Proizraelski lobisti u SAD-u postaju očajni

Kako se približavamo novembarskim izborima u Sjedinjenim Američkim Državama, politička dinamika vezana za Izrael i Palestinu nastavlja utjecati na ključne razvojne tokove u američkoj političkoj areni. Javno mnijenje nije više dominantno za Izrael kao ranije, što zabrinjava izraelsku vladu i njene američke pristalice.

To se najviše vidi na postupcima Američko-izraelskog odbora za javna pitanja (AIPAC), vodeće proizraelske lobističke grupe u SAD-u. U proteklih nekoliko mjeseci, AIPAC je uložio 8,5 miliona dolara za kampanju da porazi progresivnu demokratsku zastupnicu Cori Bush na demokratskim predizborima u Missouriju. Bush, koja se zalagala za Palestinu u Kongresu izgubila je od tužitelja iz St. Louisa Wesleya Bella u utorak. Taj potez je uslijedio nakon što je AIPAC osigurao iznos bez presedana od 17 miliona dolara, kako bi porazio još jednog propalestinskog kongresmena Jamala Bowmana, u demokratskim predizborima u New Yorku.

Nakon što je Bowman izgubio, AIPAC je izjavio da je proizraelski stav u SAD-u „dobar izbor i dobra politika“.

U odgovoru na ovu tvrdnju, ljevičarska aktivistica Medea Benjamin je napisala: „Naprotiv, ova situacija je pokazala da proizraelske grupe mogu kupiti izbore i poslala je zastrašujuću poruku svim izabranim zvaničnicima da ako kritikuju Izrael, čak i za vrijeme genocida, to mogu platiti svojim karijerama“.

Istakla je da iako AIPAC-ovo finansiranje poraza Bush i Bowmana pokazuju moć i resurse proizraelskog lobija, pokazuje i da oni sada moraju osigurati veće iznose novca kako bi Kongres ostao proizraelski i kako bi minimizirali utjecaj progresivnih zastupnika.

To otkriva koliko je izraelskom lobiju postalo teško suprotstaviti se sve većoj popularnosti palestinskog pitanja. To čini da izgleda sve očajniji dok poduzima mjere koje će vjerovatno imati suprotan učinak, proizvodeći veće nezadovoljstvo javnosti i unutar političkog sistema.

Takve agresivne kampanje finansiranja koje provode AIPAC i druge proizraelske grupe uskoro bi mogle biti posmatrane kao još jedna dimenzija stranog uplitanja u američke izbore, što je postalo nacionalni problem od 2016. Amerikanci koji žele da njihova vlada bude nepristrasna u slučaju Palestine i Izraela mogli bi vidjeti veće izraelsko finansiranje ili kampanje na društvenim mrežama koje favoriziraju određene kandidate kao neprimjereno strano miješanje u američke izbore. Izrael bi se uskoro mogao pridružiti Rusiji, Kini, Iranu i Kubi kao državama za koje se smatra da se miješaju u američke izbore.

Još jedna očajnička proizraelska mjera koja bi mogla imati suprotan efekat jeste lobiranje za zakon koji bi kriminalizirao propalestinski aktivizam, kaznio neprofitne organizacije koje podržavaju palestinsko pitanje ili uskratio univerzitetima federalna sredstva zato što dozvoljavaju propalestinske proteste. Takav zakon može ograničiti slobodu izražavanja i prava koja garantuje Prvi amandman i dodatno bi obilježilo proizraelski lobi kao regresivnu, antidemoratsku snagu u očima mnogih Amerikanaca.

Ovakve mjere se provode jer polako opada dominacija izraelskog narativa u oblikovanju javnog mnijenja u SAD-u. To je zato što društvene mreže, progresivni mediji i dinamičniji palestinski aktivizam omogućavaju Amerikancima danas da lako vide i procijene izraelske genocidne akcije u Palestini koje je omogućila podrška američke vlade.

To je pomjerilo javno mnijenje ka uravnoteženijem smjeru s većim brojem Amerikanaca koji suosjećaju s Palestincima. Prema anketi koju je u martu proveo Gallup, ta brojka u državi iznosi 27 posto; među demokratama iznosi 43 posto, a među mladima 45 posto.

Pogledi na rat još su kritičniji prema Izraelu. Anketa koju je proveo Data for Progress, a čiji su rezultati objavljeni u maju, otkrila je kako 56 posto demokrata smatra da Izrael provodi genocid. Druga njihova anketa objavljena u junu pokazala je da 64 posto birača podržava prekid vatre i povlačenje izraelskih trupa iz Gaze; među demokratama, taj broj je bio 86 posto. Anketa iz juna koju je proveo Chicago Council on Global Affairs pokazala je da 55 posto Amerikanaca ne podržava slanje američkih vojnika da brane Izrael ukoliko bi ga napali susjedi.

Promjena stavova javnosti

Američki političari ne mogu neprestano ignorisati takve promjene stavova javnosti – pogotovo među demokratama. Čini se da ih počinju uzimati u obzir.

Kada se izraelski premijer Benjamin Netanyahu prošlog mjeseca četvrti put obratio američkom Kongresu, gotovo polovina demorkatskih članova nije bila prisutna.

Zajedno s promjenom javnog mnijenja, druge sile stalno otvaraju pukotine u proizraelskom konsenzusu u američkog politici. Jedan od njih je Nacionalni pokret neopredijeljenih, koji je tokom demokratskih predizbora tražio od registrovanih demokrata da glasaju da su „neopredijeljeni“ kako bi pokazali da odbacuju politike Bidenove administracije u vezi s izraelskim genocidom u Gazi.

Ova kampanja prikupila je više od 700.000 glasova, od kojih su mnogi došli iz ključnih država kao što su Michigan i Wisconsim. Ako se ovaj pokret održi do novembra i izbora, što nije daleko, njihovi bi glasovi mogli biti dovoljni da obore Kamalu Harris, nasljednicu predsjednika Joea Bidena na demokratskom listiću, koja je vjerno podržala njegovu proizraelsku politiku u Gazi.

Kampanja Harris – kao i Bidenova prije tog – ima razloga za zabrinutost. Jedan znak je njena odluka da odabere guvernera iz Minnesote Tima Walza kao potpredsjedničkog kandidata, a ne guvernera iz Pennsylvanije Josha Shapira, čiji su snažni proizraelski i cionistički stavovi, između ostalih, bili tema razgovora u javnosti kao faktori koji bi mogli umanjiti šanse Harris za pobjedu.

Sama Harris je, također, nagovijestila u svojoj retorici da se želi distancirati od Bidenovog čvrsto proizraelskog stava. Jače se zalagala za prekid vatre odmah i izrazila je zabrinutost zbog stradanja palestinskih civila. Čelnicima kampanje Neopredijeljenih, s kojima se kratko srela u Detroitu, kazala je da će prihvatiti njihov poziv da se sretnu i razgovaraju o njihovom zahtjevu da se uvede trenutni američki embargo na oružje Izraelu.

Međutim, propalestinski i aktivisti pokreta Neopredijeljeni insistiraju da moraju vidjeti opipljive postupke da bi glasali za nju, kao što je embargo na oružje Izraelu i primjena američkih zakona koji zabranjuju SAD-u da pruža vojnu pomoć stranim sigurnosnim snagama koje krše ljudska prava.

Harris su nedavno aktivisti prekinuli tokom dva obraćanja na predizbornim skupovima zahtijevajući da se distancira od Bidenove politike. Njeni neadekvatni odgovori pokazali su da se bori da zadovolji zahtjeve progresivnih demokrata za humanijom politikom prema Gazi.

Tek ćemo nakon Demokratske nacionalne konvencije u Chicagu ovog mjeseca saznati o bilo kakvim suštinskim promjenama u njenom stavu o Izraelu i Palestini. Šta god kampanja Harris odluči uraditi, postaje sve jasnije da bi prvi put američki birači koji podržavaju palestinsko pitanje mogli imati dovoljno utjecaja da umnogome odrede predsjedničke i kongresne izbore, a samim time i vanjsku i domaću politiku Washingtona u budućnosti.

Ova iznenandna transformacija izbornog pejzaža zadat će proizraelskom lobiju nove glavobolje kojih će se teško riješiti.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.