Hljeba, igara i izbora: Populizam do bankrota

Jučer su održani izbori u Podgorici. Iako je riječ o lokalnim izborima, a s obzirom na to da je Podgorica glavni grad i u njemu živi trećina ukupnog broja birača u Crnoj Gori te da grad produkuje polovinu ekonomskih aktivnosti u zemlji, onda je jasno da značaj ovih izbora daleko premašuje lokalni nivo.

Stoga ne čudi da je kampanja, nažalost, bila prljava s mnogo uvreda i jeftinog populizma te da je, čak i za odavno snižene standarde u Crnoj Gori, objektivno bila jedna od najgorih do sada u smislu etike i dobrog ukusa.

Naravno, po običaju koji se udomaćio u posljednje četiri godine, svi politički činioci koji su uspjeli preskočiti cenzus i ući u Gradsku skupštinu pojavili su se nasmijani pred kamerama i proglasili izbornu pobjedu.

Stranke postaju svrha same sebi

Ali, to je već postao dio političkog folklora u Crnoj Gori karakterističan isključivo za taj dan i niko ga naravno ne uzima za ozbiljno. Kada svane sljedeće jutro, onda se prave racionalne analize ko će, kada i kako formirati novu vlast u gradu.

Ali prije toga važno je kazati sljedeću činjenicu: najveća politička stranka jeste ona od gotovo 44 procenta građana kojima je jučer bio sasvim uobičajen dan i kojima nijedna od 13 izbornih lista nije izgledala primamljivo.

Ovakav pad povjerenja u demokratiju treba zabrinuti sve aktere političkog života u Crnoj Gori. Ovo je jasan pokazatelj da su građani umorni i da političke stranke postaju svrha same sebi.

Ako se nastavi ovakav razvoj situacije na političkoj sceni, siguran sam da će neki budući izbori donijeti situaciju u kojoj će apsolutna većina građana izgubiti povjerenje u političke partije, ali i sistem u cjelini, a to može biti itekako opasno.

A sada da se vratim političkim strankama.

Nema sumnje da opozicijski DPS može biti zadovoljna rezultatom. S listom koju je predvodio dr. Nermin Abdić prekinut je slobodan pad ove stranke, koji je trajao od parlamentarnih izbora 2020. godine. Također, razloge za zadovoljstvo imaju i stranka bivšeg premijera Duška Markovića, koja je prešla cenzus kao i liste “Preokret” Srđana Perića koja gaji imidž antisistemskog pokreta koji se bavi pitanjima socijalne pravde.

Listu Evropskog saveza u koji su se udružili SDP, SD i LP predvodio je poslanik Boris Mugoša. Realno, ni oni ne mogu biti nezadovoljni rezultatom.

Kada je riječ o konstituentima sadašnje vlasti, uprkos tome što su zvanično izrazili zadovoljstvo, svakako da je rezultat loš, posebno kada je u pitanju rezultat koalicije koju su činili Pokret Evropa sad i Demokrate. Rezultat stranaka okupljenih oko nekadašnjeg Demokratskog fronta je nešto bolji i gotovo u okvirima očekivanog, ali kada se uzme u obzir da s partnerima s državnog nivoa ne mogu sami formirati vlast, onda sam rezultat pada u drugi plan.

Nekoliko mogućnosti

Kandidati liste koja se okupila oko sadašnjeg predsjednika Jakova Milatovića i bivšeg premijera Dritana Abazovića ne mogu biti zadovoljni rezultatom, ali mogu rasporedom političkih subjekata u parlamentu. Upravo ovakav raspored mandata garantuje da se vlast teško može formirati bez njihovog učešća.

Sadašnja situacija nudi nekoliko mogućnosti raspleta krize u glavnom gradu:

• “Budvanski scenario” – vlast se ne formira kao što je to slučaj u Budvi gdje, uprkos tome što su izbori ponovno održani vlast nije formirana
• Bivši konstituenti nove vlasti ponovno sklapaju dogovor
• Lista oko Abazovića i Milatovića formira vlast uz podršku DPS-a i ostalih opozicijskih stranaka
• Četvrta, po mom mišljenju najmanja mogućnost, koalicija sadašnje vlasti s državnog nivoa sa Evropskim savezom, Preokretom i strankom Duška Markovića.

Bilo šta da se desi, teško da će se izbjeći posljedice po vlast na državnom nivou. U slučaju da Abazović i Milatović isključe PES, Demokrate i Evropu sad iz vlasti na lokalnom nivou, vlast na državnom nivou će biti u vrlo teškoj situaciji, jer bi to bila prva vlast od obnove parlamentarne demokratije u Crnoj Gori od 1990. godine do danas, koja nema vlast u glavnom gradu.

Ako se, pak, napravi kakav dogovor između predsjednika Milatovića i aktuelne državne vlasti, to bi sigurno impliciralo određene promjene u državnoj vlasti, makar po dubini. Naravno, ovdje ne treba isključiti ni mogućnost da Abazović i Milatović odluče da samostalno prave dogovore i o gradskoj i o državnoj vlasti, nezavisno jedan od drugog.

Kako god da se odigraju stvari, ne treba očekivati da se Gordijev čvor političke krize u Crnoj Gori raspetlja u skorije vrijeme.

Španska sapunica

Dok se to ne desi, najvjerovatije ćemo gledati špansku sapunicu u kojoj se u svakoj sezoni dešava nova svađa političkih partnera koji se na kraju opet pomire i nastavljaju zajedno.

A do tada ćemo nastaviti gledati socijalni, vjerski i nacionalni populizam s nesagledivim posljedicama po ekonomiju i društvo u Crnoj Gori.

Do kada će tako, pitate se?

Vrlo moguće do tada dok neko jednog jutra ne kaže – bankrot!

Onda će već biti kasno.

A do tada, hljeba, igara i izbora.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.