Sramna posjeta spomeniku ‘pod šapkom zločinca Mladića’

Jesu li se zamjenik državnog ministra odbrane Aleksandar Goganović, načelnik Zajedničkog štaba Oružanih snaga Bosne i Hercegovine Gojko Knežević, zamjenik komandanta Operativne komande Oružanih snaga za resurse Nebojša Bošnjak te nekoliko pripadnika Oružanih snaga srpske nacionalnosti poklonili i odali počast pravosnažno presuđenom ratnom zločincu Ratku Mladiću? Je li nekadašnji komandant Generalštaba Vojske Republike Srpske tek „kolateral“ posjete „visokih“ zvaničnika spomen-kompleksu „kalinovačkim junacima“, ili je odavanje počasti poginulim borcima VRS-a iz ovog kraja samo „maska“ da se „još jednom zahvalimo đeneralu“?

Kako god čitali i (pr)ocjenjivali bezbroj tekstova, komentara, obrazloženja i poruka, na koji god način „opisivali“ izgled spomenika u centru (?) Kalinovika i asocijacije na presuđenog na doživotnu zatvorsku kaznu zbog ratnih zločina i počinjenog genocida u Srebrenici, jedno je sigurno – vrijeme i mjesto majske posjete „visokih odbrambenih dužnosnika“ Bosne i Hercegovine Kalinoviku sve je osim onoga u što se „zaklinju: Dejtonski sporazum, suživot, evropski put, bolju budućnost…“

Oni bi na silu da se njihov narod proglasi ‘genocidašima’

Polaganje vijenaca na spomenik kojim dominira oficirska šapka po kojoj je najpoznatiji onaj koji je među prvima, još 1992. godine, upozorio da „strategija“ čelnika bosanskih Srba i nalogodavaca iz Beograda vodi ka genocidu, nije slučajno organizirano u danima kada se „svesrpsko zajedništvo“ potencira od vrha politike do ribarskih udruženja. Vaskršnji obilazak crkve Sv. apostola Petra i Pavla u Kalinoviku te odavanje počasti stradalim „u Odbrambeno-otadžbinskom ratu“, kako je na društvenim mrežama objavio Goganović, nesumnjiv je i brutalan pokazatelj šta vlast na svim nivoima (ali i opozicija) u bh. entitetu Republika Srpska misli o genocidu počinjenom u julu 1995. godine.

Mjesecima već ne prestaju „uvjeravanja“ kako će Generalna skupština Ujedinjenih naroda proglasiti entitet RS genocidnom tvorevinom, a srpskom narodu, od Oštre Luke sve do Tokija, “okačiti etiketu genocidaša“. Ne zna se ko je glasniji i bezobzirniji u lažima i izmišljotinama – Banja Luka ili Beograd; Milorad Dodik ili Aleksandar Vučić, Sanja Vulić ili Aleksandar Vulin, Staša Košarac ili Ivica Dačić; ko besprizorno i bez ijedne činjenice širi govor mržnje, huška, dolijeva ulje na vatru – Radio-televizija RS-a ili Radio-televizija Srbije, Alternativna televizija ili Pink, Radio-televizija Istočno Sarajevo ili Happy, agencija Srna ili Informer…

Sada, kada je zvanično najavljeno da će se na dnevnom redu zasjedanja Generalne skupštine UN-a 23. maja naći Rezolujcija o genocidu počinjenom u Srebrenici, kojom će se ukazati na činjenice utvrđene presudama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju i Međunarodnog suda pravde te domaćih sudova… u kojoj se osuđuje svako poricanje genocida u Srebrenici kao historijskog događaja i poziva države članice da očuvaju utvrđene činjenice, uključujući i kroz svoje obrazovne sisteme… te se osuđuju radnje koje veličaju osuđene za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid od međunarodnih sudova, uključujući odgovorne za genocid u Srebrenici”, u koji fajl da „strpamo“ posjetu Goganovića i general-majora Kneževića i polaganje vijenca „pod šapku ratnog zločinca Mladića“?

Negiranje genocida, hvaljenje ratnih zločina i zločinaca

Neće se u ovoj neobavezujućoj, ali izuzetno važnoj deklaraciji UN-a spominjati ni (majčica) Srbija, ni entitet RS, ni srpski narod, pogotovo ne u konotaciji s genocidom, ali će se već naći načina i izmišljotina da oni koji desetljećima truju i svoj narod i sve oko sebe „dokažu“ da nisu ono što nigdje ne piše da jesu. Tako će i „visoka odbrambena delegacija“ vaskršnju posjetu rodnom gradu (istina, Kalinovik i nije grad, a đeneral smrti je rođen u okolici, u selu Božanovići) ratnog zločinca Ratka Mladića „pravdati“ kao još jedan udar iz „političkog Sarajeva“ i „nipodaštavanje kalinovačkih junaka“. I nastaviti negirati genocid, hvaliti ratne zločine i slaviti ratne zločince.

Neće Goganović, Knežević i ostala „sitna boranija“ iz „srpske komponente“ Oružanih snaga Bosne i Hercegovine ni spomenuti da su tokom agresije devedesetih u Kalinoviku ubijena 122 Bošnjaka, od kojih su pronađene kosti 79 ubijenih; da se traga za još 43 osobe; da je kroz logore na području ove opštine prošlo više od 1.000 Bošnjaka iz Trnova, Foče i Gacka… Što bi ih zanimali (uglavnom ubijeni i protjerani) Bošnjaci, pa njima nisu važni ni (lokalni i svi ostali) Srbi, osim kad im zatrebaju za „više ciljeve“. Da im je važan Kalinovik i njegovi stanovnici, umjesto mrtvih („kalinovačkih junaka“), posjetili bi žive, obišli osnovnu školu i zapitali se da li je moguće da je ukupno pohađaju 53 učenika, da ih je u prvom razredu tekuće školske godine tek četvero…

Samo par dana prije nego što će (konačno) napustiti funkciju visokog predstavnika međunarodne zajednice i Bosnu i Hercegovinu, Valentin Inzko je krajem jula 2021. godine izmijenio Krivični zakona, čime je veličanje ratnih zločina i zločinaca postalo krivično djelo. U članu 145a, stav 6, piše: “Ko dodijeli priznanje, nagradu, spomenicu, bilo kakav podsjetnik ili bilo kakvu privilegiju ili slično osobi osuđenoj pravomoćnom presudom za genocid, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin, ili imenuje javni objekt kao što su ulica, trg, park, most, institucija, ustanova, općina ili grad, naselje i naseljeno mjesto, ili slično, ili registrira naziv po ili prema osobi osuđenoj pravomoćnom presudom za genocid, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin, ili na bilo koji način veliča osobu osuđenu pravomoćnom presudom za genocid, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin, kaznit će se kaznom zatvora od najmanje tri godine…“ Stav 7 glasi: „Počinitelj krivičnog djela iz stavka od (1) do (4) ovog člana, koji je dužnosnik ili odgovorna osoba ili zaposlenik u instituciji vlasti ili bilo kojem organu koji se finansira putem javnog budžeta, kaznit će se kaznom zatvora od najmanje tri godine.”

Hoće li Christian Schmidt (u)raditi svoj posao?

E sad, jesu li Goganović, Knežević i ostali prekršili član 145a Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine posjetom spomeniku „pod šapkom zločinca Mladića“ pitanje je za Inzkovog nasljednika Christiana Schmitda i pravnika u Uredu visokog predstavnika. Čak je Schmidt, „na prvu“, predstavljajući u srijedu šestomjesečni izvještaj o situaciji u Bosni i Hercegovini pred Vijećem sigurnosti UN-a, kazao kako je posjeta „visoke odbrambene delegacije“ Kalinoviku skandalozna, da je tu vijest dobio neposredno pred sjednicu pa je mora provjeriti, ali da ukazuje na to kako su visokopozicionirani civilni i vojni dužnosnici odavali počast ratnom zločincu te da je to nedopustivo i kažnjivo Krivičnim zakonom Bosne i Hercegovine.

Evo prilike da visoki predstavnik, koji je u New Yorku upozorio kako vlasti RS-a, predvođene Miloradom Dodikom, „aktivno podrivaju državu Bposnu i Hercegovinu, njene nadležnosti i institucije, a time i Dejtonski sporazum…“, konačno, u punom mandatu, iskoristi sve svoje ovlasti. Jer, kako sam kaže, „ako se nastave, ove radnje bi mogle dovesti do de facto, ako ne i de iure, raspuštanja države Bosne i Hercegovine, što Dodik stalno zagovara. To bi bio scenarij s ozbiljnim posljedicama“, upozorio je Schmidt i sam sebi zadao (tešku) domaću zadaću. Ne uradi li je brzo i na pravi način, možda mu ovo bude i zadnje obraćanje pred Ujedinjenim narodima.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.