Izraelska ubistva čelnika Hamasa i Hezbollaha imat će suprotan učinak

Ožalošćeni nose kovčeg ubijenog političkog čelnika Hamasa Ismaila Haniyeha, na dženazi održanoj u Teheranu, u Iranu, 1. avgusta 2024. [Ured  iranskog vrhovnog vođe/ /WANA via Reuters]

U proteklih nekoliko sedmica, Izrael trese ubilačka groznica, manifestovana kroz ubistva nekoliko visokorangiranih čelnika Hamasa i Hezbollaha u kratkom razmaku. Međutim, ima razloga vjerovati da će ova ubistva, koja se sada slave kao dokaz moći, samo ohrabriti ove grupe i pokazati se štetnim po izraelsku sigurnost i dugoročnu stabilnost regije.

Ubistvo Ismaila Haniyeha u iranskoj prijestolnici Teheranu naprimjer, utišalo je glas umjerenih u vodstvu Hamasa i vjerovatno natjeralo ovu grupu da zauzme još čvršći, manje kompromisan stav prema Izraelu. Šef političkog krila ove grupe, Haniyeh doživljavan je kao pragmatičan politički operativac. U prošlosti je pregovarao o prekidima vatre i pokušavao je postići još jedan prije nego što je ubijen.

U prošlosti smo vidjeli kako ubistva visokorangiranih čelnika mogu potaknuti još čvršće stavove ove grupe.

Prije 20 godina, u martu 2004, Izrael je ubio ostarjelog osnivača i duhovnog vođu Hamasa šejha Ahmeda Yassina dok je izlazio iz džamije u Gazi nakon sabaha (molitve u zoru). Pod njegovim vodstvom, Hamas je bio usklađen sa Saudijskom Arabijom i imao je ograničen pristup visokokvalitetnom naoružanju.

Nakon Yassinovog ubistva, Khalid Meshal, ratobornija ličnost, preuzeo je kontrolu približivši ovu grupu Iranu. Za razliku od Saudijaca, Iran je bio spreman dati Hamasu nacrte raketa i drugu vojnu tehnologiju. Kada je Haniyeh preuzeo ulogu političkog vođe od Meshala 2017, Hamas je već bio sasvim pod iranskim utjecajem i izgradio je zavidan arsenal visokokvalitetnog naoružanja.

Isto se dogodilo kada je Izrael ciljao vođu Hezbollaha.

Izrael je 1992. ubio generalnog sekretara Hezbollaha Abbasa al-Musawija, zajedno sa suprugom i šestogodišnjim sinom na jugu Libana. Ubistva su samo ojačala odlučnost grupe. Al-Musawijev nasljednik Hassan Nasrallah pokazao se karizmatičnijim, elokventnijim i efikasnijim. On je značajno povećao moć ove grupe i njen utjecaj u regiji. Nasrallahu se pripisuju zasluge i za uspjeh Fuada Shukra, Hezbollahovog zapovjednika za kojeg se vjeruje da je odgovoran za nabavku naprednijeg oružja u vlasništvu ove grupe, od precizno vođenih projektila do dugodometnih raketa.

Zamjena odlučnijim, vještijim i ratobornijim vođom

Dan prije Haniyehovog ubistva u Teheranu, Izrael je ubio Shukra u Bejrutu. A onda je tvrdio da je ubio vojnog zapovjednika Hamasa Mohammeda Deifa u zračnom napadu na jug Gaze 13. jula.

Posmatrajući nenamjerne posljedice prošlih ubistava, malo je razloga za vjerovati da će ubistvo bilo kojeg od vojnih komandanata, ili Haniyeha učiniti ove grupe manje zastrašujućim neprijateljima Izraela.

Historija pokazuje da je svako izraelsko ubistvo političkog ili vojnog čelnika, čak i ako je inicijalno pozdravljeno kao prekretnica i pobjeda, na kraju dovelo do tog da je ubijeni zamijenjen odlučnijim, vještijim i ratobornijim vođom.

Izraelska antiteroristička strategija u proteklih 40 godina, koja umnogome ovisi o ubistvima, pokazala se kao veliki strateški neuspjeh.

Ubistvo Al-Musawija 1992, naprimjer, mnogi su smatrali strateškom greškom Izraela i prije nego se desilo. U svojoj knjizi Rise and Kill First: The Secret History of Israel’s Targeted Assassinations, Ronen Bergman piše da su se čak i neke izraelske vojne zvaničnike protivile ovom ubistvu, vjerujući da „Hezbollah nije sveden na jednog čovjeka, kao ni da Musawi nije najekstremniji čovjek u njegovom vodstvu“ i upozoravajući da će on „biti zamijenjenim nekim možda još radikalnijim“.

Naravno, bili su u pravu.

Pod vodstvom Al-Musawija, Hezbollah je bio mala milicija. Njihovo najmoćnije oružje bili su bombaši samoubice i nisu mogli istjerati izraelsku vojsku s libanske teritorije. Kada je Nasrallah preuzeo kormilo, stavio je Shukra na čelo i zadužio ga da pojača napore ove grupe i da izvodi sofisticirane gerilske napade, uključujući i raketne, na izraelske snage na jugu Libana. Shukrove taktike natjerale su Izraelce da se povuku 2000, što je njihov prvi poraz od arapske vojne sile.

Izrael, međutim, nije naučio lekciju o ubistvima nakon što je ubistvo Al-Musawija dovelo do uspona Nasrallaha na vlast. Izrael je 2003. pokušao ubiti Yassina i njegovog tadašnjeg pomoćnika Haniyeha. Za dlaku su izbjegli smrt, izašavši iz zgrade u Gazi prije nego što je uništena u izraelskom zračnom napadu. Godinu kasnije, Izrael je uspio ubiti Yassina, što je dovelo do uspona Meshala, koji je odveo Hamas u savez s Iranom, što se pokazalo katastrofalnim za Izrael.

Otvaranje puta za širi rat u regiji

Ne iznenađuje i zapravo je i očekivano da kada Izrael ubije političkog ili vojnog čelnika Hezbollaha ili Hamasa, on bude zamijenjen još rigidnijim vođom koji traži osvetu, a ne kompromis.

Historija će se vjerovatno ponoviti. Očekuje se da će se Meshal vratiti na vlast kao Haniyehova zamjena. On će vjerovatno biti manje popustljiv u pregovorima s Izraelcima.

Izraelska ubistva često imaju neželjene posljedice koje nadilaze otvaranje puta rigidnijim vođama, i ova najnovija nisu drugačija.

Ubivši Haniyeha u Teheranu, naprimjer, Izrael je potaknuo Iran da uzvrati udarac.

U aprilu, kada je Izrael ubio dva generala Islamske revolucionarne garde u iranskom diplomatskom objektu u Damasku, Teheran je uzvratio ispaljivanjem salve od 300 iranskih dronova i balističkih i krstarećih raketa, postajući prva država koja je napala Izrael u 21. stoljeću. Uprkos pomoći moćnih zapadnih saveznika i arapskih susjeda, najmanje pet balističkih raketa probilo je izraelsku odbranu.

Izrael je pogodio visokorangiranu metu u Teheranu, što je otvorena uvreda suverenitetu Irana. Ovim činom također je poslao poruku da može pogoditi iranska nuklearna postrojenja. Iran je prisiljen vratiti svoju sposobnost odvraćanja.

Nadalje, novi iranski predsjednik, Masoud Pezeshkian, predstavljen je kao čelnik koji bi mogao usmjeriti Iran prema Zapadu. Atentat je dao razlog tvrdolinijašima u Iranu, koji su skeptični prema približavanju, da potkopaju viziju novog predsjednika dan nakon njegove inauguracije.

Na koncu, atentatima čelnika, Izrael je ostvario simboličnu pobjedu, ali je isto tako podstakao neprijatelje da zauzmu ratobornije pozicije i otvore put za širi rat u regiji.

U proteklih 40 godina, Izrael insistira na pokušajima da oslabi nedržavne aktere koji izvode napade protiv njegovih snaga i stanovnika ubijanjem njihovih čelnika umjesto da se pozabavi uzrocima političkog nasilja kao što su okupacija, aparthejd, neuspjeh upravljanja, gubitak nade, očaj i bijes među Palestincima. Period nakon 7. oktobra bio je još jedna prilika da promijeni pravac koju je Izrael propustio. Ubistva su služila samo da ohrabre, razljute i učine odlučnijim izraelske neprijatelje u prošlosti, a tako će biti i sada.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.