U petak je američki predsjednik Joe Biden predstavio prijedlog za prekid vatre u Gazi. Ovaj plan sastoji se od tri faze u kojima bi Izrael i Hamas pregovarali u razmjeni zarobljenika, eventualnom trajnom prestanku neprijateljstva i obnovi domova i javnih ustanova.

Biden je pozvao Izrael i Hamas da odmah prihvate ovaj sporazum i brzo krenu prema potpunom rješenju sukoba. On sada traži da se odmah dogovori dugoročni prekid vatre i svoje ime i reputaciju povezuje s postizanjem tog cilja.

Šta iz ovog možemo zaključiti? Prije svega, Biden je opisao ovaj prijedlog kao izraelsku ponudu Hamasu, ali to bi mogla biti američka inicijativa koja zasluge pripisuje Izraelu, ili čak dorađeni Hamasov prijedlog od prije nekoliko mjeseci zaodjenut u američku odjeću kako bi bio prihvatljiv huškačima na rat.

Plan je intrigantan zato što uključuje sve ključne pokretače sukoba i njegovog rješenja: okončanje borbi, oslobađanje svih zatvorenika, izbacivanje Izraela iz Gaze, uklanjanje temeljne motivacije za Hamas da napadne Izrael i rekonstrukciju Pojasa Gaze.

Hamas je gotovo smjesta odgovorio da pozitivno gleda na ovaj prijedlog. Vlada izraelskog premijera Benjamina Netanyahua odgovorila je uobičajenom kombinacijom arogancije i dvosmislenosti – rekavši da će zaustaviti svoje napade i napustiti Gazu tek nakon potpune pobjede nad Hamasom, čak i ako zarobljenici budu oslobođeni. No, Biden je izjavio da je vojna moć Hamasa smanjena do te mjere da ne bi mogao ponoviti napad od 7. oktobra, ukazujući na to da je Izrael postigao svoj cilj i sada može napustiti Gazu.

Zašto su Biden i Netanyahu, braća u genocidu, koji su donedavno ismijavali prijedloge za dugoročni prekid vatre, odjednom promijenili mišljenje? Nema sumnje da im je zajednički očaj. Njihov je ugled pretrpio ogromnu štetu, a politički mandat im je ugrožen. Očaj je moćan pokretač političke inovacije.

Biden se boji da će izgubiti na izborima u novembru, dok Netanyahu strahuje da će završiti u zatvoru zato što će ga izraelski sud osuditi zbog korupcije, ili Međunarodni krivični sud zbog odgovornosti za genocid.

Biden će pokušati preuzeti zasluge za poticanje mirovnog procesa. Ali, nemoguće je pomiriti napore za ostvarivanje mira sa osam mjeseci neprestanog finansiranja, naoružavanja i pružanja diplomatske zaštite za izraelski genocid u Gazi – otvoreno, radosno, ponosno i u svakoj prilici. Otkrio je svoju stvarnu prirodu i dobio nadimak „Genocidni Joe“.

Proturječna obećanja

Netanyahu je uhvaćen u stisku nespojivih pritisaka koje je sam stvorio, namijenjenih da ga održe na vlasti i izvan dometa sudova. Bidenov prijedlog potpuno je nespojiv sa ratničkom groznicom ekstremnih desničara u njegovoj vladi. Kao svi političari, ali posebno praktičari genocidnog aparthejda, dao je proturječna obećanja različitim publikama koje mu trebaju da bi ostao na vlasti. Bidenov prijedlog dao mu je lagani izlaz iz njegove dileme.

Kakav god ‘ples’ Biden i Netanyahu možda izvode pred kamerama, privlačnost nastavka s planom za “okončanje ovog rata i početak dana poslije“ – kako je to rekao američki predsjednik – brzo će naići na ozbiljne prepreke na putu prema trajnom miru. Završetak izraelsko-palestinskog sukoba uključuje mnogo igrača koji moraju pregovarati duž više osa, uključujući snage u nekoliko država – sve vođene nepredvidivim motivima i proturječnim potrebama.

Napetosti između sljedećih glavnih igrača moraju biti riješene: američke i izraelske vlade; Bidena i Netanyahua; Netanyahua i nekoliko ultradesničarskih jevrejskih ultranacionalista u njegovoj vladi; izraelske vlade i njenih građana koji su odbijali njenu ideologiju još mnogo prije 7. oktobra; izraelske vlade i brojnih izraelskih građana koji podržavaju zahtjeve porodica zarobljenika da se okonča rat i oni oslobode; Bidena i velikog dijela baze Demokratske stranke koja zahtijeva da preokrene svoju podršku za izraelski genocid u Gazi, ili neće glasati za njega u novembru; Bidena i mnogih demokrata i republikanaca koji žele da se izraelski genocid nastavi; američkog vodstva i većine svjetskih populacija i vlada koje podržavaju jednaka prava za Palestince i Izraelce i protive se genocidu koji podržava SAD; izraelske vlade i Hamasa čiji su temeljni ciljevi gotovo, ali ne sasvim, zadovoljeni u Bidenovom prijedlogu; i američke vlade i Hamasa koji sada pregovaraju indirektno, ali ostaju antagonistički po većini pitanja vezanih za Palestinu i Izrael i američku hegemoniju u regiji.

Ako se prva od tri faze plana dogodi, morat će uslijediti teški pregovori o rješavanju najtežih pitanja, poput oblika palestinske uprave koji će na kraju preuzeti vlast u Gazi, sigurnosnih garancija koje će regionalne i globalne sile dati Izraelcima i Palestincima, i kako da trajno riješe najspornija osnovna pitanja – poput statusa palestinskih izbjeglica, suzbijanja cionističkog doseljeničkog kolonijalizma, i mirnog suživota kao odvojenih suvereniteta na jednoj teritoriji ili kao susjednih država.

Kada je riječ o palestinskoj upravi, Biden je iznio zanimljivu opasku u svom govoru u petak kada je rekao da „u ovoj fazi, Hamas više nije sposoban da izvede još jedan 7. oktobar“, što znači da je Izrael postigao ključni cilj i ozbiljno degradirao Hamas, pa sada može zaustaviti rat i napustiti Gazu.

Izrael se može, a i ne mora složiti s ovim, ali američki predsjednik možda priprema teren za dijalog za drugačijim Hamasom u postratnoj eri, kao što je uradio s talibanima, i kao što su njegovi prethodnici uradili s Vietkongom nakon što su se decenijama borili protiv njih kao „terorista“. Kada ratovi završe, nevjerovatne stvari se dešavaju.

Hamas, ili tijelo koje odražava njegovu nacionalističku i militantnu riješenost za ostvarivanje prava na samoopredjeljenje u Palestini, morat će biti dio novog sistema upravljanja u Palestini, pored drugih palestinskih frakcija koje pristaju na miran suživot s Izraelom. To će se dogoditi samo ako – i ovo je najveće ako u cijeloj ovoj jednačini – Izrael i njegovi američki pokrovitelji eksplicitno, otvoreno i iskreno pristanu na potpunu slobodu i samoopredjeljenje za Palestince, te miran suživot jednako suverenih Izraelaca i Palestinaca u historijskoj Palestini.

To bi bio veoma hrabar potez za dugotrajni mir – ako američki predsjednik jednog dana odluči krenuti tim putem, vođen iskrenošću, koja je teško uočljiva u trenutnoj ponudi.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.