Kako se današnji američki antiratni pokret razlikuje od onog 1967/68?

Škola je završena, ljetni odmori rezervisani. No, ako je suditi na osnovu prošlosti, u američkim kampusima će najesen opet izbiti demonstracije sa neizbježnim nasiljem i hapšenjima ukoliko Izrael nastavi svoj rat u Gazi.

Prvi antiratni protesti o kojima sam izvještavao dogodili su se 21. oktobra 1967. Tada sam bio mlad, 19-godišnji reporter lokalne vašingtonske radio stanice i sa gotovo 100.000 ljudi sam prešao Memorijalni most Arlington do Virginije i poslije do Pentagona. Bila je tu mnogo različitih ljudi. Većina je željela samo da se završi rat u Vijetnamu i da se kući vrati više od 380.000 vojnika koji su se tamo borili. Ali, neki su izgleda navijali da pobijede vijetnamski komunisti. Dvadesetdevetogodišnji vođa protesta Walter Teague, koga sam upoznao, nosio je zastavu Vietkonga. Poznati pisac Norman Mailer kasnije je uvrstio Teaguea u svoju knjigu Armies of the Night, nazvavši ga dugogodišnjim „revolucionarom“ koji je vjerovao u komunističko „oslobođenje“ Vijetnama.

Gledao sam kako američki maršali grubo postupaju sa 700 mladih ljudi i odvode ih u pritvor ispred vrata Pentagona te noći. Dvije godine kasnije, otišao sam iz SAD-a kako bih izvještavao o ratu iz Vijetnama.

Izgovor za napad na demonstrante

Antiratni aktivisti, poput Teaguea, koji su nosili zastave Vietkonga, dali su administracijama predsjednika Lyndona B. Johnsona i Richarda Nixona izgovor da napadnu demonstrante. To im je omogućilo da tvrde kako su svi demonstranti simpatizeri komunista koji žele da neprijatelj pobijedi.

Pedeset i šest godina kasnije nova generacija protestuje protiv rata, u desetak američkih gradova i u univerzitetskim kampusima, tokom proteklih nekoliko mjeseci.

Demonstrante iz 1967-1968 su smatrali simpatizerima komunista, a one koji danas protestuju protiv izraleskog rata u Gazi predstavljaju kao antisemite i simpatizere terorista.

Radikalni republikanci desničari i jedan segment izraelskog lobija definišu narativ, potičući pomiješanu logiku.

Napadi na današnje antiratne demonstrante pojačani su u doba društvenih mreža i znatno više radikaliziranih tradicionalnih medija.

Devetnaestog maja, New York Post Ruperta Murdocha objavio je priču pod naslovom „Hamasova zastava ponosno se vijori na njujorškom antiizraelskom protestu: “Marš za teroriste”.

Članak je pratila fotografija jedne osobe pod maskom koja maše Hamasovom zastavom. „Proteroristički demonstrant ponosno je mahao Hamasovom zastavom na skupu održanom za vikend u Brooklynu – u šokantnom i uznemirujućem prikazu solidarnosti s teroristima“, pisao je New York Post.  Policija je ušla, rastjerala učesnike i uhapsila desetak muškaraca koji su se činili učesnicima radikalne serije jednodnevnih mirnih demonstracija širom Brooklyna.

Bez ijedne zastave Hamasa

Kada sam razgovarao s jednim od učesnika koji su marširali od naselja Bay Ridge do Brooklynskog mosta, rekao mi je: „Nisam vidio nijednu zastavu Hamasa. Bio sam jedan od gotovo 10.000 ljudi koji su pozvali Izrael da zaustavi rat u Gazi. Među učesnicima je bilo Jevreja, čak hasidskih Jevreja koji iz potpuno drugačijih razloga mrze vladu [izraelskog premijera Benjamina] Netanyahua. Svi su željeli samo prekid vatre, kraj rata”.

Kongresni odbor predvođen republikancima je 23. maja pozvao tri predsjednika univerziteta da ih ispita, ili prije ukori, jer su dozvolili širenje antisemitizma u kampusima.

Kongresmenka iz Sjeverne Karoline Virginia Foxx predsjedavala je sesijom i vodila napad.

„Iznenada su u periodu od nekoliko sedmica … univerziteti buknuli u antisemitski haos, … bure baruta proterorističke groznice u kampusu, šokantna predstava za američku javnost“, pročitala je Foxx u svom uvodnom izlaganju.

Dok su tri predsjednika univerziteta branila svoje postupke u pokušaju da mirno okončaju proteste u kampusima bez intervencije policije, niko nije dovodio u pitanje pretpostavku odbora.

Fox News je pojačao razmjenu: „Kongresna saslušanja optužuju predsjednike univerziteta da su kapitulirali pred ‘antisemitskim, proterorističkim organizatorima protestnih kampova'“.

Jonathan Greenblatt, direktor Antidefamacijske lige, možda najutjecajnije jevrejske lobističke grupe u Americi, pomogao je pripremiti scenu za ovaj narativ, proširivši definiciju antisemitizma početkom 2022. Kritikovao je sve one, uključujući Jevreje, koji su govorili protiv izraelske ili „cionističke“ države. Izjavio je: „Anticionizam je antisemitizam”.

Nisu zaboravili zločine Hamasa

Postalo je teško osuditi izraelske postupke ili Netanyahuovu vladu, a da vas ne etiketiraju kao antisemita.

Sa svojim anticionističkim sloganima i propalestinskim simpatijama, mladi ljudi u protestnim kampovima na Univerzitetu Columbia u New Yorku ili Univerzitetu California u Los Angelesu našli su se na meti. Korijeni njihovog protesta su zahtjevi da se okonča izraelska vojna akcija protiv Gaze i podrška američke vlade istoj, da se zauzmu za prava Palestinaca i okončaju njihovu patnju. Ne, kazali su studenti, oni nisu zaboravili zločine koje je počinio Hamas 7. oktobra. Ima li među njima onih koji su pristrasni prema Jevrejima? Možda. Ali, jevrejski studenti su pomogli organizovati mirne proteste i bili su najglasniji u odbacivanju lažnog izjednačavanja anticionizma sa antisemitizmom.

Nekoliko studenata Jevreja na Univerzitetu Brown, u gradu Providenceu, u saveznoj državi Rhode Island, napustilo je ovogodišnji Greenblattov govor. Osudili su ga zbog prihvatanja „političkog cionizma“. Takva ideologija, smatraju oni, ima „negativan utjecaj na živote miliona osoba“. Studenti su napisali da se takav cionizam „ne može odvojiti od etničkog čišćenja 750.000 Palestinaca 1948, kontinuiranog nasilja u proteklih nešto više od 75 godina ili od trenutnog genocida u Gazi.“

Kakva god uvjerenja imali demonstranti, postali su, kao i njihovi roditelji ili bake i djedovi 1960-ih, ključni element u bliskoj predsjedničkoj kampanji punoj gorčine.

Radikalna desnica usko je povezana sa kršćanskim fundamentalistima i predvođeni bivšim predsjednikom Donaldom Trumpom, oni sada tvrde da su istinski branitelji Izraela.

Prihvatili su Netanyahuovu osudu studentskih demonstracija u aprilu. Kako se moglo i očekivati, osudili su sve veći postotak progresivaca i demokrata koji se zalažu za palestinska prava i protiv rata.

‘Sakrivanje iza užasne slike antisemitizma’

Stariji vođa progresivaca, 82-godišnji Bernie Sanders, oštro je napao izraelskog premijera prošli mjesec. „Ne, gospodine Netanyahu, nije antisemitski niti je podrška Hamasu istaknuti da je u nešto duže od šest mjeseci, vaša ekstremistička vlada ubila 34.000 Palestinaca”.

„Ja sam Jevrej čiju je porodicu s očeve strane uništio Hitler“, nastavio je Sanders, „i smatram nečuvenim što Netanyahu želi sakriti nečuveno vojno ponašanje iza užasne slike antisemitizma”.

Rat u Gazi stavlja američkog predsjednika Joea Bidena u situaciju u kojoj u svakom slučaju gubi. Sanders je upozorio Bidena prošli mjesec da bi mogao izgubiti glasove mladih birača. Ankete su pokazale da je možda već izgubio glasove palestinskih Amerikanaca u ključnoj državi Michigan. Osim toga, prijeti mu opasnost da izgubi ključne starije birače Jevreje u Pennsylvaniji, još jednoj ključnoj državi na novembarskim predsjedničkim izborima.

Za razliku od situacije od prije 56 godina, izbore 2024. godine neće odlučiti samo razilaženja izazvana ratom u inozemstvu. Razilaženja u današnjoj Americi su dokazivo dublja i opasnija. Ipak, nevjerovatno je da u Americi u 21. stoljeću, s takvom lakoćom politički operativci i njihovi pomagači, društvene mreže i tradicionalni mediji postavljaju narativ, iskrivljuju činjenice i stavljaju znak jednakosti između pojmova koji nisu istoznačni na štetu svih.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.