Ni američka vlada čak ne zna preko čega neće preći u Rafahu

U intervjuu na NBC Newsu u nedjelju, američki državni sekretar je upitan o nedavnoj prijetnji predsjednika Joea Bidena da će povući ofanzivno naoružanje iz Izraela u slučaju punog napada na Rafah, grad na jugu Pojasa Gaze u kojem je više od 1,4 miliona Palestinaca potražilo utočište.

Kada ga je voditelj upitao gdje je tačno Bidenova “crvena linija” i „šta bi ga potaklo da kaže ‘Ja sada povlačim oružje'”, Blinken je odgovorio riječima: “Vidite, ne govorimo o crvenim linijama kada je riječ o Izraelu.”

To je, u najmanju ruku, zanimljiva izjava, s obzirom na to da je sam Biden govorio o crvenim linijama kada je riječ o Izraelu. Tokom intervjua na CNN-u prošle sedmice, predsjednik je govorio o najnovijoj crvenoj liniji s karakterističnom elokvencijom: “Jasno sam im dao do znanja da ako oni [Izraelci] uđu u Rafah – još nisu ušli u Rafah – ako uđu u Rafah, neću osiguravati oružje koje je historijski korišteno za rješavanje stanja u Rafahu, za borbu u gradovima – koje se bavi tim problemom.”

Jasno, nema šta.

Jasnoća je, ispostavlja se, bila navodni cilj Blinkenove intervencije na NBC-ju – i nakon uvodnog “da pojasnim”, državni sekretar nastavio je objašnjavati da je “predsjednik rekao da ako Izrael pokrene veliku vojnu operaciju u Rafahu, u tom slučaju, postoje određeni sistemi koje nećemo pružiti Izraelu koji bi pomogli u – koji bi pomogli ta nastojanja.”

Drugim riječima, možda, crvena linija.

Ali, iako izgleda da ni američka vlada ne zna koja je crvena linija američke vlade u Rafahu, zvaničnici se čine jednoobrazno posvećeni ignorisanju činjenice da Izrael već dugo provodi “veliku vojnu operaciju” u gradu – baš kao što je i u ostatku Pojasa Gaze od 7. oktobra.

Uostalom, ne postoji selektivni genocid. Ideja da je Rafah nekako bio pošteđen u proteklih duže od sedam mjeseci kontinuiranog ubijanja koje je podržao SAD očito je apsurdna.

Zvanično, Izrael je u ovom ratu ubio više od 35.000 Palestinaca iako je stvarni broj ubijenih bez sumnje daleko veći kada se u obzir uzme broj tijela zarobljenih ispod ruševina ili onih koji se na druge načine vode kao nestali. Ova iznenadna zabrinutost SAD-a za civile u Rafahu – od kojih su mnogi bili prisiljeni pobjeći u ovaj grad iz drugih dijelova Gaze – povlači za sobom očito pitanje zašto palestinski civili nisu bili crvena linija od starta.

Podsjetimo da je američki Kongres prošli mjesec odobrio dodatnu ratnu pomoć Izraelu u vrijednosti od 26 milijardi dolara, tj. nakon što genocid traje duže od pola godine. Naravno, ovaj novac je poslat nevezano za milijarde dolara koje SAD već šalje Izraelu svake godine.

Kada je 8. maja američki ministar odbrane Lloyd Austin potvrdio da je Bidenova administracija obustavila isporuku 3.500 bombi Izraelu zbog zabrinutosti u vezi sa ofanzivom na Rafah, pobrinuo se da naglasi kako ta obustava neće utjecati na onih 26 milijardi dolara. A nedavni izvještaj State Departmenta utro je put za aktuelne transfere oružja u Izrael iako je vjerovatno da je oružje koje je osigurao SAD korišteno na način “koji nije u skladu” sa međunarodnim zakonom.

Toliko o crvenim linijama – ili ideji da je Biden na neki način oštar prema Izraelu.

Američki ambasador u Izraelu Jack Lew naglasio je da je samo jedna pošiljka “jednog seta municije” obustavljena i “da sve ostalo teče” – što je pokazatelj, kako je rekao, da se ništa nije “temeljno promijenilo u odnosu” SAD-a i Izraela.

Nadalje, primijetio je ambasador, izraelska vojska nije još počela sa onom vrstom ponašanja u Rafahu koja je potrebna da izazove protivljenje SAD-a – koji i dalje insistira da je izraelska operacija u i oko ovog grada “ograničene” prirode uprkos raznim vrstama krvlju natopljenih dokaza o suprotnom. The Times of Israel citirao je Lewa koji je rekao da operacija u Rafahu još nije “zašla u područje u kojem su naša neslaganja. Nadam se da nećemo završiti sa stvarnim nesuglasicama.”

Masakr u Sabri i Shatili

Ali, ako se slažete da je genocid općenito suštinski uredu, zar ostaje nešto oko čega se možete ne slagati? Samo kada bi se američki zvaničnici mogli složiti oko zvanične politike.

U čast trenutnom spektaklu u Washingtonu, web-portal Axios news priredio je predvidljivo kratku “historiju događaja kada su američki predsjednici povukli crvenu liniju u odnosu s Izraelom”, u kojoj su nabrojana trojica američkih šefova država pored Bidena. Jedan od njih je Ronald Reagan koji je 1981. odgodio isporuku borbenih aviona F-16 Izraelcima – i čija će se administracija razići u mišljenjima u vezi s politikom prema Izraelu.

Godinu kasnije, nakon što su očito protumačili pomiješane američke signale kao zeleno svjetlo, Izrael je izvršio invaziju na Liban uz pomoć američkog oružja, ubivši desetke hiljada Libanaca i Palestinaca. U svega tri dana u septembru 1982, izraelska vojska je nadzirala masakr u Sabri i Shatili nad nekoliko hiljada civila i izbjeglica nadomak libanske prijestolnice, Bejruta.

Šta je tu bilo sa “povlačenjem crvenih linija”?

Više od četiri decenije kasnije, odnos SAD-a i Izraela ostaje poseban kao i uvijek – iako kontradiktorna retorika nastavlja dolaziti od američkog političkog establišmenta. U konačnici, sva konfuzija u vezi tog postoji li crvena linija u Rafahu služi da odvrati od činjenice da SAD ostaje čvrsto uz Izrael dok ovaj čini genocid, bez obzira na povremene izjave o obuzdavanju izraelskih pretjerivanja.

U međuvremenu, iluzija da je došlo do neke vrste veće svađe između SAD-a i njegovog partnera u zločinu, Izraela, jača desničarske ideje u obje zemlje da su Biden i Hamas beznadno zaljubljeni jedno u drugo –  što nikome ne koristi i samo čini da Biden i ostali izgledaju malo manje genocidno.

I dok se u Washingtonu nastavlja kontradiktorna retorika, Izrael nastavlja ubijati.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.