Zašto SDS-u treba zabraniti izlazak na izbore

Bilo koja politička partija koja ne priznaje međunarodne institucije, sudove i presude, koja skriva, slavi i hvali ratne zločine i zločince u normalnoj zemlji ne bi smjela biti dio izbornog procesa.

Predsjednik SDS-a Milan Miličević ne sumnja da će ova stranka izaći na općinske izbore i ostvariti mnogo bolji rezultat nego prije četiri godine (Dejan Rakita/Pixsell)

„Ja Srpsku demokratsku stranku smatram zločinačkom partijom, mafijom, i trebalo bi je zabraniti… Petnaest godina ultranacionalisti u [bh. entitetu] Republici Srpskoj i u Srbiji – Željko Ražnatović Arkan, Vojislav Šešelj, Slobodan Milošević, Radovan Karadžić… pretvaraju se da su prijatelji svog, srpskog naroda. Ustvari, oni su mafiozi, lopovi koji su iskoristili nacionalizam kao laž, na koju su zadobili podršku nevinih ljudi, dok su oni, ti lideri, istovremeno obavljali masovne krađe od naroda i krijumčarenja…“

Ovo je početkom novembra 2005. godine za Glas Amerike kazao tadašnji visoki američki zvaničnik i praktično tvorac Dejtonskog mirovnog sporazuma. Nekoliko mjeseci ranije, u julu, u intervjuu američkoj novinskoj agenciji AP, nije bio ništa blaži: „Radovana Karadžića štite pripadnici SDS-a, ali i Srpska pravoslavna crkva… Neki članovi SDS-a su umiješani u to. Mislim da je SDS kriminalna organizacija, koja Karadžiću pruža utočište…“

‘Zločinačka partija, mafija, kriminalna organizacija’

Devetnaest godina kasnije SDS, s mnogo manjim uspjehom i kapacitetom u vladajućim strukturama nego tada, participira u političkom životu Bosne i Hercegovine. Nije ukinuta te, za nju „kritične“, 2005. godine, kao ni ranije, krajem devedesetih, kada je američka administracija, prevođena Holbrookeom, razmatrala i na neki način najavljivala kako bi trebalo potpuno zabraniti SDS. Nikada taj naum nije bio zvaničan, institucionalan, konkretan, pa mu i ne treba posvećivati više pažnje nego što zaslužuje.

No, ako nije „prošlo“ tada, nije isključeno da se to desi sada – ne zato što se radi o „zločinačkoj partiji“, „mafiji“, „kriminalnoj organizaciji“, nego zbog trivijalnog razloga – nemogućnosti da je za lokalne izbore 6. oktobra Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine registrira i potvrdi, jer SDS nema validan bankovni račun. A što je posljedica ranijih „aferima“, prije svega skrivanja optuženih ratnih zločinaca i kršenja Dejtonskog sporazuma, te sankcija Ureda za kontrolu imovine stranaca (OFAC) Ministarstva finansija Sjedinjenih Američkih Država. Na OFAC-ovu listu se teško stiže, mora se to „debelo zaslužiti“, ali i još teže sa nje se briše. Izgleda da SDS na ovom popisu ima značajno mjesto.

Ipak, optimizam ne napušta redove nekad „stožerne“ stranke srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, koja je stvorila RS, „spasila“ i „oslobodila“ srpski narod. Predsjednik SDS-a Milan Miličević ne sumnja da će ova stranka izaći na općinske izbore i ostvariti mnogo bolji rezultat nego prije četiri godine, tvrdi kako je SDS „kolateralna šteta aktuelne situacije na relaciji OFAC – visoki predstavnik [međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini] – vlast u RS-u“, da je SDS na listi OFAC već 20 godina i stalno je izlazio na izbore, a „problem se pojavio tek kada su se na toj listi našli pojedinci iz vlasti [RS-a] i njihove tajkunske kompanije”.

Dodik će im oprostiti što ih je nazvao monstrumima

Što je uglavnom tačno (ali ne i potpuno), jer su pritisak OFAC-a na bankarski sektor u RS-u i Bosni i Hercegovini i upozorenje da se ne smije poslovati s „crnolistašima“ kulminirali kada je američkim sankcijama „nagrađen“ gotovo kompletan političko-finansijsko-ekonomski ešalon vladajućeg Saveza nezavisnih socijaldemokrata Milorada Dodika. Kojeg Miličević i ostali čelnici SDS-a direktno optužuju da stoji iza „zabrane“ njihovoj stranci i u „dosluhu“ je s predstavnicima međunarodne zajednice. Kad je strancima „isporučio mnogo toga… ukinuta su sva obilježja RS-a grb, himna, 9. januar… ostala je još jedna stvar koju nisu mogli ukinuti, a to je SDS“.

A Dodik – logično, kako samo to on zna i često koristi – „velikodušno“ nudi pomoć partiji koju je godinama urušavao, „otimao“ joj kadrove, potpuno je udaljio od entitetske i državne vlasti (a samim tim i od javnih preduzeća, milijardi eura u raznim kasama i fondovima), preuzimao opštine za koje se mislilo da nikada neće „odletjeti ispod krila“ presuđenih ratnih zločinaca Radovana Karadžića, Momčila Krajišnika, Ratka Mladića… Rješenje je, ubijeđen je predsjednik RS-a, da Miličević sazove sastanak svih entitetskih stranaka, bez obzira da li su na vlasti ili u opoziciji, da povuku prijave koje su poslale državnom CIK-u i da djeluju po „izbornom zakonu RS-a“.

Kao „izraz dobro volje“, Dodik će, kao Đuro iz Balkanskog špijuna, oprostiti SDS-u što ih desetljećima vrijeđa, minimizira, što je njihove čelnike nazvao ratnim zločincima koji se kriju i ugrožavaju narod, rekao kako je ova stranka nepotrebna srpskom narodu, da su aktivisti, članovi, simpatizeri i čelnici SDS-a „… monstrumi, šta smo vam radili, nismo vas uspjeli uništiti…“ No, odgovoreno mu je kako je „pokazao koliki je monstrum… njegova izjava jasno govori i pokazuje svu njegovu umiješanost u besramnu odluku koja ispisuje istoriju beščašća koju je donio CIK i koja je suprotna Ustavu Bosne i Hercegovine i međunarodnim konvencijama.”

Bankovni račun kao jedino kršenje izbornih propisa

Nastavit će se prepucavanje SDS-a i SNSD-a, što bi se moglo objasniti i predizbornom kampanjom, iako je do lokalnih izbora ostalo još četiri mjeseca, busat će se u „prsa junačka branioci“ naroda, srpstva, RS-a, tradicije, (h)istorije, časti, poštenja… Pravni tim SDS-a uložio je žalbu Apelacionom odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine zbog odluke CIK-a; ako bude odbijena, Miličević tvrdi kako „postoji način da SDS pod svojim grbom i članovima i javnosti koja podržava politiku i ideju SDS-a izađe na izbore“ te kako su „naši kandidati u 95 posto već poznati, naše odborničke liste su gotovo formirane”.

Ono o čemu iz SDS-a, ali i svih ostalih partija iz RS-a, nema ni riječi je zašto je ova stranka došla u situaciju u kojoj bi mogla propustiti oktobarske izbore. Tvrde u SDS-u da je odluka CIK-a „suprotna međunarodnim konvencijama“, dok gotovo tri desetljeća kompletna stranačka infrastruktura ne priznaje zvanične međunarodne institucije, sudove, presude; istovremeno skriva, slavi i hvali ratne zločine i ratne zločince… Sve dok ne bude regulirano i, što je još važnije, provedeno da na izbore mogu izaći samo one stranke koje poštuju i provode izborni i sve druge zakone „bankovni račun“ će biti jedino eventualno kršenje izbornih propisa.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera