Previranja među talibanima

U Afganistanu je 21. augusta stupio na snagu strogi zakon o moralu. Taj dokument od 114 stranica, koji opisuje zakon sadrži odredbe koje se odnose na prijevoz, medije, muziku, javni prostor i ponašanje pojedinaca. Među najrestriktivnijim odredbama su zabrana muzike i zabrana ženama da pjevaju ili čitaju naglas u javnosti.

Objava zakona naišla je na raširenu međunarodnu osudu i otvorila pitanja o smjeru u kojem talibanska vlada vodi Afganistan, s obzirom na prethodna obećanja o smanjenju restrikcija za žene.

Pomenuti zakon je izazvao mnogo nelagode i u Afganistanu, iako protivljenje nije javno izraženo. Potaknuo je vrhovnog vođu talibana Mullaha Haibatullaha Akhundzadu da pozove članove grupe da izbjegavaju podjele i izaberu jedinstvo.

Iako zakon o moralu jasno daje do znanja da talibani nastavljaju s ultrakonzervativnim politikama uprkos kritikama iz svijeta, on odražava i sve izraženije tenzije unutar vodstva te grupe.

Kandahar naspram Kabula

Uoči američkog povlačenja iz Afganistana i talibanskog preuzimanja Kabula 2021, pojedini talibanski zvaničnici pokušali su uvjeriti međunarodnu zajednicu da su talibani sada drugačiji i da imaju umjerenije stavove o upravljanju u poređenju sa izuzetno konzervativnim i strogim pristupom stare garde.

Ova nova garda govorila je jezikom međunarodne diplomatije i jasno je istakla svoju želju da se odrekne konzervativnijih politika kako bi privukla međunarodnu podršku i osigurala legitimitet za novu talibansku vladu.

Međutim, formiranje privremene vlade, pokazalo je prve znakove da stara garda ne prepušta vlast. Nisu ispunjenja obećanja o inkluzivnoj vladi i neki članove stare garde su dobili ključne uloge, među kojima su Mullah Mohammad Hassan Akhund, jedan od osnivača talibana, koji je postavljen za premijera; suosnovač talibana Mullah Abdul Ghani Baradar, koji je imenovan za njegovog zamjenika; i Mullah Mohammad Yaqoob, sin drugog osnivača talibana Mullaha Omara, koji je imenovan na poziciju ministra odbrane.

Dok je privremena vlada preuzela težak zadatak udaljavanja države od kolapsa, Akhundzada je svoju rezidenciju premjestio u Kandahar, kao još jedan centar moći, proglasivši se nadležnim za politička, vojna i vjerska pitanja.

Tokom protekle dvije godine Akhundzada je jasno dao do znanja da ne namjerava odustati od svojih tvrdih stavova. U martu 2022, njegovom naredbom, djevojčicama i ženama zabranjeno je pohađanje srednje škole i fakulteta.

Također je nastojao koncentrisati moć u svojim rukama i dodatno pojačati stisak stare garde na vlast. Naredio je da se na neka mjesta u vladi imenuju njegovi lojalisti.

U septembru 2022. ministra obrazovanja Noorullaha Munira zamijenio je Maulvi Habibullah Agha, jedan od službenika najbližih vrhovnom vođi. U maju ove godine ministra zdravstva Qalandara Ebada, školovanog ljekara i jedinog tehnokratu u talibanskoj vladi, zamijenio je Noor Jalal, konzervativni klerik i bivši zamjenik ministra unutrašnjih poslova.

Iako se čini da Akhundzada ima kontrolu, pojavili su se znaci rastućih unutrašnjih podjela. U februaru 2023. ministar unutrašnjih poslova Sirajuddin Haqqani uputio mu je implicitnu kritiku, izjavivši: „Monopolizacija moći i narušavanje ugleda cijelog sistema ne idu nam u prilog. Ova situacija ne može se tolerisati.“

U svojoj poruci povodom Ramazanskog bajrama ove godine ministar unutrašnjih poslova ponovo je dao nagovještaj unutrašnjih problema. Pozvao je talibane da izbjegavaju stvaranje podjela s afganistanskim narodom.

Akhundzada je za Bajram pozvao talibanske zvaničnike da ostave svoje razlike po strani i služe državi na prikladan način. Često je ponavljao poziv na jedinstvo. Najnoviji primjer je tokom rijetkog putovanja na sjever Afganistana, gdje se sreo s lokalnim vođama.

Neslaganje i ušutkivanje

Zakon o javnom moralu kodificira pravila koja su talibani i ranije promovisali, ali nisu u potpunosti provodili. Ovaj zakon sada daje ovlasti Ministarstvu za promovisanje vrlina i sprečavanje poroka da prati, cenzuriše i kazni svakog afganistanskog građanina koji ga bude kršio.

Najava ovog zakona pokazuje da stara garda među talibanima predvođena vrhovnim vođom vodi glavnu riječ. To je još jedan dokaz da nova verzija nije „umjerenija“ verzija grupe koja je vladala u Afganistanu 1990-ih.

Prethodno su predstavnici talibana, koji su promovisali ideju o novoj, umjerenijoj verziji ove grupe, nagovijestili iza zatvorenih vrata na međunarodnim forumima da bi određeni izuzetno konzervativni zvaničnici mogli biti zamijenjeni da se umiri međunarodna zajednica.

Ali, razvoj događaja u protekloj godini, uključujući zakon o porocima i vrlinama, pokazuje da stara garda, koja vjeruje u potrebu za čvrstim stavom kako bi se održalo jedinstvo unutar grupe, guši glasove nove garde, stvarajući kulturu konformizma kroz strah, zamjenu i marginalizaciju.

U intervjuima koje sam vodila sa sadašnjim i bivšim predstavnicima talibana koji ne podržavaju neke od konzervativnih politika talibanske vlade, neki su mi ispričali da su izmjestili porodice u druge države. Jedan od njih je rekao: „Mojoj porodici ugodnije je u inozemstvu i obrazovanje djece može se bez problema nastaviti.“

Nedostatak javne reakcije na zakon o porocima i vrlinama može signalizirati da nezadovoljni talibanski članovi koji ga ne odobravaju ne bi rizikovali razbijanje jedinstva grupe zbog neslaganja u politici.

Ušutkivanje neslaganja, međutim, ne pomaže kod dva glavna problema s kojima se talibani suočavaju: rastućeg nezadovoljstva među afganistanskim stanovništvom i stalne međunarodne izolacije.

Vlada u Kabulu osjeća pritisak od afganistanskog naroda, koji traži usluge i poslove usred ekonomije koja je u padu i ograničene međunarodne pomoći. To se može ublažiti samo dobijanjem međunarodnog priznanja talibanske vlade.

Međutim, nastojanja nekih talibana, uključujući Haqqanija, da se obrati međunarodnoj zajednici i traži uključivanje, više pomoći i ulaganja potkopava Kandahar, pojačavajući politike kao što su zabrana obrazovanja za djevojčice i žene i zakon o moralu.

Na koncu, Akhundzadina strategija učvršćivanja vlasti može imati suprotan efekat: mogla bi izazvati dodatne unutrašnje podjele koje mogu voditi ka fragmentaciji ili čak pobuni.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.