Hoće li turski koraci prema Izraelu biti za primjer drugima?

Imao sam velikih poteškoća u upravljanju krizom kada je Erdogan oštro reagovao prema izraelskom predsjedniku Shimonu Peresu u Davosu, rekavši: “Jedan minut” gdje sam bio prisutan u svojstvu savjetnika za štampu tadašnjeg premijera Erdogana.

Nakon Erdoganovog hrabrog i oštrog odgovora tadašnjem izraelskom predsjedniku pred međunarodnim medijima, svi su shvatili da se odnosi Turske i Izraela nikada više neće vratiti na prijašnji nivo. Stalno se pričalo da će Izrael iskoristiti svoj kapital, medije i moć lobiranja kako bi Tursku doveo u veoma težak položaj.

Erdogan je zbog ovog nastupa kritikovan ne samo u međunarodnim medijima, već i u domaćim u Turskoj, a u isto vrijeme dobio je i veliku podršku građana i muslimana u svijetu. Sa svoje strane, Izrael je pokušao učiniti sve što je mogao, ali nije mogao mnogo naštetiti Turskoj.

Erdogan je dugo smatrao Izrael nepouzdanim

Kasnije sam također primijetio da je američki predsjednik Obama zvao Erdogana i pokušavao ga uvjeriti da popravi odnose s Izraelom. Obama je natjerao Erdogana da nazove Netanyahua, dok ga je Netanyahu praktično molio da poprave odnose. Čuo sam to svojim ušima. Erdogan nikada nije odustao od ove pozicije, niti je požalio. Tada je rekao Obami i onima oko njega: “Izrael nikada nije održavao svoja obećanja, nikada nije poštovao svoje sporazume i uvijek je narušavao mir u regiji.”

Erdogan je 2009. godine poduzeo važne korake ka poboljšanju odnosa između Sirije, Izraela i Palestine i sve ove strane su postigle sporazum. Međutim, Izrael je napao Liban i ponovo prekršio sporazume. Od 1967. Izrael je prekršio svoja obećanja data svima, uključujući Sjedinjene Američke Države i Egipat, i nastavio da okupira palestinski teritorij i ubija Palestince.

Ustvari, u procesu normalizacije koji je započeo prošle godine pod nazivom “Abrahamov sporazum”, Turska je pristala na normalizaciju odnosa s Izraelom. Ali zbog kontinuirane okupacije palestinskih teritorija dajući im nova imena (jevrejskih naselja), ubijanja civila i nesprovođenja rezolucija Ujedinjenih naroda, obećanja data u okviru tog sporazuma nisu ispunjena.

U procesu koji je započeo invazijom na Gazu na zaprepaštenje cijelog svijeta, odnosi s Turskom su se ponovo pogoršali. Ovog puta Turska je ostavila otvorene kanale komunikacije sa Izraelom u nadi da će to doprinijeti rješavanju problema. Uprkos reakcijama javnog mnijenja i izborne baze, Erdogan nije u potpunosti prekinuo trgovinske odnose s Izraelom, niti je uveo embargo.

Ministar vanjskih poslova Hakan Fidan i direktor obavještajnih službi Ibrahim Kalin imali su ulogu posrednika u pregovorima između Egipta, Katara, Hamasa i Izraela. Ali Izrael je ignorirao sve ove napore i nastavio vršiti masakre, ubivši više od 34 hiljade Palestinaca.

Potpuni prekid trgovinskih odnosa sa Izraelom

Prošle sedmice Turska je pooštrila mjere protiv Izraela, prekinuvši sve trgovinske veze s njim i pridruživši se tužbi Južne Afrike protiv istog. Iako je domaće javno mnijenje taj potez kritiziralo, smatravši ga zakašnjelim, Turska je možda prva zemlja u regiji koja je poduzela takav konkretan korak.

Činjenica da je Turska sama uvela trgovinski embargo i stala na stranu Južne Afrike pred Međunarodnim sudom pravde ne mijenja mnogo. Druge muslimanske zemlje trebale bi zauzeti sličan stav, inače Izrael neće biti primoran da odstupi sa trenutne pozicije.

I druge zemlje bi također trebale uvesti trgovinske zabrane-

Javno mnijenje u Turskoj je vrlo osjetljivo po pitanju Gaze. Iako je Erdogan u javnim nastupima vrlo oštro govorio protiv Izraela i Netanyahua, ljudi su digli svoj glas zahtijevajući konkretnu akciju.

Konačno, Erdogan se odazvao ovom zahtjevu prekinuvši trgovinu sa Izraelom u potpunosti. Ministar trgovine Ömer Polat rekao mi je da se nada da će ova odluka biti primjer drugima. Naravno, nije mislio na zapadne zemlje, već na druge islamske zemlje – braću Palestinaca po vjeri.

Vidjet ćemo da li će ovi turski koraci biti za primjer drugima.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.