Kolateralni genocid u Nuseiratu

U još jednom izraelskom masakru u Gazi, Palestinci su masovno pobijeni, a potom sveukupno izbrisani iz priče.

Palestinci hodaju po ruševinama uništenih zgrada nakon napada izraelske vojske na kamp Nuseirat, u centralnom Pojasu Gaze, 8. juna 2024. [Eyad Baba/AFP]

Izraelska vojska je 8. juna ubila najmanje 274 Palestinca i ranila njih još gotovo 700 u napadu na izbjeglički kamp Nuseirat u centralnom Pojasu Gaze. Zabrinuti sektori međunarodne zajednice odgovorili su tipičnim neefikasnim zgražavanjem; šef vanjske politike Evropske unije Josep Borrell osudio je posljednji izraelski „masakr nad civilima“, izjavivši da „krvoproliće smjesta mora prestati“.

Četiri izraelska zarobljenika koja je držao Hamas također su spašena tokom ovog napada, zbog čega su izraelske društvene mreže preplavile objave hvalospjeva sebi i genocidnih fanfara. Internet je prepun senzacionalnih priča o spašavanju i emotivnom susretu spašenih zarobljenika s bližnjima – a svi ti mrtvi Palestinci nisu ni važni.

Zaista, otvoreni nemar prema životima Palestinaca gotovo da i nije šokantan u kontekstu rata u kojem je zvanično ubijeno više od 37.000 osoba u Gazi tokom nešto više od osam mjeseci. Stvarni broj ubijenih bez sumnje je veći uzimajući u obzir broj tijela koja su ostala ispod ruševina.

Ranije epizode ranijeg ‘krvoprolića’

Nije da su Palestinci ikada bili humanizirani u izraelskom narativu – osim, naravno, kada se mogu iskoristiti u propagandne svrhe, kao kada Izrael optužuje Hamas da koristi palestinske civile kao „živi štit“ i na taj način opravdava izraelske vojne napade na bolnice i škole.

Ako se osvrnemo na ranije epizode iz izraelskog kontinuiranog „krvoprolića“ u Gazi, uvidjet ćemo da, što se tiče logike izraelske vojske, 200 i nešto mrtvih Palestinaca savršeno je prihvatljiva „kolateralna šteta“ u spašavanju četiri živa Izraelca. Uostalom, izraelski život ima nesrazmjerno veću vrijednost koja odvraća pažnju od činjenice da Izrael ubija Palestince u mnogo većem broju nego što Palestinci ubijaju Izraelce – koji svejedno ostaju samoproglašene „žrtve“ cijelog tog procesa.

Prisjetimo se operacije Lijevano olovo, naprimjer, koju je Izrael pokrenuo u Gazi u decembru 2008. i u kojoj je za 22 dana ubijeno više od 1.400 Palestinaca, većinom civila, a od toga je bilo 400 djece. Na izraelskoj strani su ubijena tri civila i 10 vojnika.

Zatim je u 2014. izraelska 50-dnevna operacija Zaštitni rub smanjila populaciju Gaze za 2.251 osobu, uključujući 551 dijete, dok je Izrael izgubio 67 vojnika i šest civila.

U razmjenama zatvorenika, također, superiorna vrijednost koja se pripisuje izraelskom životu potvrđuje se opet i iznova; 2011. godine je zarobljenog izraelskog vojnika Gilada Shalita Hamas pustio u zamjenu za čak 1.027 palestinskih zatvorenika.

Bidenove pohvale

Masakr u Nuseiratu nije samo najnoviji dostignuti cilj u izraelskoj misiji da svijet navikne na neograničenu uskraćenost prava. On simbolizira i izraelske napore da bukvalno i figurativno nestanu Palestinci, jer su žrtve subotnjeg napada doslovno izbrisane putem slavljeničke graje.

Nazovite to kolateralnim genocidom.

Nakon napada, izraelska vojska je preplavila društvene mreže objavama u kojima nisu ni spomenuli palestinske žrtve, ali jesu ponudili fascinantne analize o tome kako su zarobljenike držali „teroristi iz Hamasa koji samo žele prouzrokovati bol i patnju“.

Jerusalem Post se žalio na Arape korisnike društvenih mreža koji su pokvarili izraelsko slavlje. Ovaj list je primijetio da je „herojska izraelska operacija koja je dovela do oslobađanja četiri taoca izazvala mnogo diskusije na internetu“, žaleći se da „neke pristalice Hamasa pokušavaju umanjiti značaj operacije, optužujući Izrael da koristi humanitarne puteve da bi se infiltrirao u područje [oko Nuseirata] ili tvrdeći da svijet ignoriše navodni broj mrtvih stanovnika Gaze“.

Što se tiče jedne od najutjecajnijih ličnosti, predsjednika Sjedinjenih Američkih Država Joea Bidena, on je pohvalio povratak četiri taoca na konferenciji za novinare u Parizu, dodavši: „Nećemo prestati djelovati dok svi taoci ne dođu kući i dok se ne postigne prekid vatre.“

Upozorenje kolateralna šteta

To nas dovodi do pitanja: kako će prekid vatre ikada biti postignut – ili „krvoproliće“ okončano, da posudimo Borrellove riječi – kad američki predsjednik u suštini hvali Izrael za spomenuto krvoproliće?

Prije svega mjesec dana, Biden je upozorio da više neće opskrbljivati Izrael ofanzivnim oružjem u slučaju potpunog napada na Rafah na jugu Pojasa Gaze jer, su, kako je on rekao „civili ubijani u Gazi kao posljedica ovih bombi“. No, odjednom je nevažno što civile i dalje ubijaju, jer se sve svodi na zarobljenike.

Prije samo sedam dana, 6. juna, u izraelskom napadu na UN-ovu školu u kampu Nuseirat ubijeno je najmanje 40 Palestinaca koji su tamo potražili utočište. Al Jazeerina analiza fragmenata oružja otkrila je da sadrže dijelove proizvedene u SAD-u.

Izgleda da je i Bidenovo upozorenje postalo kolateralna šteta. Ili je možda samo genocid postao potpuno normaliziran.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

Reklama