Kuda (nas) to goni maher razdruživanja?
Milorad Dodik je svjestan da nema uzmaka, da su ga posljednje američke sankcije dovele do ‘otvorenog rata’ s Washingtonom i bankarskim sistemom te da je sve tanji priliv ionako suženog protoka novca.
„Sve što je na nivou Bosne i Hercegovine propada, pa tako i elektroenergetski sistem. Samo je pitanje vremena kada će se to pokazati i doći do kolapsa“, kaže predsjednik bh. entiteta Republika Srpska i svjetski elektro-energetski ekspert Milorad Dodik, komentirajući nestanak električne energije u cijeloj regiji u petak. „Mi smo onemogućeni blokiranjem tih ogromnih sredstava da izgradimo mrežu u RS-u. Odnosi koji baziraju se na netrpeljivosti između Bošnjaka i Hrvata po tom pitanju ko će biti glavni u ime [entiteta] Federacije [Bosne i Hercegovine] blokirali su ta sredstva svih ovih silnih godina.”
Rješenje je, po ovom stručnjaku za sve (a pare ponajviše) – razdruživanje, budući da je „prenosni sistem [na nivou Bosne i Hercegovine] veoma tanak i veoma slab. Da RS to radi, ja vjerujem da mi ne bi imali nikakav problem”. Prije razdruživanja treba podijeliti oko 250 miliona eura koji se nalaze na računu Elektroprenosa Bosne i Hercegovine. „Zaboravlja“ veliki maher razdruživanja da su prije deset godina, kada je također bio predsjednik RS-a, tadašnji entitetski premijeri, Željka Cvijanović i Nermin Nikšić, podijelili pedesetak miliona eura prihoda, plus oko 150 miliona eura sredstava iz državnog Elektroprenosa za obnovu elektro-mreže. Gdje li nestadoše tolike pare, kako to da je „prenosni sistem [i dalje] veoma tanak i veoma slab“?
Nastavite čitati
list of 4 itemsDok Rusi napreduju na istoku, sve više Ukrajinaca napušta domove
Nova Evropska komisija otpočela petogodišnji mandat
Plinska interkonekcija pakla na ruski način
‘Dajte mi para, što više i odmah’
U aprilu je Elektroprenos objavio kako u 2024. godini planira investirati 498 miliona konvertabilnih maraka (250 miliona eura), uglavnom za izgradnju transformatorskih stanica i dalekovoda. Veliki je to novac i za bogatije i uređenije države, za takve poslove se raspisuju rigorozni tenderi i traže kvalitetni planeri i izvršitelji, a za to „nema jačeg i pouzdanijeg“ od Dodika. Čovjeku trebaju značajne pare, i to što prije, kako bi popunio brojne rupe, vratio kreditne tranše vrijedne stotine miliona eura, isplatio budžetske plate, penzije i druga mjesečna davanja, sačuvao socijalni mir tri mjeseca uoči oktobarskih lokalnih izbora…
A kad fali para, puk se, i dalje, najbolje hrani nacionalističkom i huškačkom retorikom, odcjepljenjem, razlazom, razdruživanjem… „Plan gospodina Dodika za ‘mirno razdruživanje’ RS-a od Bosne i Hercegovine opasna je fantazija, nezakonita je i predstavlja prijetnju suštinskim interesima SAD-a u ovoj zemlji. Ona je, također, prijetnja mirnoj, prosperitetnoj i demokratskoj budućnosti unutar euroatlantskih institucija koju ljudi u Bosni i Hercegovini žele i zaslužuju”, poručio je američki ambasador u Sarajevu Michael Murphy, od kojeg se Dodik „razdružio“ poodavno. Kao i od „cijele Amerike“, koja ga je prije 26 godina dovela na vlast, pa joj sada, nakon početnog entuzijazma i kooperativnosti, smeta što „njegova sve podlija, ksenofobična i zadrta retorika razara tkivo ove zemlje, a njegovo secesionističko djelovanje direktna je prijetnja Dejtonskom mirovnom sporazumu“.
Svjestan je Dodik da se, kako to Murphy reče u subotu, „trenutno Bosna i Hercegovina suočava s možda najgorom političkom klimom od devedesetih godina prošlog stoljeća, da skoro svaki dan slušamo zlobnu, etno-nacionalističku retoriku podjela i svjedočimo takvom djelovanju koje dolazi sa svih strana političkog i etničkog spektra i iz svih dijelova zemlje“. I zato zateže konopac do kraja, svjestan da nema uzmaka, da su ga posljednje američke sankcije i udar na sedam kompanija koje donose ogromne benefite njegovoj porodici i najbližim saradnicima dovele do „otvorenog rata“ s Washingtonom i bankarskim (i vanjskim, i unutrašnjim) sistemom i sve tanji priliv ionako suženog protoka novca.
Opozicija u RS-u jedina ‘svijetla točka’
Sve su prilike da se Dodik „razdružio“ i s mađarskim premijerom Viktorom Orbanom, jer obećani krediti i investicije ne stižu, ako se ne računa nedavno na sniženju kupljena poljoprivredna mehanizacija. Slično je „razdruživanje“ i s kineskim ulaganjima – „veliki brat“ sa Istoka će rado „uletjeti“ u projekte ako od toga ima značajan interes, ako će angažirati svoje potencijale, kompanije, radnike. Što značajno košta – ne znamo tačno koliko, vjerovatno nikada nećemo ni saznati detalje i cifre, jer se ugovori (kao što je onaj za izgradnju auto-puta Banja Luka – Prijedor), kako tvrde iz Vlade RS-a, ne smiju pokazati javnosti zbog „insistiranja kineske strane“. O ruskim parama da i ne govorimo – nije ih bilo ni prije 2022. i napada na Ukrajinu, pogotovo ih nema sada, niti će ih biti uskoro.
Da je u višedesetljetnoj formi što se razdruživanja tiče prvi čovjek RS-a je među prvima pokazao na opoziciji u ovom bh. entitetu – „pokupio“ je od njih sve koji su mu odgovarali i trebali, a oni što su (pre)ostali teško da bi se mogli nazvati konkurencijom u bilo kojem segmentu. Podijeljeni, neorganizirani, potkupljivi, većinom nacionalizmom zadojeni, u (najboljeg Dodikovog idola i druga) Aleksandra Vučića zaljubljeni, opozicionari su trenutno jedina Dodikova „svijetla tačka“ i potvrda da predizbornu kampanju ne mora ni voditi kako bi ubjedljivo pobijedio.
Poduga je lista razdruživanja predsjednika RS-a: od Ustavnog suda Bosne i Hercegovine; od Ureda visokog predstavnika, Od „lažnog“ i „nepotvrđenog“ trenutno prvog čovjeka OHR-a Christiana Schmidta, od velike većine zapadnih zemalja; od kulture dijaloga i uopće kulture; od normalnog komuniciranja s medijima i novinarima, od ostalih političkih partnera na nivou Bosne i Hercegovine; od putovanja i sastanaka s ljudima koji nešto mogu i znače, jer niko neće da se sastaje i razgovara s sumnjivim tipovima sa crnih listi…
Izgleda da se Dodik „razdružio“ i od donedavno najboljeg domaćeg saradnika Dragana Čovića, koji je eksplicitno poručio kako od „razdruživanja i secesije nema ništa i – točka!“. Istina, naišao je „na razumijevanje“ Marinka Čavare, kolege sa američke crne liste, ali ta podrška ne može dobaciti ni do Kiseljaka. Nema više ni srdačnih sastanaka i zagrljaja s predsjednikom Hrvatske Zoranom Milanovićem, koji ga je u maju indirektno nazvao lažovom: „Milorad Dodik je, osim ponovljene neistine o broju žrtava u Jasenovcu, rekao kako je ‘vrlo malo pripadnika hrvatskog naroda koji se nisu solidarizirali sa zločinima ustaškog režima’, što apsolutno ne odgovora istini i predstavlja uvredu za sve hrvatske antifašiste i hrvatski narod.“
Kada će se ‘zlobna retorika podjela’ okončati?
Šta je velikom meštru razdruživanja preostalo? Ne mnogo, ali ipak dovoljno da nam svima oteža ionako kompliciranu situaciju. I dalje će igrati na kartu Rusije, „prijatelja“ koji mu neće dati ni rublje / eura / dolara pomoći, pozajmice, kredita, ali će mu kvartalne ili polugodišnje posjete Vladimiru Putinu „podići krila“ i dati lažnu nadu da mu moćna zemlja čuva leđa. Moskva će i dalje tvrditi kako „nije sretna“ što se Bosna i Hercegovina, iako sporo i „s velikim popustima“, približava Evropskoj uniji, a kamoli što (makar polovina zemlje) želi postati članicom NATO-a, ali takva će retorika trajati sve dok Putin bude trebao makar i slabašno skretanje sa sve neizvjesnije teme i bez spoznaje kada bi mogla biti okončana brutalna agresija na Ukrajinu.
Da, postoji i ta „slamčica spasa“ zvana američki predsjednički izbori u novembru, da se ponovo u Bijelu kuću vrati Donald Trump, jer su, kako Dodik tvrdi, republikanci mnogo naklonjeniji „našoj stvari“, doći će u Sarajevo novi američki ambasador, umjesto „kauboja“ Murphyja, „kojeg bih razbio, jer sam trenirao boks“. Pa već kad desničari nisu okupirali Evropski parlament, pa i ako se ne vrati Trump, naći će se neki novi razlog i poziv da RS izađe iz Bosne i Hercegovine, da se „razdružimo i živimo kao dobro komšije“. Kada će se ova „zlobna retorika podjela“ okončati? Ne treba gajiti iluzije, neće skoro, jednom sigurno hoće, a što prije okonča najbolje bi bilo za mahera razdruživanja.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.