Izrael pokušava uništiti civilni poredak u Gazi, ali mu ne polazi za rukom

Kao šef Hitne pomoći u Gazi, Hani al-Jaafarawi imao je jedan od najtežih poslova usred izraelskog genocidnog rata u Pojasu. I prije 7. oktobra, njegovo je osoblje bilo preopterećeno, umorno i pod stalnom prijetnjom. Otkad je počeo rat, Al-Jaafarawi je bio direktno uključen u medicinsko zbrinjavanje.

Bolnice, klinike i sve zdravstvene ustanove bile su pod ekstremnom prijetnjom, a Al-Jaafarawijev život visio je o koncu. Taj se konac 23. juna prekinuo kada su izraelske snage napale kliniku Daraj u Gazi, ubivši njega i još četvero drugih civila. Njegov jedini zločin bila je posvećenost civilnoj odbrani opkoljenog stanovništva Gaze.

Prema podacima palestinskog Ministarstva zdravstva, on je bio petstoti zdravstveni radnik ubijen u Gazi.

Ubistvo Al-Jaafarawija bilo je dio sistematske kampanje Izraela da uništi civilne usluge u Gazi. Namjerno su ciljali i ubijali medicinsko osoblje, radnike palestinske civilne zaštite, vozače hitne pomoći, spasilačke timove, policijske snage, građevinske inženjere, radnike komunalnih službi, vozače konvoja pomoći i lidere civilnog društva s ciljem stvaranja haosa i bezakonja u Gazi te demoralizacije stanovništva.

Službeno opravdanje koje koriste izraelske okupacijske snage (IOF) za ciljana ubistva ovih profesionalaca je njihova tvrdnja da su oni povezani sa palestinskim Islamskim pokretom otpora (Hamas) jer rade za vladine institucije u Gazi.

Neutemeljena logika

Ovakva logika je neutemeljena. Ako radite u državnim institucijama to ne znači nužno da podržavate političku agendu vlade ili da ste član političke stranke koja je predvodi. Ne možemo pretpostaviti da svaki Izraelac kojeg zapošljava izraelska država podržava ratne zločine premijera Benjamina Netanyahua, a zašto bismo onda bilo šta pretpostavljali o palestinskim državnim službenicima i njihovim političkim opredjeljenjima?

Međunarodno pravo pravi jasnu razliku između boraca i civila, a politički stavovi ovih drugih nisu relevantni. To je, naravno, još jedan aspekt međunarodnog pravnog režima koji Izrael svjesno ignoriše.

Dva dana prija ubistva Al-Jaafarawija, u izraelskom zračnom napadu ubijena su četiri uposlenika općine i jedan prolaznik u centru grada Gaze. Radnici su se spremali da poprave vodovodne cijevi kako bi ponovo uspostavili opskrbu vodom. Vodena infrastruktura česta je meta IOF-a, a lišavanje ove osnovne usluge dovelo je do masovne patnje i širenja bolesti među Palestincima, što, naravno, pomaže izraelskim genocidnim namjerama.

Napori inženjera i komunikacijskih radnika da vrate internet koji je Izrael ukinuo u Gazi, također su u više navrata rezultirali smrću. U januaru je izraelski tenk napao ekipu poslanu da popravi generator telefonske centrale u Khan Younisu, ubivši dvojicu od njih. Ovo je bilo uprkos činjenici da su koordinirali svoje kretanje i zadatak koji su trebali obaviti s IOF-om.

Izraelska vojska je isto tako u više navrata ciljala zdravstvene ustanove i radnike, ili kidnapovala neke od najboljih zdravstvenih stručnjaka u Gazi i vrhunskih administratora bolnica. Prema UN-u, do avgusta u Gazi je ubijeno 885 zdravstvenih radnika.

Ciljani u svojim domovima

Neki su ciljani u svojim domovima, a neki u bolnicama gdje su ostali da se brinu o pacijentima dok su izraelske snage izvodile racije. Drugi su mučeni do smrti kao dr. Adnan al-Bursh, viši hirurg ortopedije u bolnici Al-Shifa i dr. Iyad al-Rantisi, šef Odjela za ginekologiju i akušerstvo u bolnici Kamal Adwan.

Uništavanje zdravstvenog sektora u Gazi i masovno ubijanje ljekara i drugih zdravstvenih stručnjaka znači da Palestinci nemaju pristup adekvatnoj zdravstvenoj njezi bilo da su hronično bolesni, novozaraženi bolešću ili ranjeni u neprestanom izraelskom bombardovanju. To opet pomaže izraelskom genocidu.

Kako pokazuju mnogi snimci posljedica zračnih napada, ranjenike obično dovode u disfunkcionalne medicinske ustanove s ozbiljnim manjkom resursa gdje ih smještaju na pod u lokvu krvi dok im nekoliko dostupnih zdravstvenih radnika pokušava pružiti prvu pomoć. Mnogi koji bi u normalnim okolnostima bili spašeni, umiru.

Izraelsko uništavanje svih javnih usluga koje održavaju život u Gazi dovelo je palestinsko stanovništvo do ivice. Jedan komšija iz izbjegličkog kampa u Khan Younisu nedavno mi je napisao: „[Izraelci] nisu ostavili niti jednu kanalizacionu cijev, vodovodnu cijev, jedinicu za desalinizaciju vode, pekaru, komunikacijski toranj ili dom. Pregazili su plastenike i drveće, bombardovali džamije i škole. Bombardovali su sve i svašta. Potpuno uništenje. Svi smo mete i niko nije siguran. Ni doktor, ni univerzitetski profesor, ni dijete, ni žena, ni advokat, ni novinar i nijedno mjesto ili objekat – UN-ov ili bilo koji drugi – nije siguran. Kažu nam da moramo napustiti Gazu ako želimo ostati živi.“

Izraelski cilj u uništavanju svake naznake civilnog poretka je, naravno, posijati očaj među Palestincima i ugušiti svaki impuls koji mogu imati da se odupru okupaciji, potčinjavanju i oduzimanju zemlje. Ova strategija je, međutim, osuđena na propast iz dva razloga: jer krši međunarodno pravo i jer je neefikasna.

Izrael krši međunarodno pravo

Izrael odavno ignoriše i krši međunarodni pravni režim. Ali, to što sada radi u Gazi čak i njegove najvjernije pristalice teško mogu odbraniti. U januaru je Međunarodni sud pravde izdao preliminarnu presudu u kojoj je objavio da je „uvjeren“ da su izraelski postupci u Gazi genocidni. U maju je tužitelj Međunarodnog krivičnog suda Karim Khan izdao naloge za hapšenje Netanyahua i njegovog ministra odbrane Yoava Gallanta, zbog ratnih zločina počinjenih u Gazi.

U junu  je nezavisna istraga UN-a zaključila da je Izrael počinio zločine protiv čovječnosti u toku ovog rata. Komisija UN-a za istrage, koja ja provela istragu, u izvještaju je navela: „Ogroman broj civilnih žrtava u Gazi i rašireno razaranje civilnih objekata i infrastrukture bili su neizbježan rezultat strategije poduzete s namjerom uzrokovanja maksimalne štete, ne poštujući principe razlikovanja, proporcionalnosti i adekvatnih mjera predostrožnosti“.

Dok Izrael čini ratne zločine uništavanjem civilne infrastrukture i usluga u Gazi i ubijanjem ljudi koji ih održavaju, ovi postupci neće ispuniti dugoročni cilj: prisiliti Palestince da se predaju i odustanu od prava na svoju domovinu.

Prošlo je 11 mjeseci, a najjača vojska u regiji i jedna od najnaprednijih na svijetu nije bila u stanju odnijeti vojnu pobjedu protiv naoružane grupe otpora – osim ako neko smatra masovno ubijanje civila, većinom žena i djece, i potpuno uništavanje njihovih izvora prihoda mjerom uspjeha.

U članku koji je u junu objavio časopis Foreign Affairs, politolog Robert A. Pape tvrdi da je Izrael na mnoge načine „učinio svog neprijatelja jačim“ nego što je bio prije napada 7. oktobra jer ga je učinio popularnijim i na taj način efikasnijim u regrutovanju.

Izraelska zračna moć

U sljedećem intervjuu, Pape je tvrdio da izraelska strategija velike zračne moći ne donosi rezultate baš kao što je takav pristup bio bezuspješan u Vijetnamu i Iraku. Prekomjerna vatrena moć ima tendenciju zbližiti civilnu populaciju u zajedničkoj solidarnosti protiv neprijatelja. Upravo se to dešava u Gazi trenutno.

Izrael bombarduje neselektivno kako bi u konačnici učinio Gazu nepogodnom za život i natjerao Palestince u masovni egzodus pod prijetnjom masovnim ubijanjem. To je izazvalo nevjerovatne patnje narodu Gaze.

Ali izraelski pokušaji da uništi društveno tkivo palestinskog društva, izbriše njegove institucije i sruši mu duh su u konačnici bezuspješni. Narod Gaze, uz podršku svojih globalnih saveznika, odgovara na ovo brisanje kolektivnim činovima prkosa, trudeći se svim naporima da održe komunalne usluge, zdravstvo i obrazovne usluge, kao i svoj društveni život.

Nedavno ponovno otvorenje malog Odjela hitne pomoći u bolnici Al-Shifa dokaz je te izdržljivosti. Takvi napori ne samo da pokazuju hrabrost palestinskih radnika u javnim službama nego i globalnu mrežu podrške i veliku mobilizaciju palestinske dijaspore i saveznika širom svijeta.

Ovaj prkos pred politikama i činovima brisanja duboko je ukorijenjen u historiji palestinskog otpora, izraženoj i riječima i postupcima. Kada sam razgovarala s rodicom Amal, nedugo nakon što je napunila 18 godina, pitala sam je šta želi za rođendan. Odgovorila je citirajući mi isječak iz poeme palestinske pjesnikinje Fadwe Tukan Zov zemlje koji odražava palestinski duh:

Ne tražim ništa više do

da umrem u svojoj zemlji,

da se rastopim i stopim s travom,

da dam život cvijetu

koje će ubrati dijete iz moje zemlje.

Sve što tražim je da ostanem u okrilju svoje zemlje,

kao tlo,

trava,

cvijet.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.