Gaza je sudbina čovječanstva

U svom obraćanju Kongresu Sjedinjenih Američkih Država 24. jula, izraelski premijer Benjamin Netanyahu govorio je o svojoj viziji „nove Gaze“ koja će se pojaviti nakon što bude okončana brutalna agresija njegove države protiv nje. Govorio je o „budućnosti ispunjenoj sigurnošću, prosperitetom i mirom“.

Njegov ured je u maju objavio detaljan nacrt pod nazivom Gaza 2035 koji je uključivao smjele planove za „ponovnu izgradnju iz ničega“, „moderne dizajne“, „luke, cjevovode i željeznice“.

Američki predsjednik Joe Biden nije komentarisao Netanyahuovu viziju ali jeste aludirao na „veliki plan za rekonstrukciju Gaze“ u svom govoru 31. maja u kojem je predstavio plan o prekidu vatre od tri koraka. Nakon tog je uslijedila rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a koja podržava njegovu inicijativu.

Ovakav razvoj događaja ukazuje na uznemirujući put za budućnost palestinskog naroda. Sile koje stoje iza ovog genocida i dalje će upravljati njihovim životima kada se završi ovaj pokolj. Ako ih niko ne spriječi, nastavit će uništavati palestinsku zemlju, osuđivati na siromaštvo i općenito dehumanizirati Palestince.

No, oni će isto tako nagovijestiti nehumanu, distopijsku budućnost za mnoge druge populacije u regiji i šire.

Urbana distopija izgrađena na masovnim grobnicama

Netanyahuov plan Gaza 2035 možda jeste nerealan, ali to nas ne bi trebalo učiniti slijepim za činjenicu da simptomatično ukazuje na moćnu viziju „civilizacije“ koju promovišu finansijsko-tehnološki krugovi i prodaju je globalnoj publici kao futuristički napredak.

Gaza 2035 zamišlja da će ovaj pojas postati ono što je historičar Adam Tooze opisao kao „bogatu, intenzivno upravljanu grad državu – kao naprimjer Singapur ili Abu Dhabi“, „ultrabogati klon komercijalnog i industrijskog grada“.

Zamišlja kako pustinje palestinskog geta cvjetaju i postaju vrt međunarodno upravljane zone slobodne trgovine koja donosi plodove tehnologije i „civilizacije“ njenim stanovnicima – i svijetu.

Ovo nije prvi put da je zapadna civilizacija zaželjela graditi i širiti se na poljima smrti. Ali, izraelski „civilizacijski“ projekat u Gazi posebno je brutalan i nehuman – dok njegovi zapadni saveznici i dalje opravdavaju Izrael, nazivajući to „pravom na samoodbranu jedine demokratije na Bliskom istoku“.

Službene statistike ukazuju na gotovo 40.000 ubijenih i više hiljada nestalih; naučne procjene govore o 186.000 mrtvih. Nastavak intenzivnog bombardovanja cijele Gaze – uključujući i „sigurne zone“ – zajedno sa glađu i bolestima dodatno će povećati ove šokantne brojke.

Iako neki izraelsku brutalnost pripisuju osvetničkoj patologiji, iza nje stoji jasna ekonomska logika. A to genocid koji je u toku čini još više zastrašajućim.

Izvorna palestinska kultura i život – pažljivo obrađivanje zemlje utjelovljeno u sporom rastu stabla masline – moraju biti uništeni da bi se oslobodio prostor za ultrabrzu, visokotehnološku intenzivnu ekstrakciju vrijednosti koja ruši održive društvene i ekonomske odnose da bi uvela bezličnu bogatu urbanu distopiju.

Dok se  genocid nastavlja, planovi kao što je Gaza 2035 služe da skrenu pažnju sa patnji Palestinaca privlačnošću „civilizacije“, baš kao što je Netanyahu rekao američkom Kongresu. Ali, ovo nije samo marketinški trik. To je cilj prema kojem idu političke elite u Izraelu i šire.

U proteklih devet mjeseci održani su sastanci između kompanija i raznih poslovnih i političkih subjekata kako bi se razgovaralo o rekonstrukcijskim megaprojektima u Gazi, dok se njena populacija istrebljuje. Među učesnicima su kompanija koja „dizajnira velike projekte urbanog razvoja“ i velika međunarodna konsultantska firma.

Jared Kushner, zet američkog predsjedničkog kandidata Donalda Trumpa, u međuvremenu je javno hvalio „veoma vrijedan potencijal nekretnina s pogledom na more“ u Gazi.

Elementi Gaze 2035 vidljivi su čak i u načinu na koji krajnje desničarski dio Netanyahuove vlade pokušava voditi Izrael. Ministar finansija Bezalel Smotrich, naprimjer, zagovara budžet države za 2025. godinu koji bi nametnuo štednju običnim Izraelcima i davao prioritet visokotehnološkom i sektoru nekretnina.

Laboratorija na otvorenom za ratovanje uz pomoć vještačke inteligencije

Visokotehnološka budućnost zahtijeva visokotehnološku silu koja će prvo položiti temelje. Izrael, koji je već veliki izvoznik vojne tehnologije, upotrijebio je sve svoje najnovije destruktivne adute kako bi ih „testirao“ na Palestincima.

Najmodernija među njima je svakako vještačka inteligencija (AI), koja sada gospodari bojnim poljem u Gazi. Globalne i američke tehnološke kompanije dugogodišnji su partneri Izraela u ovoj sferi.

Prema izraelskom časopisu +972, AI je predao kreiranje „meta“ automatskoj „fabrici“, ljudsko odlučivanje o „etici“ borbene akcije povjerio je vanjskim saradnicima i predložio efikasne načine upotrebe „glupih“ bombi od 908 kg da bi se razorile cijele zgrade.

Brojevi telefona i podaci s društvenih mreža uključeni su u ova oružja vještačke inteligencije, koja očito odlučuje koji Palestinac treba živjeti, a koji umrijeti na osnovu toga u kojoj je grupi na WhatsAppu.

Globalni mediji su u međuvremenu nonšalantno izvještavali da druge vojske – kako učenici tako i potencijalni klijenti – pomno prate događanja u Gazi, izraelskoj laboratoriji na otvorenom za urbano ratovanje pomoću vještačke inteligencije.

Genocid koji se trenutno događa nas podsjeća na „tehnofeudalizam“, pojam koji je Yanis Varoufakis skovao da opiše mutaciju globalnog kapitalističkog sistema u sistem koji koncentriše moć kroz digitalne tehnologije pod kontrolom malobrojne elite. Čini se da se u Gazi ovo već pretvara u formu istrebljivačke represije koja nemoćne „kmetove“ pretvara u amorfnu ljudsku masu, dostupnu kao resurs za manipulaciju ili eliminaciju po volji tehnoloških „gospodara rata“.

Genocid u Gazi također nas podsjeća na zapažanje austrijsko-jevrejskog filozofa Gunthera Andersa da je krajnji cilj tehnologije brisanje ljudskog. Ovo se može posmatrati na društvenom nivou, jer ljudsko iskustvo postaje zastarjelo u sivilu beskrajnih praznih medijskih struja. Također je prisutno na veoma materijalnom nivou, sa raspoređivanjem genocidnih tehnologija, poput nuklearne bombe i koncentracionog logora, dizajniranih da unište cijele zajednice.

Anders, kao i drugi mislioci koji su se osvrtali na Holokaust u decenijama nakon Drugog svjetskog rata, upozorili su da ono što se dogodilo ima korijene u kulturnim i ekonomskim procesima koji nisu zaustavljeni okončanjem Holokausta.

Sudbina čovječanstva

Sada je jasno da nismo poslušali upozorenja i da živimo užas proširenog istrebljenja industrijskih razmjera koje se opravdava kao racionalno i moralno – strašan neuspjeh 21. stoljeća da se drži obećanja „nikad više“.

UN i međunarodni pravni režim koji bi trebali štititi univerzalna ljudska prava i dostojanstvo pokazuju se praznim od moći da zaista regulišu ljudske probleme.

Čak su i umjereni političari, poput visokog predstavnika EU-a za vanjsku politiku Josepa Borrella javno izrazili ovu spoznaju. U martu je Borrell  izjavio: „[Gaza] je groblje za desetke hiljada ljudi, a istovremeno je i groblje za mnoge najvažnije principe huanitarnog prava.“

Bivši novinar New York Timesa Chris Hedges sumorno je primijetio da u svijetu opterećenom potragom za profitom usred groteskne koncentracije vojne i finansijske moći koja usput uzrokuje klimatsku katastrofu, genocid neće biti anomalija, već nova norma. „Svijet izvan industrijaliziranih tvrđava na globalnom sjeveru bolno je svjestan da je sudbina Palestinaca njihova sudbina“, napisao je u nedavno objavljenom članku.

Dok ljudsko dostojanstvo ruši unosna ratna mašina koju pokreće vještačka inteligencija, a resursi naše planete i životi se troše kako bi se gomilalo bogatstvo finansijsko-tehnološke elite, na nama je da odlučimo želimo li da Gaza 2035 bude naša kolektivna budućnost. Djelovanje – disciplinovano, svjesno, transnacionalno i marljivo – potrebno je kako bi se odvratila globalna katastrofa i oblikovala svjetlija budućnost za našu djecu.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.