Zet Donalda Trumpa zida hotel u centru Beograda

Samo u teatru apsurda, od kojeg je satkana društveno-politička stvarnost Srbije, može se desiti da oni koji su avionske bombe bacali na zgradu Generalštaba armije te zemlje 1999. godine, baš na tom mjestu danas žele zidati hotel s maksimalnim brojem zvjezdica.

Samo u takvom teatru ili još tačnije reality show programu koji kao da nikad neće imati kraj, pogotovo ne onaj sa happyendom, eksluzivnu lokaciju u centru Beograda preko puta zgrade Vlade Srbije kupiće Jared Kushner, vlasnik kompanije “Affinity Global Development”.

Još je čudnije što je zgrada više puta pogođena NATO projektilima, na čijim ruševinama već dugo stoji ogroman portret Živojina Mišića s njegovim poznatim riječima “ko sme, taj može; ko ne zna za strah, ide napred”, “prodata” je – besplatno! Sa sve Živojinom, kao koncesija na 99 godina.

Ugovor, dogovor, sporazum ili kako god se zvao taj dokument, potpisao je ministar u Vladi Srbije Goran Vesić, ali je svakom u Srbiji jasno da je sve završeno u četiri oka: između predsjednika Srbije i spomenutog Kushnera.

Za prvog se zna ko je (za zaboravne autor svih iole značajnijih sinopsisa od Horgoša do Dragaša, pardon Jarinja), dok je drugi od svih svojih referenci široj javnosti uglavnom prepoznatljiv isključivo kao zet bivšeg predsjednika i sadašnjeg republikanskog kandidata za novog predsjednika SAD-a DonaldaTrumpa!

Kushner, Grenell i kampanja

Iako gradnja superluksuznog američkog hotela u Beogradu nije ni spomenuta u kampanji za novog stanara Bijele kuće, pa ni u direktnom TV-duelu Bidena i Trumpa na CNN-u, New York Times ne propušta primijetiti kako je odobrenje iz glavnog grada Srbije za ovaj pothvat Kushneru stiglo baš dok njegov punac sa svojim reality pokretom pokušava još jednom zavladati Washingtonom i svim ostalim što titula predsjednika Amerike osigurava.

Kada se pritom podsjeti kako je ideju za ovaj projekat vrijedan 500 miliona dolara dao niko drugi nego Richard Grenell, Trumpov nekadašnji izaslanik za Srbiju i Kosovo, koji je, prema tvrdnjama američkih medija, i Kushnerov glavni ortak u ovom poslu, onda je i onima kojima to dosad nije bilo, jasno kako osim ekonomske ovdje ima i debele političke računice.

Kandidatu za predsjednika SAD-a, odnosno njegovim biračima prije svega, kao potvrda kako je Amerika kao i uvijek tamo gdje se posluje gomilama zelenih novčanica, pogotovo na neuralgičnim tačkama svijeta kao što je Balkan, a onome koji se pita za sve u Srbiji, pa i za sudbinu atraktivnog gradskog placa kao još jedan od dokaza popravljanja odavno pokvarenih odnosa Beograda i Washingtona.

Iz ugla ovog drugog, samo Kushnerova rečenica, koju je prenio ugledni New York Times, kako je “ekonomski napredak Srbije u protekloj deceniji bio impresivan” i kako će ovaj projekat dodatno podići Beograd “do nivoa najbolje međunarodne destinacije, ka čemu ide”, zapravo nema cijenu.

Ta cijena u očima, kako većine običnih građana Srbije, tako i onih iz vladajućeg establišmenta je još i veća kada je izgovara Trumpov zet uz pratnju Grenella jer Trumpa i jedni i drugi već odavno vide na mjestu predsjednika, a Grenella na mjestu državnog sekretara Amerike.

Clark: Izdaja Amerike

Biden se, koliko je poznato, nije izjašnjavao o ovakvim “prosperitetnim” koracima Beograda, ali ima Amerikanaca koji u činjenici da je ugovorom sa Kushnerom predviđeno kako će tek 22 odsto profita od ovog posla ostati Srbiji ne vide ništa čudno. Ali, ima i onih koji su zgroženi činjenicom kako su se investitori, osim hotela i 1.500 stanova obavezali izgraditi i memorijalni kompleks svim žrtvama NATO agresije.

“To je izdaja Amerike!”, prenijeće i srpski mediji komentar američkog generala u penziji Wesleya Clarka, nekadašnjeg komandanta snaga NATO-a u vrijeme bombardovanja Beograda i SR Jugoslavije, a danas jednog od vlasnika licence za eksploataciju lignita na Kosovu koja, kao i slučaju gradnje hotela u Beogradu, važi 99 godina.

Clark je izjavio da je sjajno investirati u Srbiji, ali se protivi izgradnji memorijalnog centra na mjestu bivšeg Sekretarijata za narodnu odbranu (SSNO), poznatijeg kao Generalštab.

“Prvo, ta zgrada je, koliko nam je poznato, bila prazna kada smo je pogodili. Drugo, to nije bila NATO agresija, to je bila kulminacija dugogodišnjih diplomatskih napora da se srpski diktator Slobodan Milošević ubijedi da ne ubija sopstvene građane u dijelu Srbije poznatom kao Kosovo“, rekao je Clark.

Američki general tvrdi kako je „naivno i zabrinjavajuće postaviti spomenik NATO agresiji”, kako se u Srbiji naziva vojna intervencija i bombardovanje. Prema njegovim riječima, to bi bila “izdaja SAD-a, njegove politike, hrabrih pilota koji su učestvovali u toj kampanji i diplomatkih napora”.

“To nije bila agresija, već diplomatija koju je Milošević jednostavno odbio, kako bi se prestalo sa ubijanjem nevinih ljudi“, rekao je Clark za CNN. Za njega nema dileme: budući spomenik je “dio ruske dezinformacione kampanje”.

Kome je do partizana i Sutjeske

Sporenja o sudbini zdanja na uglu ulica Kneza Miloša i Nemanjine, preko puta zgrada Vlade Srbije i Ministarstva spoljnih poslova, traju još od 1999. godine kada je u više navrata pogođena avionskim bombardovanjama, uključujući i samo zgradu Vlade.

U vladajućim krugovima tada je prevladavalo mišljenje kako ruševinu treba konzervirati i pretvoriti u muzej koji bi posjećivali domaći, ali i turisti iz cijelog svijeta kao primjer nasilničkog ponašanja najmoćnije sile svijeta. Još tada su se javljali i prijedlozi da se cijela parcela proda, a da se investitor obaveže da na tom mjestu izgradi hotel, ali i memorijalni centar.

Ispotiha je spominjana i najskuplja opcija – da zgradu treba obnoviti i vratiti joj prvobitnu namjenu. Pogotovo, zbog proste činjenice da je riječ o kulturnom dobrom, vrijednom rješenju poznatog jugoslovenskog arhitekte Nikole Doborovića, koje sa dvije strane ulice uspješno personificira proboj partizana na Sutjesci. Ali, kome je danas u Srbiji do partizana i Sutjeske…

Ipak, na vijest kako su Kushner i Aleksandar Vučić nedavno zajedno prošetali Beogradom, uslijedile su oštre kritike i javnosti i struke, iako je gotovo svima jasno kako je sudbina Generalštaba i definitivno zapečaćena.

Konzervatori dva zavoda za zaštitu spomenika kulture, republički i gradski, kao i brojni pojedinci, otvoreno su se usprotivili ukidanju statusa nepokretnog kulturnog dobra za kompleks zgrada bivše zgrade SSNO-a. Smatraju da je kulturno nasljeđe neobnovljiv resurs čijim gubitkom „nestaju trajne univerzalne vrijednosti ukupnog nasljeđa na nacionalnom i širem planu“.

Dvije direktorke pomenutih zavoda, Olivera Vučković i Dubravka Đukanović, zbog ovakvog urbanog i kulturnog nasilja, podnijele su ostavke.

Čini se uzalud. Gradnja hotela i stanova, pa dobro i memorijalnog centra, ma koliko apsurdna na tom mjestu, može se smatrati završenim činom, pogotovo nakon što su javnosti objavljeni već pripremljeni projekti. O tome, bolje od ikakvih projekata, svjedoči Vučićeva ushićenost nakon šetnje sa Kushnerom:

„Predstavio sam mu viziju Beograda kao svetske metropole, čiji je kosmopolitski duh oduvek privlačio ljude iz svih krajeva sveta, a Kushner je meni predstavio projekat za velelepni hotel u Beogradu koji će doprineti da naša prestonica postane centar ovog dela sveta, koji će se na globalnoj mapi pozicionirati kao nezaobilazna destinacija i poželjno sedište za najveće korporacije, univerzitete i međunarodne institucije, ali i nadahnuće za umetnike, naučnike i nadasve mlade ljude iz svih krajeva sveta“.

Kraj, nema više.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.