvije i po godine kasnije, Rice je ponovo govorila protiv prebrzog primirja u Pojasu Gaze, gdje je tokom 22 dana u decembru 2008. i januaru 2009. Izrael masakrirao gotovo 1400 Palestinaca.

U ovom slučaju, Rice je tvrdila da SAD „radi na primirju koje ne bi dozvolio ponovno uspostavljanje statusa quo ante gdje Hamas može nastaviti ispaljivati rakete iz Gaze“, jer su Hamasove uglavnom neefikasne rakete očito ozbiljniji problem od ubijanja 1400 ljudi.

Otvoreni genocid

Petnaest godina kasnije Izrael vrši otvoreni genocid u Pojasu Gaze, koji je nesumnjivo efikasniji način za uništenje „statusa quo ante“ – barem ako uzmemo da „status quo ante“ podrazumijeva Gazu i njene stanovnike. Sada kad zvaničan broj ubijenih premašuje 40.000 Palestinaca, a predviđa se da je stvarna cifra mnogo veća, trenutni prekid vatre jedina je negenocidna opcija koja se nudi.

Iako je američki predsjednik Joe Biden u više navrata isticao hitnost takvog prekida vatre, pomalo je nezgodno zaustaviti rat kada ste upravo odobrili dodatnih 20 milijardi dolara u transferima oružja strani koja je, prema zvaničnim podacima, od oktobra ubila gotovo 17.000 palestinske djece.

Zaista, trenutne američke tvrdnje da navodno posreduju u primirju u Gazi su prilično upitne s obzirom na to da bi se ova država lako mogla smatrati de facto zaraćenom stranom u ovom sukobu. U nedjelju je The New York Times izvijestio da je, kao i Izrael, SAD „uložio ogromne resurse u pokušaj da pronađe čelnika Hamasa Yahyu Sinwara, i ne samo da je Izraelu obezbijedio „radar koji prodire u tlo“, nego je i dao zadatak američkim špijunskim agencijama „da presreću Sinwarove poruke“.

U članku koji je objavio Times, citiran je američki savjetnik za nacionalnu sigurnost Jake Sullivan o dodatnim američkim doprinosima opsesivnoj potrazi za Sinwarom: „Imamo ljude u Izraelu koji sjede u sobi s Izraelcima radeći na ovom problemu. A jasno je da mi imamo mnogo iskustva u lovu na veoma vrijedne mete“.

‘Lov’ na Sinwara

Međutim, istovremeni „lov“ na čelnika organizacije s kojom navodno dogovarate primirje ne govori u prilog kredibilnosti vas kao posrednika.

Prema pisanju Timesa, američki zvaničnici smatraju da bi, ukoliko Sinwar bude ubijen ili zarobljen, to dalo izraelskom premijeru Benjaminu Netanyahuu „način da odnese značajnu vojnu pobjedu i potencijalno bi ga učinilo spremnijim da okonča vojne operacije u Gazi“ – najuvjerljiviji dokument, bez sumnje, za tzv. vansudsko ubistvo.

Ne da Netanyahu zaista želi ikada nešto “okončati“, bez obzira na Sinwarovu sudbinu. Izraelski premijer, ipak, smatra da Izrael zadržava pravo da nastavi boriti se protiv Hamasa nevezano za bilo kakav sporazum o prekidu vatre, što na neki način poništava cijelu svrhu.

U utorak je The Times of Israel izvijestio da, iako američki zvaničnici insistiraju na „napretku“ u pregovorima o prekidu vatre, izraelski Kanal 12 je saznao da su „sporna pitanja“ zasad ostavljena po strani: „Iz ove mreže su kazali da se američki posrednici nadaju da će postići sporazume o drugim pitanjima prvo, kao što je sposobnost Izraela da uloži veto na oslobođenje nekih palestinskih zatvorenika i progna druge“.

„Sporne“ stvari uključuju pitanja poput onog treba li Izraelu dozvoliti da nastavi okupirati granicu između Gaze i Egipta cijelom dužinom nakon rata. Ovo pitanje će „ostaviti za sami kraj pregovora, prema izvještaju [Kanala 12], u kojem su citirali zvaničnike koji su kazali kako smatraju da šef Hamasa Sinwar neće popustiti u vezi s granicom Gaze i Egipta ako ne osjeti da [izraelska vojska] steže obruč oko njega“, navodi The Times of Israel.

Diplomatske halucinacije

Prema diplomatskim halucinacijama glasnogovornika za nacionalnu sigurnost Bijele kuće, Johna Kirbyja, taktike odgađanja u interesu omogućavanja trajne okupacije onoga što preostane od Pojasa Gaze očigledno su pokazatelj „konstruktivnih“ razgovora.

A u međuvremenu, naravno, genocid se nastavlja nesmanjenom žestinom, dok izraelska vojska nastavlja s užasima i izgladnjivanjem civilne populacije. Pristup vodi i humanitarnoj pomoći sada je ograničen na grad Deir el-Balah u centralnoj Gazi, gdje je UN bio prisiljen ugasiti operacije još jednom kako bi se pridržavao izraelskih patoloških naredbi o evakuaciji.

Bez sumnje, navika Izraela da naredi Palestincima da se evakuišu s nekog područja a potom ih bombarduje kada se povinuju, teško da je „konstruktivna“.

U izvještaju The New York Timesa o američkoj pomoći u „lovu“ na Sinwara citiran je viši izraelski zvaničnik koji je govorio o „neprocjenjivoj“ prirodi američke obavještajne podrške. Ali, dok Sjedinjene Američke Države nastavljaju kupovati Izraelu vrijeme za uništenje statusa quo ante u Gazi zajedno sa svim pretvaranjima o doličnosti i moralnosti, svijet će platiti cijenu.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.