Biden naspram Harris o Bliskom istoku: Isti ples, drugačiji koraci

Ova izborna godina u Sjedinjenim Američkim Državama najturbulentnija je ikad. U protekla dva mjeseca svjedočili smo šokantno lošem nastupu predsjednika Josepha Bidena na debati i njegovom povlačenju iz utrke nakon toga, neuspjelom atentatu na bivšeg predsjednika i trenutnog republikanskog kandidata Donalda Trumpa i usponu potpredsjednice Kamale Harris do statusa demokratske predsjedničke kandidatkinje. Kampanja Kamale Harris sada ima tri mjeseca da proda svoju viziju američkom narodu.

Iako će domaći ekonomski pritisci vjerovatno biti glavni fokus američkih birača na predstojećim izborima, pitanje kako će 47. predsjednik SAD-a voditi vanjsku politiku također će biti ključno – i za Amerikance i za sve druge narode svijeta koji će biti pod direktnim ili indirektnim utjecajem politika nove administracije. Nova administracija će, bez sumnje, imati mnogo posla na svjetskoj pozornici, s obzirom na ratove koji su u toku u Ukrajini i Gazi i na sve veće rivalstvo između SAD-a i Kine.

Kada je riječ o Bliskom istoku, izbor Tima Walza za kandidata za potpredsjednika upotpunjuje nominaciju Kamale Harris i pruža dodatne uvide u to što bi njena administracija mogla značiti za regiju. Skroman dosije o vanjskoj politici otežava utvrđivanje tačnih stavova Harris i Waltz o raznim ključnim pitanjima. Ipak, imamo dovoljno tragova da stvorimo sliku njihove buduće bliskoistočne politike koja bi, uprkos nekim nijansama, izgledala kao da preslikava onu predsjednika Bidena.

Suptilne nijanse u vezi Gaze

Pažljivo osmišljeni pristup Harris sažet u rečenici: „Dok se Izrael brani, važno je kako to čini” kada je riječ o izraelskom ratu u Gazi koji je počeo 7. oktobra i njena nedavna izjava „Neću šutjeti [o patnji u Gazi]” nakon Netanyahuove posjete Washingtonu, napravili su u očima američkih birača izvjesnu distancu između njenih pogleda na ovaj sukob u odnosu na Bidenove. Izvještaji da je Vijeće za nacionalnu sigurnost moralo „ublažiti” njen jezik tokom govora u martu, u kojem je uvjete u Gazi nazvala „nehumanim” i usmjerila Izrael na povećanje protoka pomoći, dodatno su istaknuli ovu razliku.

Iako Harris jeste pokazala razliku u odnosu na Bidena s malo oštrijom retorikom prema Izraelu kada je riječ o sve većem broju ubijenih u Gazi, a čak nije ni predsjedavala Netanyahuovim obraćanjem Kongresu 24. jula, ove odluke ne nagovještavaju odstupanje od tekuće, glavne demokratske politike.

Iako nije prisustvovala njegovom govoru u Kongresu, Harris se susrela s izraelskim premijerom idući dan i javno je potvrdila svoju podršku Izraelu.

Na predizbornom skupu, Harris su prekinuli pojedinci koji protestuju protiv rata u Gazi, što je ona zanemarila rekavši: „Ako želite da Donald Trump pobijedi, recite. U suprotnom ću ja govoriti.” Njen odgovor je indikativan i mogao bi ukazivati na to da ona ne želi da rat u Gazi bude jedno od temeljnih pitanja kampanje.

Iran, Saudijska Arabija i šira regija

Što se tiče američkih interesa i aktuelnih tenzija na Bliskom istoku, nije sasvim jasno kako bi Harris mogla reagovati kao predsjednica. Tokom svog mandata u Senatu, Harris je dosljedno glasala protiv prodaje oružja Saudijskoj Arabiji i američke podrške koalicijama u građanskom ratu u Jemenu koje je predvodila Saudijska Arabija. U 2020. je izjavila da su Saudijci bili snažni partneri u antiterorističkim naporima, ali da SAD mora revidirati njihov odnos kako bi se „zauzeo za američke vrijednosti i interese”.

Služeći kao potpredsjednica za vrijeme Bidenovih pokušaja da osigura normalizaciju između Tel Aviva i Rijada, njena se pozicija promijenila, dijelom u odgovoru na sve veći kineski i ruski utjecaj širom regije. Njeni predsjednički ciljevi vjerovatno bi uključivali jačanje američko-saudijskih sigurnosnih odnosa i saradnju s tom državom u oblasti tehnologije i energetske tranzicije.

U kontekstu aktuelne eskalacije između Irana i Izraela nakon nedavnog izraelskog ubistva vrhovnih čelnika Hezbollaha i Hamasa, politika Harris prema Iranu vjerovatno bi obuhvatala čin delikatnog balansiranja. Tokom kampanje 2020, Harris je izjavila da SAD treba ponovo pregovarati o nuklearnom sporazumu s Iranom, formalno nazvanom Zajednički sveobuhvatni plan akcije (JCPOA). S obzirom na Bidenov neuspjeli pokušaj da oživi ovaj sporazum nakon kontroverznog povlačenja Trumpove administracije 2018. iz istog i ubistva generala Qassema Soleimanija 2020. godine – što i jedno i drugo Harris smatra „nesmotrenim” – njeni izgledi da osigura novi nuklearni sporazum s Iranom postali su slabiji.

Na scenu stupa potpredsjednički kandidat Tim Walz

Harris je objavila da je odabrala guvernera Minnesote Tima Walza kao potpredsjedničkog kandidata – uloga koja se smatra protokolarnom – što samo jača percepciju da ona planira voditi bliskoistočnu politiku zasnovanu na ustaljenim demokratskim stavovima, ukoliko bude izabrana za predsjednicu.

Tokom svog kongresnog mandata, Walz se dosljedno usklađivao sa mainstream demokratskim stavovima prema Bliskom istoku, uključujući i podršku za JCPOA, američko povlačenje iz Iraka i američku pomoć Izraelu. On se, međutim, usprotivio zračnim udarima predsjednika Obame u Siriji i, kao i Harris, protivio se američkoj podršci za operacije koje je u Jemenu predvodila Saudijska Arabija.

Walz se od marta zalaže za prekid vatre u Gazi i ostaje pobornik dvodržavnog rješenja. Isticao je potrebu da se poveća američka humanitarna pomoć za Palestince i zalagao se za pravljenje razlike između palestinskih civila i Hamasa. Walz će najvjerovatnije slijediti primjer Harris u vođenju bliskoistočne politike koja – iako pomirljivijeg tona – je gotovo identična Bidenovoj po svojoj suštini.

Prateći novac

Dok se kampanja zahuktava, Harris mora pažljivo navigirati Demokratskom strankom trenutno podijeljenom oko rata u Gazi, od progresivne ljevice koja se „pobunila” protiv Bidenovog čvrstog stava o Izraelu, do glavnog dijela stranke, koji podržava Izrael. Svjesna je moći proizraelskih lobističkih organizacija – posebno AIPAC-a, koji je uložio 15 miliona dolara da porazi predstavnika NYC-a Jamala Bowmana u preliminarnoj utrci. Predstavnica iz Missourija Cori Bush, koja je u više navrata pozivala na prekid vatre u Gazi, također je poražena u tzv. predizborima ove sedmice. Njenog protivnika podržao je United Democracy Project, ogranak AIPAC-a.

Dok se ova dinamika razvija unutar Demokratske stranke, razlika u tonu između Bidenove administracije i moguće administracije Harris o humanitarnoj krizi u Gazi ne znači da će se američka politika prema ovom sukobu promijeniti. Uprkos njenoj vatrenijoj retorici, nema dokaza da bi suština vanjske politike Harris bila imalo drugačija od zvaničnog američkog stava.

Trump već napada Harris, tvrdeći da nije dovoljno za Izrael. Stoga, kao kandidatkinja i potencijalna predsjednica, Harris vjerovatno neće znatno promijeniti Bidenovu politiku, koja je uključivala oštriju retoriku protiv Netanyahua, ali i kontinuiranu podršku za Izrael.

Ukoliko bi Harris bila izabrana, to bi značilo: prvu ženu predsjednicu, prvu predsjednicu južnoazijskog porijekla i prvog Jevreja kao bračnog druga američke predsjednice. Usred ove kolekcije prekretnica, ostaje da se vidi u kojoj mjeri će Harris kao potencijalna predsjednica signalizirati početak novog poglavlja za američku bliskoistočnu politiku, iako je taj zaokret slabo vjerovatan.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.