I tako se to i dogodilo.

Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Joe Biden odustao je od ovogodišnje predsjedničke utrke, povinujući se pritisku kolega demokrata koji su se bojali da će njegova nesreća u nastupu u predsjedničkoj debati s republikanskim kandidatom Donaldom Trumpom u junu, među ostalim epizodama, učiniti 81-godišnjaka manje privlačnim američkim biračima.

Toliko o Bidenovom dekretu da ga je samo “Svemogući Gospod” mogao uvjeriti da se povuče iz utrke. Ili je možda Gospod ipak imao prste u tome.

Istini za volju, Bidenove demokratske kolege imale su pravo, nije da je Trump ili bilo koja druga opcija, republikanska ili demokratska, poželjnija u predanoj plutokratiji gdje izbori na glasačkim listićima općenito variraju od transparentno sociopatskih do manje transparentnih.

Ali Bidenovi nedavni verbalni gafovi, uključujući tvrdnje da je on “prva crna žena koja je služila s crnim predsjednikom” u SAD-u, jesu sugerirali da on možda nije bio u dobroj poziciji da nastavi biti komandant globalne supersile, lingvistički ili bilo kako.

Objektivno govoreći, također, njegova funkcija tokom proteklih devet mjeseci, kao glavnog pomagača izraelskog genocida u Pojasu Gaze, definitivno je manje nego šarmantna. Ali u svom postu o povlačenju iz predsjedničke utrke od 21. jula na platformi X, Biden je radije gledao s vedrije strane, uvjeravajući svoje “sunarodnjake Amerikance” da je SAD imao “historijska ulaganja u obnovu naše nacije, u smanjenje troškova lijekova na recept za starije osobe i u širenju pristupačne zdravstvene njege na rekordan broj Amerikanaca”.

Ovo bi mogla biti vijest za mnoge Amerikance koji se još uvijek bore s medicinskim računima i preskupim lijekovima na recept. Jedan od njih bio je moj otac, američki državljanin rođen u Teksasu, koji je umro od raka prostate u glavnom gradu Washingtonu, u augustu 2023. u dobi od 72 godine, nakon što su ga njegovi ljekari namamili na unosne hemoterapije koje nisu učinile ništa osim ubrzale njegovu smrt.

Mom je tati osim toga bio propisan lijek za rak prostate Xtandi, lijek koji je razvijen novcem američkih poreznih obveznika, ali ne u svrhu, hm, “smanjivanja troškova lijekova na recept za starije osobe”, što je vidljivo iz računa mojih roditelja koji nije bio manji od 14.579,01 dolara za jednomjesečnu zalihu Xtandija.

U svakom slučaju, to vam je američki kapitalizam, koji nažalost nije ništa što se može izliječiti demokratskom izbornom šaradom.

Bidenova vjerovatna zamjena u predsjedničkoj utrci je njegova trenutna potpredsjednica Kamala Harris. Dok stručnjaci u glavnim medijima raspravljaju o njenim zaslugama, jedno od glavnih pitanja je upravo šta će biti sa svim novcem prikupljenim u ime jednog plutokrate, a ne drugog.

Kako piše u članku Al Jazeere objavljenom nakon Bidenovog povlačenja: “Bez presedana za trenutnu situaciju, pitanja su se kovitlala oko sudbine Bidenovog ratnog sanduka. Uostalom, u SAD-u se izborna potrošnja može mjeriti milionima, ako ne i milijardama dolara”.

S toliko miliona i milijardi koje se vrte okolo, očito nema mnogo šanse za doslovnu demokratiju. I to uprkos Bidenovoj sentimentalnoj tvrdnji u njegovom X-postu da “ništa od ovoga ne bi bilo učinjeno bez vas, američkog naroda. Zajedno smo prebrodili pandemiju koja se dogodila jednom u stoljeću i najgoru ekonomsku krizu od Velike depresije. Zaštitili smo i sačuvali našu demokratiju.”

Dok Biden odustaje od svoje kandidature za reizbor, on ne odstupa s predsjedničke dužnosti. Jasno je rekao da smatra da je služenje ostatka svog mandata “u najboljem interesu stranke i zemlje” i da će se fokusirati na svoje “dužnosti predsjednika”.

Među njegovim glavnim “dužnostima” koje trenutno treba ispuniti je prijem izraelskog premijera Benjamina Netanyahua u utorak u Bijeloj kući, jer je genocid sigurno u “najboljem interesu moje stranke i zemlje”.

Dok Amerikanci prolaze kroz zamjenu izbornog kandidata, bilo bi dobro da promotre plutokratsku panoramu svoje zemlje.

Svoju oproštajnu poslanicu Biden je potpisao riječima: “Danas vjerujem u ono što sam uvijek vjerovao: da ne postoji ništa što Amerika ne može učiniti – kada to činimo zajedno. Samo se moramo sjetiti da smo mi Sjedinjene Američke Države.”

I to je ono što bi svi trebali upamtiti na kraju: da je SAD SAD bez obzira ko je na čelu i ne postoji “ništa što Amerika ne može učiniti” u smislu nanošenja globalne agonije.

Biden je možda ispao iz utrke, ali američka “demokratija”, odnosno plutokratija, nastavlja.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.