Priznanje Palestine narušeno je podrškom štetnim politikama

Irsko, norveško i špansko priznanje palestinske državnosti obesmišljeno je njihovom podrškom arapskoj normalizaciji i Palestinskoj samoupravi (PA).

Španski ministar vanjskih poslova Jose Manuel Albares, norveški ministar vanjskih poslova Espen Barth Eide i irski ministar vanjskih poslova Micheal Martin (Johanna Geron / Reuters]

Irska, Norveška i Španija su ovih dana objavile da službeno priznaju Palestinu kao državu. Ovaj potez su pozdravili Palestinci, a osudila ga je izraelska vlada, koja je odgovorila povlačenjem svojih ambasadora iz sve tri ove nacije i odbacivanjem njihovih izaslanika.

Iako je priznavanje Palestine kao države uglavnom simbolična gesta, ono može pojačati val diplomatskog pritiska bez presedana koji se trenutno vrši na Izrael zbog njegovog brutalnog napada na Palestince u Gazi i na Zapadnoj obali.

No, postoje razlozi za skeptičnost u vezi sa mjerom u kojoj će ovaj potez zaista pomoći Palestincima.

Kako uvjerljivo tvrdi palestinsko-američka naučnica Noura Erakat, zajednička irska, španska i norveška gesta je donijela „premalo“ i uslijedila „prekasno“.

Palestincima treba mnogo više od simboličnih gesti

Vijest o priznavanju dolazi nakon gotovo osam mjeseci genocida u Gazi u vrijeme kada Palestincima treba mnogo više od simboličnih gesti.

Kada je Rusija pokrenula invaziju punog obima na Ukrajinu 2022, Evropska unija i Sjedinjene Američke Države nametnule su hiljade sankcija ruskim političarima, kompanijama i bankama. Sankcije su uključivale zabrane tehnologije, putovanja i zamrzavanje sredstava, između ostalog.

Mnogo više bi se moglo uraditi da se adresiraju izraelski zločini u Gazi i na Zapadnoj obali.

Zašto se, naprimjer, Norveška, Španija i Republika Irska nisu snažno založile za izopćenje Izraela iz Ujedinjenih naroda?

Zašto Španija i Irska nisu tražile embargo EU-a na oružje Izraelu?

I zašto nisu predložili da EU uvede širi set ekonomskih sankcija izraelskim kompanijama, institucijama i čelnicima?

Bilo koja od ovih radnji imala bi znatno veći utjecaj od simobličnog priznanja državnosti, koje historijski nije proizvelo mnoge opipljive koristi za Palestince.

Nadalje, priznanje Palestine kao države ne znači da Irska, Španija i Norveška zaista vode politike koje su u potpunosti u korist palestinskih interesa. To je bilo očito na zajedničkoj konferenciji za medije koju su održali irski, norveški i španski ministri vanjskih poslova.

Iako su sva trojica relativno snažno osudila izraelske postupke, također su ponovili američke političke imperative koji potkopavaju Palestince i služe izraelskim interesima.

Naprimjer, podržali su normalizaciju odnosa između Izraela i Saudijske Arabije, koju SAD – najvjerniji izraelski saveznik – dugo hvali kao sporazum koji će sve promijeniti i biti koristan za sve.

Zaobiđeni interesi Palestinaca

Nema sumnje da bi predložena normalizacija donijela značajne, opipljive koristi SAD-u, Saudijskoj Arabiji i Izraelu.

Međutim, mnogi Palestinci se plaše da bi takav sporazum zaobišao njihove interese i dodatno učvrstio njihovo ugnjetavanje.

Anketa Palestinskog centra za politiku i istraživanja provedena na Zapadnoj obali i u Pojasu Gaze objavljena u septembru 2023, nekoliko sedmica prije Hamasovog napada na Izrael 7. oktobra, otkrila je da 56 posto Palestinaca smatra da bi normalizacija bila loša za njih, a samo njih 17 posto je reklo da bi taj sporazum bio dobar za njih.

Osim toga, tokom konferencije za medije, postalo je jasno da Španija, Irska i Norveška podržavaju Palestinsku samoupravu (PA). Irski ministar vanjskih poslova Michael Martin je izjavio da „EU treba hitno podržati reformski plan Palestinske samouprave“. Isto tako je hvalio PA kao potencijalne guvernere „cijele palestinske teritorije“.

Ova izjava mogla je doći i direktno od američkog State Departmenta, koji očajnički traži načine da oživi PA koja je odavno izgubila legitimitet i autoritet.

Palestinsku samoupravu, čak i izraelski naučnici, vide kao izraelskog „rukovodioca i saradnika“ za ilegalnu okupaciju palestinske zemlje.

Kao institucija, PA služi da zaštiti Izrael dok ne nudi gotovo nikakvu zaštitu Palestincima koji žive pod nasilnim aparthejdnim sistemom.

S obzirom na neke od ovih osnovnih činjenica na terenu, ne iznenađuje da je PA izuzetno nepopularna među Palestincima.

Prema anketi Palestinskog centra za politiku i istraživanje, objavljenoj 13. decembra, samo je 10 posto Palestinaca bilo zadovoljno Palestinskom samoupravom na Zapadnoj obali, gdje ima rukovodeću poziciju.

Ista anketa je otkrila da 88 posto Palestinaca na Zapadnoj obali i u Gazi žele da predsjednik PA Mahmoud Abbas podnese ostavku, a 58 posto njih podržava potpuno razrješenje Palestinske samouprave.

Problem izgradnje ilegalnih naselja

Paradoksalno je da Irska, Španija i Norveška pozivaju na priznavanje palestinske države i samoopredjeljenja, na jednoj strani, i predlažu da Palestince vodi političko vodstvo koje oni preziru.

Osim toga, ove tri države se zalažu za dvodržavno rješenje bez bavljenja na suštinski i praktičan način barijerama koje je Izrael pred njega postavio.

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu otvoreno odbacuje ideju dvodržavnog rješenja i hvali se svojim desetljećima dugim naporima da osujeti uspostavu palestinske države.

U tri decenije od Sporazuma iz Osla, Izrael je uspostavio više od 200 ilegalnih naselja na palestinskoj zemlji. Danas, na Zapadnoj obali živi više od 700.000 ilegalnih izraelskih doseljenika.

Kampanju agresivnog širenja naselja izraelske vlade provode upravo zato što je vide kao način da spriječe mogućnost održive, susjedne palestinske države.

Naselja su ukrala osnovne resurse od Palestinaca, zabranila im da putuju putevima isključivo za Izraelce, i prisilila su Palestince da prolaze izraelske vojne punktove kako bi pristupili svojoj obradivoj zemlji, drugim urbanim predjelima i uslugama kao što su zdravstvo i obrazovanje.

Izrael dosljedno zastupa svoje zahtjeve za naseljima na Zapadnoj obali, odbijajući mogućnost evakuacije u slučaju postizanja mirovnog sporazuma s Palestincima.

Izgradnja naselja na Zapadnoj obali nastavljena je agresivno tokom trenutnog rata, a postoje snažni pokazatelji da Izrael može tražiti ponovno uspostavljanje naselja u Gazi.

S obzirom na praktičnu nemogućnost dvodržavnog rješenja, zbunjujuće je da su ga irski, norveški i španski ministri vanjskih poslova tako snažno potaknuli.

Razboritiji pristup bi bio zagovarati jednodržavno rješenje ili se pridružiti naučnicima i vodećim grupama za ljudska prava u zahtjevu da Izrael rasformira naselja na Zapadnoj obali i okonča rat i blokadu Gaze kao osnovne preduvjete za novi mirovni proces.

Iako izgleda da Irska, Španija i Norveška predvode diplomatske napore u korist palestinskog pitanja, one zapravo podržavaju politike koje su u konačnici štetne za njega.

Ovo, u najboljem slučaju, ukazuje na manjak svijesti o osnovnim izraelsko-palestinskim realnostima i uvjetima koji su izazvali kontinuiranu palestinsku patnju.

U najgorem slučaju, podrazumijeva diplomatsko zataškavanje zapadnjačke politike „uobičajenog poslovanja“ koja favorizira Izrael.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera