Od zlih očekujte podmuklost, prevaru, laž i kukavičluk

Lijepe riječi smatrajte obmanom, primirje – opasnošću, a zadatu riječ – sumnjivom, upozoravao je Alija Isaković, bosanskohercegovački književnik.

Rušenje ove džamije (Arnaudije) bila je greška, bio je čin bezumlja, rekao je ranije Milorad Dodik, predsjednik bh. entiteta Republika Srpska (Hazim Aljović/Fena)

‘Svi koji nisu vjerovali tuđem iskustvu, platili su vlastitim’, poruka je probosanskim strankama i HDZ-u BiH kako dalje s Miloradom Dodikom: ne vadite iz ‘živog blata’ onoga ko nam svima radi o glavi i državi.

“Od neprijatelja uvijek očekujte podmuklost, prevaru, laž i kukavičluk. Oni su junaci samo u čoporu, samo prema slabim i nezaštićenim. Lijepe riječi smatrajte obmanom, primirje – opasnošću, a zadatu riječ – sumnjivom… Znajte, ti divljaci u ljudskim spodobama poštuju samo sredstva kojima se sami služe… Svi koji nisu vjerovali tuđem iskustvu, platili su vlastitim…”, ovako je, prije više od tri desetljeća pisao, upozoravao i u amanet nam ostavio Alija Isaković, „bosanskohercegovački književnik, romansijer, pripovjedač, radio-dramski, televizijski i dramski pisac, putopisac, aforist, leksikograf i povjesničar jezika i književnosti, utemeljitelj moderne bosanske jezičke kulture te jedan je od najznačajnijih bošnjačkih intelektualaca uopće“.

Tog 7. maja ujutro predsjednik bh. entiteta Republika Srpska Milorad Dodik probudio se mahmuran, umoran i odlučan da je, nakon porodične slave Đurđevdan u ponedjeljak, red da u utorak „odmori od svega“. Ipak, dnevni raspored je odredio drugačije: mora na otvaranje ponovo igrađene džamije Arnaudija, koja je tačno 31 godinu ranije do temelja srušena, kao posljednja od 16 banjalučkih ljepotica koje su se našle na udaru „mirnih i vjerski tolerantnih“ vojnika i policijaca i nemalog broja „civiliziranih“ stanovnika najvećeg grada u Bosanskoj krajini, koji je desecima kilometara bio udaljen od zone borbenih dejstava.

Slaviti ratne zločine i zločince znači biti u rangu tog nesoja

“Rušenje ove džamije bila je greška, bio je čin bezumlja… Rušenjem se ne može zaustaviti ni narod, ni vrijeme… Obnavljanje Arnaudije 30 godina nakon rušenja upravo simbolizuje besmisao njenog rušenja… Džamija svjedoči tome da na ovom prostoru može da živi mir. Svako ima pravo da bude svoj, može da bude drugačiji, pripadnik jednog, drugog, petog naroda, ali svi zajedno moramo da gradimo mir. Upravo ovdje želimo da pokažemo našu sposobnost te vrste”, „veze“ Dodik i šalje sliku širom svijeta kako je on za mir, suživot, razumijevanje…

Vratimo se nakratko poruci Alije Isakovića, u kojoj, između ostalog, piše: „Lijepe riječi [neprijatelja] smatrajte obmanom, primirje – opasnošću, a zadatu riječ – sumnjivom…“ Pa dobro, možda se Dodik promijenio, nije isključeno da je shvatio kako je „arlaukanje hodža“ grubo vrijeđanje ljudi, vjere, suživota, da je odlučio da više neće besramno vrijeđati Bošnjake (ili muslimane, kako ih on zove, a jadan pojma nema da to nije uvreda, nego bezobrazluk, zluradost i pokušaj da se bude duhovit na primitivan način)… Još je na otvaranju Arnaudije vjernicima čestitao Dan džamija i ponovnu izgradnju “ovog prelijepog objekta, koji živi ovdje kroz vijekove i svjedok je postojanja, radosti, ali i bezumlja koje je dovelo do njegovog rušenja…“

„Oni [neprijatelji] su junaci samo u čoporu“, poručio nam je Alija Isaković, a tog 7. maja, u haremu Arnaudije, bili su uglavnom obični dragi ljudi, efendije, ulema, vjernici koji su prevalili stotine kilometara da vide obnovljenu ljepoticu, poneki političar… Dakle, nigdje čopora, bjesnila, pjenjenja, krvi i zločina; čak je i Dodik – kojeg su pratili neopisivi ljubitelji islamske vjere, kulture i građevina Željka Cvijanović, Radovan Višković, imenjak mu Kovačević, Siniša Mihailović… – bio jedan od najumilnijih i najemotivnijih govornika.

Istina, nije bio „svoj među svojima“ i u većini, a moguće i da ga je ljepota Arnaudije očarala i preobratila, „otvorila mu oči“ kako je hvaliti ratne zločine i slaviti ratne zločince biti u rangu tog nesoja.

Gdje su nestali ‘med i mlijeko’ iz harema Arnaudije?

Istog je dana Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine raspisala lokalne izbore za 6. oktobar tekuće godine, i to na osnovu izmjena državnog Izbornog zakona koje je nedavno nametnuo visoki predstavnik međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini Christian Schmidt.

Opozicija iz RS-a najavljuje učešće na izborima s Schmidtovim „pravilima“, dok će vladajuća koalicija, predvođena Dodikovim Savezom nezavisnih socijaldemokrata, „razmisliti i razmotriti“ da li će lokalni izbori u tom bh. entitetu biti održani po nedavno u Narodnoj skupštini usvojenom izbornom zakonu RS-a.

I opet je utorak prošao bez psovki, uvreda, spominjanja „njemačkog turiste“, „potomka nacista“, „pokvarenog Zapada“…

„Od neprijatelja uvijek očekujte podmuklost, prevaru, laž i kukavičluk“, vraćamo se ponovo Aliji Isakoviću. Nije prošlo ni 48 sati od „meda i mlijeka“ iz harema Arnaudije, Dodik je ponovo pokazao pravo lice i namjere. Na Trgu palih boraca, samo par stotina metara udaljenom od obnovljene ljepotice, čuli smo „podmuklost, prevaru, laž i kukavičluk“.

„Nama predstoji još jedna borba, a to je da se oslobodimo od Bosne i Hercegovine“, rekao je predsjednik RS-a na obilježavanju Dana pobjede nad fašizmom. Još jednom ponovio je gnjusnu uvredu da su „Srbi imali dva antifašistička pokreta – partizanski i otadžbinski [zločinački, koljački, četnički], po ko zna koji put je negirao genocid počinjen u Srebrenici u julu 1995…

Šta se to desilo za samo dva dana, da nije „pao kakav mig“ najboljeg mu druga Aleksandra Vučića da se „malo zakuva dole u Bosni“, dok je u srijedu u Beogradu ručao s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom; ili je, jednostvno, do izražaja došla još jedna rečenica Alije Isakovića: „Znajte, ti divljaci u ljudskim spodobama poštuju samo sredstva kojima se sami služe…“?

Nije isključeno ni prvo, ni drugo, ali se vjerovatno radi o trećem, onome što Dodika trenutno najviše „boli“ – nema više novaca, pouzdanih, transparentnih i povoljnih kreditora ne može naći nigdje, Mađarska, Rusija i Kina desetljeće obećavaju ali ništa ne daju, republička ha'na je prazna, a dugovi stižu na naplatu…

Naše ‘iskustvo“ mora biti ljudsko, pošteno, najbolje

Pa je poručio da s partnerima u vlasti na nivou Bosne i Hercegovine može razgovarati samo „kada ispune ono o čemu smo se dogovorili“, poput sredstava od akciza na gorivo, koja su se popela na 350 miliona eura i čiju „raspodjelu koči federalna strana“.

Budžet RS-a za ovu godinu predviđa zaduženje od oko 400 miliona eura, pa bi 130 miliona eura od akciza (koliko, prema koeficijentima, pripada ovom bh. entitetu) donekle popunio ogromnu finansijsku dubiozu.

Ne bude li tih para, ni kredita (a i ako ih bude neće biti transparentni, ali hoće s nepovoljnim uvjetima i visokim kamatama), cijeli sistem „stabilne, održive i samostalne RS“ bi se mogao urušiti, jer neće biti ni penzija, ni plata za budžetlije, ni plaćenih mitinga, a izbori uskoro stižu.

„Svi koji nisu vjerovali tuđem iskustvu, platili su vlastitim”, završna je po(r)uka Alije Isakovića, ali istovremeno i putokaz probosanskim strankama („Trojka“), pa i Hrvatskoj demokratskoj zajednici Bosne i Hercegovine: ne vadite iz „živog blata“ onoga ko nam svima radi o glavi i državi, ne dajte mu novac, odgovorite mu onako kako on neće i ne zna: oštro, konkretno, otvoreno i odlučno. Njegovo drsko, bezobzirno, neljudsko „iskustvo“ ne smijemo i nećemo platiti svi mi, jer naše „iskustvo“ mora biti ljudsko, pošteno, najbolje – bosanskohercegovačko.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera