‘Čika Neša’, doktor koji liječi ‘psihopate’ i ‘lažove’

Dobar savjet je neprocjenjiv, a još ako je medicinski i podijeli ga doktor, onda „nema dalje“. Jedan od nesebičnih donatora dobrote i humanosti je otorinolaringolog Nenad Stevandić, rođeni Drvarčanin s banjalučkom adresom i beogradskom specijalizacijom te aktuelni predsjednik Narodne skupštine bh. entiteta Republika Srpska. I ne žali ovaj humanitarac i dobrotvor vremena i truda da, osim problema s uhom, grlom i nosom, preporuči osobama u potrebi vlastito znanje i doktorsko iskustvo u ostalim medicinskim sferama.

“Kao ljekar vam preporučujem da obavite preglede, jer ste neuravnoteženi. Vi ovdje nemate pojma o medicini, pričate neistine i gluposti. Vi ste primjetni samo kada lupate gluposti i lažete… Moja molba je da ne glumite doktora, jer samo psihopate doktorima hoće da uspostave dijagnozu“, dobrohotno je poručio na sjednici parlamenta RS-a „Čika Neša“, kako sam sebi nerijetko tepa, opozicionom poslaniku Nebojši Vukanoviću.

Bezobrazluk, bahatost, primitivizam, pokvarenost

Poduga je historija javnih i „iza kulisa“ svađa, prijepora, pa i otvorenih sukoba Stevandića i Vukanovića i pogrešno bi bilo „izabrati“ stranu u ovom srazu, ali „pozicija sile“ i „sila pozicije“ kojima raspolaže i enormno ih zloupotrebljava predsjednik Skupštine RS-a nedvojbeno poručuje da predsjednik ovog bh. entiteta Milorad Dodik dobio dostojnog nasljednika, barem što se bezobrazluka, bahatosti, primitivizma i pokvarenosti tiče. Istina, gazda RS-a je već odabrao svog nasljednika, sina Igora, ali ko zna, nije isključeno da predsjednik Ujedinjene Srpske dobije priliku. I iskoristi je, jer je njegova želja da bude prvi i najveći.

Možda je ovaj zadnji termin – pokvarenost – prejak i etički nekorektan, ali itekako ima uporište i egzaktne primjere, evo posljednjeg: koji to čovjek, a pogotovo doktor, može i smije reći drugom čovjeku da je „psihijatrijski slučaj“? Koji to predsjednik bilo koje institucije, a pogotovo najvažnije – zakonodavne – ima razloga (i obraza, dakako) poručiti kolegi da je neuravnotežen, da priča neistine i gluposti, kako laže? Ko može – ustvari mora – sankcionirati govor uvreda, potvora, izmišljenih kliničkih dijagnoza i, na kraju, mržnje? Upravo oni koji su Stevandića izabrali za čelnog čovjeka parlamenta RS-a da čini upravo ono što bespogovorno izvršava. Pa ne bi ga birali ako će ga kažnjavati i smjenjivati.

Ono što Stevandić (politički) čini posljednjih 14 godina (dva mandata u Skupštini RS-a, jedan u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine i sadašnja predsjednička funkcija) nije slučajnost, incident, nešto neočekivano. Nikad do kraja nije dovedena njegova uloga s početka devedesetih, kada je, kao kadar Srpske demokratske stranke, maltretirao nesrpsko stanovništvo u Banjoj Luci i okolici, kada je mučki ubijen inspektor Miodrag Šušnica. Do Haškog tribunala je stigla uznemirujuća priča o „crvenom kombiju“, koji je vozio Stevandić i lovio „nepodobne“ ljude i i nad njima se iživljavao po kućama, na ulicama, u garažama…

Nikad istraženi i presuđeni ‘crveni [mrtvački] kombi’

„'Crveni kombi’ bio je u prevodu mrtvački kombi, za dresuru ljudi. To je bilo najstrašnije što se desilo u Banjoj Luci, u gradu koji je imao kulturu, civilizaciju. Ljudi kad ugledaju ‘crveni kombi’ sklanjaju se, bježe iza ćoškova, a pred čiju kuću dođu taj je mogao odmah da stavi stavi crni flor žalosti. To su bili ljudi koji su postupali krajnje zlonamjerno prema svakom“, svjedočio je u Hagu ratni pripadnik policije RS-a Predrag Radulović. No, sankcija, optužnice i procesuiranja čovjeka koji bi zbog RS-a „progutao krokodila, a ne žabu“ nije bilo.

Jesu zato, tri desetljeća kasnije, stigle sankcije Sjedinjenih Američkih Država, za koje je „duhovito“ kazao kako ih smatra „odlikovanjem za dosljednost”. Pa je, ostajući na tragu šale i humora, upitao: „Šta, da idući potez bude da supruga i ja koristimo spavaću sobu? Da zalijepe slike naše na pekare, da je zabranjeno da Dodik i Stevandić kupuju hljeb? To je nacistička politika” prema osobama koje bi „bile hulje da ne zaštitimo svoje građane”. To je bilo u julu prošle godine, neke su se stvari u međuvremenu dramatično promijenile, „duhovitosti“ ne manjka, ali sankcije sve više bole.

Šta je rješenje kako bi se „zaobišle“ sankcije, dobila (za naše prilike vrhunska) plata, raspolagalo podobro napunjenim bankovnim računima u bankama koje će biti na udaru ako sarađuju s „crnolistašima“? Pa su se Dodik, Stevandić, Radovan Višković, Željka Cvijanović i cijela bulumenta ranijih negatora, a sadašnjih „žrtava američkog uplitanja“ sjetili da za svoje i potrebe njihovih sankcioniranih kompanija (zlo)upotrijebe ionako više puta devastiranu Investiciono komercijalnu banku RS-a. Skupština RS-a je, uz predsjednikovanje i likovanje Stevandića, hitno usvojila set zakona koji bi trebali omogućiti da Investiciono komercijalnu banku RS-a može obavljati platni promet i primati novčane depozite. Da li će ovaj pokušaj kršenja sankcija i direktnog ruganja svima „koji nas mrze“ proći saznat ćemo uskoro, kada se oglase Centralna banka Bosne i Hercegovine i Ministarstvo finansija SAD-a.

‘Kakav predsjednik – takav parlament i entitet?’

Za to vrijeme se radilo malo i na „duhovnoj nadgradnji“, pa je parlament RS-a usvojio Nacrt zakona o upotrebi “dvoglavog orla” i himne “Bože pravde”, koje je Ustavni sud Bosne i Hercegovine „ukinuo“ još 2006. godine. „Povratak“ ovih simbola i nastavak inata i prkosa prema institucijama i zdravom razumu Stevandić je „obrazložio“ Bošnjacima u Skupštini RS-a koji su imali primjedbe na prijedlog. „Nemanjićko nasljeđe nije grb Vojske RS-a, niti je grb Srbije i Crne Gore, već nasljeđe koje je starije od Osmanskog carstva, a Nemanjići nisu imali nikave veze s pripadnicima muslimanske vjere.” I za ovo se očekuje komentar i djelovanje, ali ne Bošnjaka, nego državnog Ustavnog suda i visokog predstavnika međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini.

Dodik je jedne prilike, tokom višesatne tirade i izlijeva bijesa u Skupštini RS-a, Vukanovića nazivao “lopovčinom”, “kriminalčinom” i “kretenčinom”. Ništa novo, reklo bi se, standardno, očekivano i jedino iskreno što o oponentima misli i otvoreno govori gazda ovog entiteta, ali šta je na to uradio Stevandić? „Molim vas, bez kretena!”, dramatično je ukorio predsjednik parlamenta predsjednika entiteta, dodavši kako tokom Dodikovog govora „kreten nije bio u kontekstu”. Pri tome se grohotom smijao i tresao u predsjedničkoj fotelji. Je li pregruba konstatacija: kakav predsjednik – takav parlament; kakav parlament – takav entitet?

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.