Hitan poziv iz RS-a: Ne treba nam 70 miliona eura

Sve do ovog ponedjeljka bili smo uvjereni da Bosna i Hercegovina neće dobiti prvu tranšu, odnosno 70 miliona eura bespovratnih sredstava, u okviru Plana rasta Evropske unije za zemlje regije jer bh. entitet Republika Srpska odbija ispuniti još tri uvjeta (od njih ukupno 113) koje je propisao Brisel. Kad stiže jedino logično i vjerodostojno pojašnjenje predsjednika RS-a Milorada Dodika ko to ne želi (značajne) pare i zašto: „Optužbe u vezi s Planom rasta i svega ostalog su laži i podmetanje. Bošnjaci ne žele EU, jedino što oni žele je islamska unitarna država u srcu Evrope i zato blokiraju sve što mogu…“

Sve nam je, gotovo u jednoj rečenici, pojasnio najgorljiviji zagovornik evropskog puta Bosne i Hercegovine. I razuvjerio nas kako je problem s dokumentom nastao zbog tri mjere koje nisu prihvatile vlasti u Banjoj Luci – uspostavljanje jedinstvenog broja za hitne slučajeve u cijeloj državi; ukidanje entitetskog veta na odluke o dodjeli pomoći iz državnih sredstava; popunjavanju neupražnjenih mjesta u Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine i poštivanje odluka ovog suda – nego „radikalne strukture sa sumnjivom ratnom biografijom koje predstavljaju Bošnjake“.

Dodik i ekipa nisu ‘gadljivi’ na zapadne novce

Uostalom, nisu Dodik i njegova ekipa „gadljivi“ na evropske i općenito zapadne novce, pogotovo ako su u pitanju grantovi, zajmovi i povoljni krediti. Tako je, primjerice, početkom 2018. godine od Evropske banke za obnovu i razvoj „leglo“ 70 miliona eura (zanimljiva je to brojka) za izgradnju prvih kilometara autoputa u sklopu Koridora 5c kroz RS kod Doboja. Ili, da se vratimo samo godinu unazad, Evropska unija je Bosni i Hercegovini dodijelila grant sredstva u visini od (evo ih opet!) 70 miliona eura kao pomoć građanima u suzbijanju posljedica povećanih cijena energenata.

Trećinu ovog iznosa su dobili stanovnici RS-a, isto koliko nekoliko mjeseci kasnije od kredita Svjetske banke ukupne vrijednosti 138,4 miliona eura (još malo pa dva puta 70 miliona eura), koji se odnosi na zaštitu životne sredine i zdravstveni sektor. Sporazum je, u ime Ministarstva finansija i trezora Bosne i Hercegovine, potpisao Dodikov kadar Srđan Amidžić, ali do sada nema tačnih podataka ko je, kada, koliko i zašto sredstava iz ovih silnih miliona od građana dobio. No, zna se ko će vratiti ovaj i druge kredite – upravo oni zbog čijeg je zdravlja i životne sredine i podignut, potpisan i potrošen.

Kada smo već kod tih virtuelnih 70 miliona eura, evo gotovo identične brojke, odnosne sume: dobit Еlektroprivrede RS-a za 2023. godinu iznosila je rekordnih 144.857.000 konvertibilnih maraka (73 miliona eura). Proizvedeno je u ovom bh. entitetu lani 5.688,85 gigavat-sati električne energije, a vlast tvrdi kako će ovu dobit osjetiti mnogi, na prvom mjestu građani. No, stanovnici RS-a neće osjetiti nikakvu dobit i benefite iz prve tranše Plana rasta, za RS oko 25 miliona eura, što je otprilike trećina od ponuđenih, a zbog „mudžahedina“ odbijenih, 70 miliona eura.

‘Udruženi finansijski poduhvat’ najvećih stranaka

Zadržimo se još kod tih nikad prežaljenih 70 miliona eura, čisto da pokušamo dočarati o kojim se sredstvima radi. Primjerice, ovogodišnji budžet Mostara iznosi tačno 140 miliona maraka (70 miliona eura), što je rekord za grad u kojem živi oko 60.000 ljudi. Ili, poljoprivrednici u entitetu Federacija Bosne i Hercegovine prošle godine su investirali 140 miliona maraka (70 miliona eura). Da, evo i jedne negative iz ovog entiteta kojoj će se obradovati vlasti RS-a: Elektroprivreda Bosne i Hercegovine je lani zabilježila gubitak od 140 miliona maraka, odnosno naših već „udomaćenih“ 70 miliona eura.

A evo sada i jednog „udruženog finansijskog poduhvata“ dviju najvećih stranaka u oba bh. entiteta; zabilježen je prije dvije godine, tokom predizborne kampanje za opće izbore, ali nema sumnje da su se dešavale i ranijih (pred)izbornih ciklusa, s tim da bi se političke partije kojima je ovo muljanje strano mogle izbrojiti na prste jedne ruke. Septembra 2002. portal Žurnal je objavio kako su Stranka demokratske akcije i Dodikov Savez nezavisnih socijaldemokrata u vrijeme kampanje zloupotrebama budžeta potrošili 139.687.750 maraka, što je, pogađate, 70 miliona eura. Kako? Jednostavno: iz budžeta (naših para) su za glasove „častili“ penzionere, veterane, djecu poginulih boraca…

Vratimo se sada „Bošnjacima koji ne žele EU, nego islamsku unitarnu državu u srcu Evrope“, izjavu u koju ne vjeruje čak ni njen autor, koji insistira da entitet RS mora biti „vidljiv u svemu, kroz mehanizam koordinacije“, da joj „neko, ‘na mala vrata’, oduzima prava koja nam daju Dejtonski sporazum i Ustav Bosne i Hercegovine“. U nastojanju da „prestanu tražiti od nas nešto što podriva ustavni okvir Bosne i Hercegovine“, Dodik najboljeg suflera ima u premijeru RS-a Radovanu Viškoviću, koji „diktat“ iz Brisela, pogotovo „ukidanje entitetskog veta“ vidi kao „ukidanje“ RS-a. “Po cijenu evropskih miliona ili milijardi, za koje mislim da ih nemaju, ne mogu prihvatiti odluke kojima se na perfidan i politički način žele ukinuti nadležnosti RS-a”, naveo je Višković i dodaje kako su „ovakvi zahtjevi iživljavanje nad RS-om“.

‘Jest ćemo travu ako treba, ali ćemo biti slobodni’

Pored ulaganja i reformi, Plan rasta otvara mogućnosti za Bosnu i Hercegovinu za veći pristup evropskom jedinstvenom tržištu od 450 miliona potrošača te uspostavu zajedničkog regionalnog tržišta na Zapadnom Balkanu, poručili su iz Brisela. Potvrdili su da je 70 miliona eura „propalo“, da će ih među sobom podijeliti ostalih pet država regije (Kosovo, Srbija, Crna Gora, Albanija, Sjeverna Makedonija), ali da ne znaju „sljedeće“ korake. Jer, ako bh. vlasti nisu ispunile uvjete da dobiju bezuvjetna sredstva, kako li će tek aplicirati za preostalih oko 900 miliona eura iz Plana rasta, od koji su trećina bespovratnih sredstava.

U politici, pogotovo onoj koja dolazi iz Banje Luke i od Dodika, odnosno nalogodavaca iz Beograda i Moskve, sve je moguće, ali teško je iz RS-a očekivati skori pristanak na ukidanje entitetskog veta i popunu Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. Najbenigniji je treći uvjet, postojanje jednog call centar za sve usluge na nivou Bosne i Hercegovine, ali on „nije u skladu s [državnim] Ustavom“. Stoga iz Banje Luke, prkosno i ponosno, s neskrivenim prezirom i porukom „ješćemo travu ako treba, ali ćemo biti slobodni“, šalju hitan apel: „Ne treba nam 70 miliona eura!“

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.