Rasformirajte sisteme znanja koji omogućavaju genocid

Kada je knjigu pod naslovom Terrorism: A Very Short Introduction, (Terorizam: veoma kratki uvod) koju je napisao britanski profesor i historičar Charles Townshend, pronašla policija blizu propalestinskog studentskog kampa na Univerzitetu Columbia, zamjenik načelnika njujorške policije (NYPD), Kaz Daughtry ju je držao kao dokaz neke vrste stranog, radikalizirajućeg utjecaja na studentski aktivizam.

Daughtry očito smatra da je čitanje knjige o terorizmu dokaz radikalizacije. Kada znate nešto o terorizmu, to vas izlaže riziku da ga i počinite.

Pronalazak knjige blizu studentskog kampa, po tome, potvrđuje da je propalestinska solidarnost povezana s terorizmom.

Daughtry je pokušavao pomračiti palestinski aktivizam u kampusima širom Sjedinjenih Američkih Država povezujući ga s terorizmom. Ali, za to nije bilo potrebno mnogo ideološkog rada. Na kraju krajeva, Daughtry je imao medijski establišment na svojoj strani, industriju koja je bjesomučno radila i mnogo prije 7. oktobra kako bi osigurala da palestinski otpor bude u javnoj imaginaciji predstavljen kao „sukob“ između takozvanih umjerenih i ekstremista i kako bi predstavila palestinsko nasilje kao „terorizam“, a izraelsko nasilje kao „samoodbranu“.

Međutim, pukotine koje su se pojavile u dominantnom narativu, što se vidi na primjeru mirnog protesta na Univerzitetu Columbia, zahtijevale su da Daughtry pozira sa udžbenikom u fotografskom spektaklu koji izaziva jezu.

Daughtry vjerovatno nije očekivao da će mu se njegovi napori tako snažno obiti o glavu. Propalestinski aktivizam raširio se poput šumskog požara širom SAD-a u najmanje 553 kampusa, pokrenuvši globalni studentski pokret punog obima sa kampovima u najmanje 24 britanskih kampusa i univerziteta širom Francuske, Nizozemske, Njemačke, Španije, Finske, Danske i Australije.

Osim sveg negodovanja, Daughtryjev nastup s knjigom proizveo je najmanje još jednu važnu refleksiju: trebamo dodati zahtjev koji trenutno nedostaje na spisku zahtjeva pokreta prema univerzitetima da otkriju i prekinu finansijske veze s Izraelom.

To je zahtjev da univerziteti širom Zapada rasformiraju akademske discipline i sisteme znanja koji proizvode, prenose i održavaju upravo one uvjete koji čine genocid mogućim.

Govor o terorizmu, život koji se lako može oduzeti

Vrijedi reći da je terorizam zapravo mnogo više od političkog nasilja.

Za one koji obraćaju pažnju, terorizam je sistem za predstavljanje nasilja. On razgraničava šta se računa, a šta ne računa kao legitimno nasilje.

U ovom sistemu znanja, smrtonosna akcija vojske, obavještajnih službi i privatnih sigurnosnih snaga koje djeluju po nalogu državnih aktera je legitimna, a nasilje nedržavnih aktera koji se opiru vrhovnoj moći, imperijalnim projektima i državnom nasilju, nije.

Daughtryjev nastup s knjigom oslanjao se na govor o terorizmu kako bi implicirao da solidarnost s Palestinom u kampusima predstavlja terorističku prijetnju. No, nije nam trebao Daughtry da nam to kaže. Militarizirana upotreba oklopnih vozila, snajpera i ogroman broj policajaca u interventnoj opremi, evocirajući slike vojnika na terenu, jasno su dali do znanja da se solidarnost s Palestinom doživljava kao prva linija američkog domaćeg “rata protiv terorizma“.

U pokušaju da diskredituje propalestinski studentski pokret, Daughtryjev komični nastup s knjigom nas također podsjeća na to da je govor o terorizmu rasistički.

Terorizam se odavno koristi da opiše nasilje koje je patološko u prirodi umjesto političkog. To je nasilje „poremećenih umova“ i „psihološki poremećaj“.

Predstavljanjem političkog nasilja kao patološkog, priča o terorizmu implicira da oni koji čine ono što se naziva terorizmom to rade iz neke urođene i ukorijenjene sklonosti ka iracionalnom nasilju. Na taj način, priča o terorizmu kreira rasnu kategoriju: kategoriju ljudi koji nisu uznapredovali do doba vladavine zakona i zaista to ni ne mogu, zbog razloga koji se pojavljuju na presjeku biologije i kulture.

Kao Afroamerikanac na poziciji moći, Daughtry bi se trebao stidjeti trgovine rasnim diskursima koji izlažu rasizirano stanovništvo, poput njegovog vlastitog, državnom nasilju. Jer, zaista, s iracionalnim i neciviliziranim kao svojim objektom, govor o terorizmu stvara prednost poretku zasnovanom na pravilima. To jeste, utvrđuje granice univerzalne primjene prava zagarantovanih međunarodnim humanitarnim pravom – prava na suverenitet, sigurnost i život.

Drugim riječima, govor o terorizmu obustavlja pravni poredak za one za koje se smatra da su izvan političkog i vladavine prava tzv. teroriste, buduće teroriste (djecu), simpatizere terorista (populaciju) i one koje ih rađaju (majke).

Obustavljajući garanciju međunarodne političke zaštite, govor o terorizmu čini život lakim za oduzeti. Vidimo to u Gazi.

Govor o terorizmu učinio je legitimnim bombardovanje, sakaćenje, komadanje, ubijanje, raseljavanje, zatvaranje i mučenje palestinskog života. Govor o terorizmu izlaže palestinski život smrti i preuranjenoj smrti.

Govor o terorizmu i univerzitet

Univerziteti na Zapadu ključni su proizvođači i propagatori znanja o terorizmu i stoga su upleteni u aktuelni genocid nad Palestincima na načine koji prevazilaze njihova finansijska ulaganja u izraelske kompanije.

Znanje o terorizmu dobilo je pečat naučne i akademske respektabilnosti pod krovnim pojmom “studije terorizma“. S obzirom na to da se 90 posto istraživanja iz ove oblasti desilo nakon napada 11. septembra, studije terorizma postale su studijska oblast od početka rata protiv terorizma.

Znanje o terorizmu u velikoj mjeri je potkrijepljeno pozitivističkom orijentacijom koja terorizam shvata kao predmet znanja koji je poznat, općenit i provjerljiv. Veliki dio proizvodnje znanja u studijama terorizma vezan je za upravljanje sigurnošću, odnosno za omogućavanje borbe protiv terorizma.

Upravo zbog ovog odnosa prema sigurnosnoj praksi profesor Richard Jackson, stručnjak za kritičke studije terorizma, kritikuje znanje o terorizmu kao „kontrapobunu prerušenu u političku nauku“.

Suština je u tome da se rano i trenutno znanje o terorizmu proizvodilo, a i dalje se proizvodi na univerzitetima, od strane akademika. Ovi akademici su u prošlosti bili, ili i dalje jesu savjetnici zapadnih vlada o kontrapobunjeničkim operacijama ili imaju veze kao raniji ili aktuelni članovi institucija kao što su desničarske ekspertske organizacije, vlade, obavještajne i agencije za nadzor, vojska ili privatni sigurnosni sektor. Štaviše, studije terorizma i antiterorizma sada se naveliko proučavaju na univerzitetima širom Zapada, nudeći studentima priliku za diplomski i postdiplomski studij u ovim oblastima. King's College u Londonu, Univerzitet St. Andrews i Univerzitet Columbia samo su neki od univerziteta na kojima je ovo moguće.

Nudeći ugrađenu stručnost moćnim institucijama kao što su policija, vojska, obavještajne agencije, proizvođači oružja i medijske industrije, zanemarena uloga zapadnih univerziteta u „vojno-industrijsko-akademskom kompleksu“ je da stvara i održava same uvjete koji omogućavaju genocid.

‘Razotkrij! Povuci investicije! Rasformiraj!’

U svom djelu Orijentalizam, pokojni palestinski intelektualac Edward Said skrenuo nam je pažnju na važnu vezu između carstva i episteme (grč. znanje, nauka).

To jeste, Said podiže kritičku svijest o ulozi akademskih disciplina u stvaranju svijeta, kojim se potom može vojno i ideološki upravljati i kojeg se na taj način može kontrolisati.

U doba terorizma, zapadni univerziteti su nam dali studije terorizma i antiterorizma i stoga svijet pun „terorista“, „ekstremista“, onih koji su „pod rizikom od radikalizacije“ i „džihadističkih nevjesta“, ličnosti koje su potom preduhitrene, onesposobljene, deradikalizirane, nadzirane, pritvorene i denacionalizirane nizom disciplinskih tehnika koje su na raspolaganju antiterorističkoj državi.

Kako se šire i uzimaju maha propalestinski studentski protesti u univerzitetskim kampusima, ne smijemo zaboraviti ulogu univerziteta u proizvodnji znanja koje omogućava oslobađanje državnog nasilja u različitim oblicima, uključujući i genocid, protiv muslimanskih populacija.

Stoga pozivamo studentski pokret da doda još jedan zahtjev svom popisu: rastakanje diskursa o terorizmu.

Gaza nam je pokazala da je krajnje vrijeme da prestanemo finansirati akademske stručnjake za terorizam, da raspustimo studije terorizma i antiterorizma i da ukinemo časopise i konferencije na kojima kruži znanje o terorizmu.

Ne ubijaju samo dronovi, čine to i akademske discipline.

Novi protestni moto sada bi trebao biti: Razotkrij! Povuci investicije! Rasformiraj!

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.