Izvan kontrole i u strahu od zatvora: Netanyahu nakon posjete SAD-u

Netanyahu se vratio iz Sjedinjenih Američkih Država gdje je održao svoj skandalozni govor, koji je je u svakoj svojoj rečenici bio pun laži. Još skandalozniji je bio svečani doček koji su mu priredili članovi Kongresa, ustajući mu na noge i aplaudirajući, čime su podržali laži iznesene u njegovom obraćanju.

Netanyahu je iz ovakvog stava članova Kongresa (uz izostanak 140 članova) shvatio da je dobio američku podršku za zločine genocida nad civilima, ratne zločine, kršenje međunarodnog prava i humanitarnih zakona, kao i za nepoštivanje najviših vrijednosti dogovorenih u međunarodnim odnosima.

Netanyahu je ovu podršku shvatio kao nešto što se ne odnosi samo na prošlost, tokom proteklih deset mjeseci u Pojasu Gaze, na Zapadnoj obali, Jerusalemu i Libanu, već se odnosi i na buduće politike i odluke. To se moglo uočiti i prije završetka njegove posjete, kada je dobio podršku Bidena, Harris, Trumpa i drugih. To je ohrabrilo Netanyahua da eskalira tenzije u Libanu protiv Hezbollaha, u Pojasu Gaze protiv Hamasa, ali i protiv Irana.

Kako drugačije shvatiti atentat na visokog vojnog komandanta, mučenika Fouada Shukra, u samom srcu Dahije, južnog predgrađa u Bejrutu? Šta to znači u smislu ozbiljnog kršenja pravila ratovanja s Hezbollahom? Kakav će biti odgovor na ovu akciju? Možemo li očekivati sličan napad u Haifi, Tel Avivu ili bilo kojem drugom mjestu duboko unutar cionističke tvorevine?

Šta znači donijeti odluku o izvršenju atentata na mučenika Ismaila Haniyeha, šefa Političkog biroa Hamasa, tokom njegove službene posjete Teheranu? Ovo ubistvo predstavlja zločinački napad na suverenitet Irana, što prisiljava Iran da odgovori istom mjerom, ako ne i jače od toga.

Šta znači Netanyahuova naredba da se bombardiraju položaji u Iraku i Siriji, kao i naređenje za ubistvo novinara Ismaila al-Ghoula i snimatelja Ramija al-Rifija? Time je broj novinara koji su do sada mučenički ubijeni u atentatima dosegao više od 160.

Odgovor na sva ova pitanja glasi da se Netanyahu vratio iz Amerike bez ikakvih ograničenja, jer smatra da je dobio veću međunarodnu podršku nego prije, te da je njegova popularnost unutar zemlje ojačala nakon što je njegov govor naišao na podršku Kongresa i američkih lidera.

Eskalacija na svim nivoima

To znači da Netanyahu donosi odluku da ide prema eskalaciji na svim nivoima, uključujući i genocidni rat unutar Gaze, kao i rat u Libanu i na regionalnom nivou. To se odnosi i na provokacije Irana, što upućuje na mogućnost ulaska u regionalni rat.

Dakle, vojna i politička eskalacija ulaze u novu fazu, koja je drugačija, čak i ekstremnija nego ranije. Šta se može očekivati kao odgovor na bombardiranje samog centra južnog predgrađa Bejruta? Kakav će biti odgovor za ubistvo visokorangiranog komandanta Hezbollaha, koji je u cionističkim saopćenjima nazvan načelnikom Generalštaba i drugim čovjekom Hezbollaha? Očekuje se da će Hezbollah odgovoriti duboko unutar cionističke tvorevine, baš kao što je i napad na Dahiju bio duboki napad na teritoriju otpora.

Postavlja se pitanje: kakav će biti odgovor cionističkog entiteta na taj odgovor? To znači da stvari eskaliraju u ciklus međusobnih odgovora.

Netanyahu, zločinac krvavih ruku koji je izgubio razum, više ne smatra da može pobjeći od zatvora, niti da postoji drugi način da odgovori otporu i njegovim podražavateljima osim kroz rat i njegov dalji nastavak, pri čemu ne preže ni od najviših nivoa eskalacije.

Ovo se odnosi i na odgovor na atentat na vođu Ismaila Haniyeha u Teheranu, pa sve do ubistva novinara Ismaila al-Ghoula i snimatelja Ramija al-Rifija.

To je ono što Netanyahu, čije je ponašanje izmaklo kontroli, želi postići, osim ako se ne suoči s odgovarajućim pritiscima na terenu, pritiscima globalnog javnog mnijenja i međunarodnim pritiscima, pri čemu treba imati na umu opasnost koju predstavlja Netanyahu nakon svog povrataka iz Sjedinjenih Američkih Država.

Treba primijetiti i to da potezi Netanyaha – direktni napadi na Hezbollah i Hamas ubistvom Ismaila Haniyeha u Iranu (i ovdje naglasak treba staviti na Iran) – ulaze u okvir jednadžbe koja će zahtijevati odgovor.

Naprimjer, kada je Hassan Nasrallah rekao da će se za napad na Bjerut uzvratiti napadom na Tel Aviv, to znači da je Netanyahu ovom odlukom želio isprovocirati odgovor na Tel Aviv. To bi bila osnova za eskalaciju i recipročan odgovor. S druge strane, ako ne dođe do očekivanog napada, iz bilo kog razloga ili bilo kakvog neugodnog manevra, njegov odgovor će i dalje biti pretjerivanje i eskalacija. Dakle, Netanyahuov cilj je sada usmjeren na to da promjeni trenutnu situaciju u kojoj gubi, i to kroz eskalaciju. Drugim riječima, Netanyahuove odluke idu ka eskalaciji u svakom slučaju.

Predodređen za još neuspjeha

Isto važi i za provociranje Irana i namjerno ubistvo vođe Ismaila Haniyeha u Teheranu. Ovo se desilo nakon što su utvrđena pravila sukoba s Iranom. Odluke o odgovoru i kontraodgovoru donesene su u interesu Irana, uz usvajanje okvira za pravila borbe.

Prema tome, atentat u Teheranu izvršen je kako bi se promijenila pravila borbe s Iranom, slično promjeni pravila konfrontacije, uz određenu razliku, s Hezbollahom. Netanyahu želi da dođe do iranskog odgovora, što bi mu omogućilo  odgovarajuću eskalaciju. Netanyahu je odlučio da ide u pravcu eskalacije, bez obzira na odgovor.

Ovakva situacija zahtjeva od svijeta, koji ne želi da bude uvučen u regionalni rat, da djeluje snažno kako bi obuzdao neuravnoteženog čovjeka koji se ponaša kao “pušten s lanca” nakon svoje posjete Sjedinjenim Američkim Državama.

Međutim, ova Netanyahuova odlučnost, na svim nivoima, ne znači da će uspjeti. Naprotiv, bez obzira na to hoće li ova eskalacija biti spriječena ili će dosegnuti svoj maksimum, trenutni odnos snaga pokazuje da je Netanyahu predodređen za još neuspjeha. Zapravo, velike su šanse da će upuštanje u regionalni rat ugroziti cionističku tvorevinu i zadati joj veliki udarac, a možda i dovesti u pitanje njeno postojanje.

Netanyahu ne djeluje unutar okvira koji korespondira trenutnoj ravnoteži globalnih snaga u svom interesu, uprkos podršci koju je dobio od Kongresa i američkih lidera. Sve se to dešava u vrijeme kada se i same Sjedinjene Američke Države suočavaju s problemima i unutrašnjom krizom, što pokazuje i sukob između republikanaca i demokrata. Posebno ako rezultati predsjedničkih izbora ne budu išli u Trumpovu korist, ili ako budu u njegovu korist, što će dovesti do sukoba s dubokom državom.

Isti je slučaj i na regionalnom i palestinskom nivou, gdje ravnoteža snaga ne ide u korist cionističkoj tvorevini. Inače, kako objasniti rat koji traje već deset mjeseci u Gazi? Kako objasniti Netanyahuov gubitak živaca, zbunjenost i insistiranje na eskalaciji?

Ukratko, istina je da je Netanyahu dobio podršku Kongresa, ali se suočava sa ravnotežom snaga koja mu ne ide u prilog na svim nivoima. Zato ga čekaju porazi, a to će se uskoro i pokazati.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.