Je li međunarodni poredak zasnovan na pravilima zaista moguć?

Nalozi za hapšenje izraelskih čelnika koje je zatražio ICC prijete da preokrenu uspostavljeni sistem zapadnjačke nekažnjivosti.

Nezapadni svijet želi dati međunarodnim institucijama veće ovlasti i učiniti ih u manjoj mjeri alatima zapadnjačke prevlasti, piše Gathara (Piroschka van de Wouw / Reuters)

Na Pariškoj mirovnoj konferenciji 1919, na kojoj je oformljen novi svjetski poredak iz ruševina Prvog svjetskog rata, Japan je uveo sljedeću klauzulu o rasnoj ravnopravnosti da bude zapisana u ugovor Lige naroda: „Jednakost naroda osnovno je načelo Lige naroda, visoke ugovorne strane se slažu da će, što je prije moguće, svim stranim državljanima članica Lige pružiti jednak i pravedan tretman u svakom pogledu, ne praveći razliku, ni po zakonu niti u stvarnosti, na osnovu njihove rase ili nacionalnosti.“

Zapad je bio zaprepašten. Australski premijer Billy Hughes bio je prestravljen zbog budućnosti „bijele Australije“ u slučaju da pomenuta klauzula bude prihvaćena. Britanski ministar vanjskih poslova, lord Balfour izjavio je da mu je ideja da su svi ljudi stvoreni jednaki bila zanimljiva, ali da u nju ne vjeruje. „Teško bi mogli reći da je čovjek u centralnoj Africi jednak Evropljaninu“, tvrdio je.

Više od stotinu godina kasnije, slični razlozi za zabrinutost izražavaju se kada je riječ o izgledima da zapadne nacije i njihovi saveznici imaju isti tretman kojem se podvrgavaju manje važne države. Nastao je metež, posebno u Sjedinjenim Američkim Državama i Izraelu, nakon odluke tužitelja Međunarodnog krivičnog suda, Karima Khana, da zatraži naloge za hapšenje za izraelskog premijera Benjamina Netanyahua i ministra odbrane Yoava Gallanta, zbog optužbi za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti koji se odnose na genocidni izraelski napad na Gazu.

Podsjećanje na kenijski slučaj

Mnoge Kenijce ova negodovanja podsjećaju na reakcije vlade Kenije i drugih afričkih vlada kada su naš predsjednik Uhuru Kenyatta i njegov tadašnji zamjenik, a sada nasljednik na mjestu predsjednika, William Ruto, prije deset godina optuženi za slične zločine. Optuženi su za saučesništvo u nasilju koje je uslijedilo nakon spornih predsjedničkih izbora 2007. godine i do danas su jedini aktuelni zvaničnici koji su zapravo bili na suđenju u Hagu.

Ne pomaže ni činjenica da je Khan bio glavni advokat Rutovog odbrambenog tima, ali i mimo toga, mnogi argumenti koje navode SAD i Izrael su repriza onih UhuRutoa (kako su zvali kenijski dvojac). Dok Khana danas optužuju za antisemitizam, njegovog prethodnika su optuživali za „rasistički lov“. Protesti zbog Khanovog ignorisanja komplementarnosti i grubog prelaženja preko lokalnih sudskih procesa ponavljaju slične pritužbe kenijske vlade koja je tvrdila da kenijski sudovi imaju finansijska sredstva da se bave ovim zločinima. Čak i obezvređivanje suda kao nebitno ponavlja Kenyattin čuveni opis istog kao „bolno farsične pantomime […] igračke propadajućih imperijalnih sila“.

Sve ovo je na kraju demantirano. Optužba da se ICC fokusirao isključivo na afričke države osporena je činjenicom da su većinu ovih slučajeva proslijedile upravo afričke države. Argument o komplementarnosti urušio se jer nikada nisu pokrenuti lokalni slučajevi u vezi bilo kojeg od ovih zločina – kao što je vjerovatno slučaj i u Izraelu. A, kao što jasno pokazuje zaprepaštenost, ICC je daleko od nerelevantnog.

Ipak, postoji značajna razlika. Ranije su optužbe za zločine protiv čovječnosti podizane samo protiv nezapadnih nacija. Zapravo, kako je Reed Brody, advokat za ljudska prava i tužilac za ratne zločine, rekao The Interceptu: „ICC nikada nije podigao optužnicu protiv zapadnog zvaničnika“. Sam Khan je izvijestio da mu je rečeno da je ICC „oformljen za Afriku i grubijane poput Putina“.

Izvan dometa međunarodnog prava

I historijski su SAD i njegovi saveznici smatrali da su oni izvan dometa međunarodnog prava. Na sudskim procesima za ratne zločine koji su uslijedili nakon okončanja Drugog svjetskog rata, suđeno je samo za zločine Osovine (Italija, Njemačka i Japan). Također je smatrano da ne bi predstavljalo odbranu tvrditi da su Saveznici učinili mnogo istih stvari  za koje su optužene sile Osovine.

Međutim, zahtjev za izdavanjem naloga za hapšenje izraelskih čelnika prijeti da preokrene ovaj uspostavljeni sistem zapadnjačke nekažnjivosti. „Ako će ovo napraviti Izraelu, mi smo slijedeći“, izjavio je američki senator Lindsey Graham.

Dok nezapadni svijet želi dati međunarodnim institucijama veće ovlasti i učiniti ih u manjoj mjeri alatima zapadnjačke prevlasti, takvi strahovi će samo rasti. Već je slučaj Južne Afrike pred Međunarodnim sudom pravde koja optužuje Izrael za kršenje Konvencije o genocidu inspirisao tužbu Nikaragve protiv Njemačke zbog isporuke oružja aparthejdnoj državi.

Činjenica je da su ove borbe o mnogo više od Izraela i njegovih zločina protiv Palestinaca. Krajnje pitanje koje postavljaju odnosi se na to da li je mnogo hvaljena ideja o međunarodnom poretku zasnovanom na pravilima uistinu moguća. Hoće li se Zapad uniziti pred međunarodnim sistemom u čijem je stvaranju odigrao ključnu ulogu ili će nastaviti insistirati na svom posebnom statusu?

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera