Izrael nije zainteresovan za mir

Baš kada ste pomislili da situacija na Bliskom istoku ne može dodatno eskalirati, atentat na političkog vođu Hamasa Ismaila Haniyeha podigao je regionalne tenzije na potpuni novi nivo lošeg.

Haniyeh je ubijen u napadu kasno u utorak u Teheranu, glavnom gradu Irana, gdje je prisustvovao ceremoniji inauguracije iranskog predsjednika Masouda Pezeshkiana. Atentat je bez sumnje djelo koga drugog nego države Izrael, iako se čini da je izraelska vlada za sada odlučila držati se politike „bez komentara“.

Jedan izraelski zvaničnik, ministar nasljeđa Amichai Eliyahu, očigledno nije mogao sakriti svoju ushićenost, te je na mreži X napisao: „Ovo je pravi način da se svijet očisti od ovog otpada… Haniyehova smrt čini svijet malo boljim.“

U svojoj objavi na ovoj društvenoj mreži, Eliyahu je također obećao da neće biti „više imaginarnih sporazuma o miru/predaji“, i da je „željezna ruka koja će zadati udarac ona koja će donijeti mir i malo utjehe i osnažiti našu sposobnost da živimo u miru s onima koji žele mir“.

Mnogo se tu koristi riječ „mir“ za ljude koji ga suštinski ne žele. Bez sumnje, ubistvo jednog od glavnih pregovarača za sporazum o prekidu vatre u Pojasu Gaze pravi je način da se uništi svaki izgled za mir sada.

Modus operandi

Pazite, kao što je Reuters primijetio u članku povodom Haniyehove smrti, tog čovjeka „mnoge diplomate smatrale su umjerenim u poređenju sa više tvrdolinijaškim članovima“ Hamasa.

U svakom slučaju, Izrael je odavno usvojio modus operandi gušenja svake prilike za takozvanu „umjerenost“ kako bi opravdao svoje vlastito višegodišnje manijakalno ponašanje. U nedavnom članku Al Jazeere pod nazivom „Zašto Izrael pojačava napade kada pregovori o prekidu vatre u Gazi napreduju?“, novinar Justin Salhani osvrnuo se na intenzifikaciju trenutnog genocidnog napada Izraela na Pojas Gaze dok su pregovori o prekidu vatre napredovali.

Salhani je podsjetio na jedan relevantni presedan za vrijeme Druge intifade 2002, kada je milicija Tanzim povezana s Fatahom navodno „bila spremna proglasiti jednostrano primirje“. Izrael je bacio bombu tešku jednu tonu na kuću čelnika Hamasa u Gazi, i tu je tome bio kraj.

Izrael je sada ubio gotovo 40.000 Palestinaca u Gazi za manje od 10 mjeseci, iako se pretpostavlja da je stvarni broj ubijenih mnogo veći. Toliko o „sposobnosti za život u miru“, da posudim Eliyahuove riječi.

Naravno, ako izraelski premijer Benjamin Netanyahu dozvoli da se rat završi, morat će živjeti s mnogo stvari s kojima ne želi živjeti – poput domaće opozicije, optužbi za korupciju i drugim stvarima koje nisu zabavne. U maju je glavni tužitelj Međunarodnog kaznenog suda podnio zahtjev za izdavanje naloga za hapšenje Netayyahua za navodne ratne zločine počinjene u Gazi – slijed događaja koji se očito najbolje izbjegava nastavljanjem činjenja većeg broja ratnih zločina.

Provociranje na rat

A da bi bio apsolutno siguran da ne postoji nikakva mogućnost mira u bliskoj budućnosti, Izrael čini sve što može kako bi isprovocirao svoje neprijatelje da počine ratne činove koje Izrael potom može iskoristiti kao izgovor da nastavi rat.

Izrael je u utorak pogodio stambenu zgradu u glavnom gradu Libana Bejrutu, ubivši ženu i dvoje djece i ranivši 74 osobe, prema podacima libanskog Ministarstva zdravstva. Meta napada bio je zapovjednik Hezbollaha kojeg Izrael optužuje za planiranje raketnog napada 27. jula na grad Majdal Shams na okupiranoj sirijskoj Golanskoj visoravni u kojem je ubijeno najmanje 12 djece.

Hezbollah, koji inače preuzima odgovornost za svoje akcije, oštro je negirao da je počinio napad na Majdal Shams, koji se, vrijedi napomenuti, desio na teritoriji koju Izrael ilegalno okupira. Ali, hej, to je bio dovoljan razlog za bombardovati Bejrut.

Ubistvo Haniyeha na iranskoj teritoriji, pak, ne ostavlja drugog izbora Iranu nego da na neki vojni način odgovori Izraelu, za što je već pokazao da je i više nego sposoban. Nakon smrtonosnog izraelskog napada u aprilu na iranski konzulat u glavnom gradu Sirije, Damasku, Iran je ispalio stotine dronova i raketa na Izrael.

No, to je bila više demonstracija sile nego pokušaj da se nanese šteta. Ali, ubistvom Haniyeha u Teheranu, Izrael se doslovno igra s vatrom.

Da bi pokvario izglede za prekid vatre i nastavio s ubijanjem u Gazi, izgleda da će Izrael završiti sa mnogo više regionalne krvi na svojim rukama.

Cambridgeov rječnik engleskog jezika definiše „odmetničku državu“ kao „naciju koja se smatra veoma opasnom po druge nacije“ – a ovih dana nema države koja je u većoj mjeri odmetnička od Izraela.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.