Schmidt – prijatelj suda ili neprijatelj Bosne i Hercegovine

Kada se 20. novembra ove godine visoki predstavnik međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini Christian Schmidt pojavi pred Velikim vijećem Evropskog suda za ljudska prava u Strasbourgu, možda (ne i nužno) ćemo saznati da li je njemački diplomata „prijatelj ovog suda“ (Amicus Curiae), prijatelj i čuvar države u kojoj mu teče već četvrta godina mandata ili „visoki predstavnik Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine“ i – jeste ružno i grubo, ali je javno izrečeno – „lažov, manipulator… nije neutralan… želi zaštititi onaj sistem koji je pred sudom u Hagu utvrđen kao udruženi zločinački poduhvat, koji je rezultirao etničkim čišćenjem…“

Moguće je da ćemo tog dvadesetog novembarskog dana čuti „na čijoj je strani“ visoki predstavnik – građanske ili dejtonske (etnonacionalne) Bosne i Hercegovine. Nije isključeno da saznamo šta je ustvari mislio kada je pred Vijećem sigurnosti Ujedinjenih naroda o presudi Suda u Strasbourgu u „slučaju Kovačević“ rekao kako ostavlja prostor da „bude poništena u postupku preispitivanja. Ako bude potvrđena, mogla bi dodatno podijeliti političke stranke o pitanjima reforme Ustava, čineći provedbu odluka Evropskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Bosne i Hercegovine još većim izazovom, budući da one zahtijevaju ustavne amandmane.”

Može li zemlja s etnokratijom ući u Evropsku uniju?

Nesumnjivo je da je Schmidt vrhovni i konačni autoritet i tumač Dejtonskog mirovnog sporazuma, branitelj Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, pa bi, prema tom aspektu povjerenog mu mandata, logičnije bilo očekivati da će prednost dati etničkom (dejtonskom) nad građanskim (presuda u „slučaju Kovačević“). Ipak, ne jednom je poručio kako je jedan od njegovih prioriteta da se Bosna i Hercegovina što više približi ulasku u Evropsku uniju, možda čak i uđe u nju tokom njegovog mandata (a daleko je to, da se ne nadamo uzalud), ali da bi to ostvarila moraju, između ostalog, biti provedene četiri presude Evropskog suda za ljudska prava: Sjedić-Finci, Pilav, Zornić, Šlaku i još do kraja nezavršena u slučaju Kovačević.

Ova posljednja, presuđena 29. augusta prošle godine (šest sudija za i jedno izuzeto mišljenje) u korist Slavena Kovačevića, koji je tužio Bosnu i Hercegovinu zbog kršenja njegovih biračkih prava kao pripadnika Ostalih, „izazvala je oštre reakcije u cijeloj zemlji. Neki je vide kao poželjan kraj ‘etnokratije’, koja prevladava u Bosni i Hercegovini, a drugi je smatraju ozbiljnim napadom na ustavni poredak uspostavljen Općim okvirnim mirovnim sporazumom”, napisao je Schmidt u izvještaju koji je predstavio u New Yorku i „zatalasao“ domaću, ali i međunarodnu javnost. Je li visoki predstavnik već u startu riješio da će braniti svoj mandat i „napadnuti ustavni poredak“, ili će istrajati na evropskom putu i boriti se da konstitutivni narodi više nemaju privilegiran položaj (etnokratija), kao što je presudio Sud u Strasbourgu?

Njemački diplomata se još nije izjasnio kakav će stav zauzeti nakon što je Vijeće ministara Bosne i Hercegovine (predsjedavajuća Borjana Krišto – Hrvatska demokratska zajednica), uz posredovanje bh. agentica u Strasbourgu Monike Mijić i Jelene Cvijetić, poslalo žalbu na presudu, ali će, kao Amicus Curiae, Velikom vijeću „pružiti nezavisne informacije“. „Visoki predstavnik ne zauzima stranu, nego daje doprinos kao konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja civilnih aspekata Dejtonskog mirovnog sporazuma, kako bi pružio informacije o dejtonskom okviru“ te je „kontinuirano pozivao političare u Bosni i Hercegovini da provedu odluke Evropskog suda za ljudska prava i izmijene Ustav kako bi se okončala diskriminacija…“

Već se sve zna, ‘odigrat će protiv građanske BiH’

I jedno, i drugo, odnosno šta će preferirati u novembru – građansko ili etničko – moglo bi se zaključiti iz saopćenja Ureda visokog predstavnika nakon što su domaći mediji i pojedine političke partije (a možda i zajedno?) prije zvanične objave saznali za Schmidtove nakane i „upiranja“ da se pojavi u Strasbourgu. Nije svejedno da li je neko pozvan na neki proces, događaj, konferenciju… ili je sam, „putem advokatskog ureda u Londonu“, zatražio (zamolio?) da se pojavi pred Velikim vijećem i „pruži nezavisne informacije“, ali je upravo to „karta na koju su zaigrali“ oni koji njemačkog diplomatu optužuju da će u novembru „odigrati protiv građanske Bosne i Hercegovine“.

Nije nemoguće da se jedan dio medijske, političke i društvene scene dokopao dokumenata i papira koji prikazuju da se Schmidt samonametnuo Velikom vijeću, da će u Strasbourgu braniti stranački status quo (s naglaskom na jednu, zna se koju, političku partiju), samo je pitanje da li su ti dokazi relevantni i tačni i zašto se toliko potenciraju gotovo dva mjeseca prije rasprave pred Evropskim sudom za ljudska prava. Predizborna kampanja je svakako jedan od razloga za hajku na visokog predstavnika, pogotovo opozicijskih stranaka i njihovih „simpatizera“, no nije isključeno da ova mašinerija, koja se ne smije potcijeniti, ima i kapaciteta i kvaliteta da dođe do relevantnih informacija i saznanja šta nam se to sprema u međunarodnoj kuhinji, s domaćim (vladajućim) začinima.

Insajderske informacije tvrde kako se nekolicina ambasadora iz evropskih zemalja u Vijeću za provedbu mira protive Schmidtovom putu u Francusku, ali nakon što je Američka ambasada u Sarajevu dala zeleno svjetlo, i ta je neizvjesnost anulirana. „Dobro obaviješteni“ su to odmah povezali s Južnom gasnom interkonekcijom, da će američki „poklon“ Hrvatskoj demokratskoj zajednici u vezi sa Schmidtovim „pružanjem nezavisne informacije“ relaksirati ovaj projekat i odblokirati ga u parlamentarnoj proceduri. U taj deal se „odlično uklapa“ i nedavna izjava premijera Hrvatske Andreja Plenkovića.

Kolonijalni upravitelj, jer drugačije ne može biti

„Presude Sejdić-Finci i sve ostale donesene na Europskom sudu za ljudska prava su pravni put ostvarivanja političkih ciljeva. Bosna i Hercegovina postoji na temeljima onoga što se, nažalost, dogodilo između 1991. i 1995. godine i onoga što je dogovoreno kako je zemlja ustrojena. To su nastojanja da se kroz praksu ovoga suda nešto promijeni. Međutim, bit dogovora nije bila dogovarana na slučajevima pred ovim sudom, nego među ključnim svjetskim državnicima i političarima koji su predstavljali narode Bosne i Hercegovine. Presude Europskog suda za ljudska prava su fabricirane, to znaju svi”, rekao je čelnik najjače i vladajuće hrvatske stranke kako bi, što nimalo nije neobično i iznenađujuće, „pogurao“ mlađu sestrinsku bh. stranku uoči lokalnih izbora.

Neupitno je da se njemački diplomata u nemalom broju situacija i u „kontekstu smirivanja teških kriza“ ponašao kao kolonijalni upravitelj. Izmjena Izbornog zakona Bosne i Hercegovine neposredno poslije zatvaranja biračkih mjesta nakon općih izbora u oktobru 2022. godine te, nedugo zatim, suspenzija Ustava entiteta Federacija Bosne i Hercegovine kako bi se formirala vlast potezi su koji baš i nemaju mnogo dodirnih tačaka s demokratijom, ali nisu ni izvan njegovog opisa radnog mjesta i širokog spektra Bonskih ovlasti. Novembarski izlet u Strasbourg, kakav god mu bude ishod, neće „ići na dušu“ Christiana Schmidta, nego će se adresirati na domaće čelnike koji desetljećima ne mogu srediti svoju kuću, najvažnija pitanja im presuđuju međunarodni sudovi, a oni ih ne znaju i ne žele rješavati.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.