Otvorena antimuslimanska histerija Vučića i Dodika

Ako ne znate odgovor na postavljeno pitanje, najbolje je da se pravite nemušti, iznenađeni, pa i povrijeđeni. Ako ne želite konkretno i direktno odgovoriti, onda je „rješenje“ da povisite glas, naružite onoga ko pita i optužite ga da je tendenciozan i nekorektan. Ako ste, pak, jednostavno nekulturni, bahati i primitivni, na pitanje ćete „odgovoriti“ nesuvislim kontrapitanjem. Ako ste, kojim slučajem, aktuelni predsjednik (ranije premijer) Srbije, onda imate pravo koristiti sve tri varijante, jer znate da vam niko ništa ne može, jer vam se godinama, pa i desetljećima, gleda kroz prste iako sjedite na (najmanje) tri stolice i besprizorno i neargumentirano udarate i po najjačim svjetskim silama i autoritetima.

“Samo mi pokažite, ja sam nepismen, glup, pokažite mi u pisanoj formi gde to piše. A vi, je li znate kakve su sankcije sada protiv [bh. entiteta] Republike Srpske, znate koliko je to komplikovano? Šta će da radi sad ona žena Zora [Vidović, ministrica finansija RS-a], žena da čupa kosu?“, lamentirao je i kontraupitima „odgovarao“ Aleksandar Vučić na novinarsko pitanje kako komentira aktuelnu situaciju u RS-u, najave predsjednika ovog bh. entiteta Milorada Dodika da će još jednom krenuti u proces secesije ako se ne udovolji njegovim ultimatumima i nakon što je Narodna skupština RS-a napravila još jedan udar na državu Bosnu i Hercegovinu usvojivši entitetski nacrt izbornog zakona.

Sve je dogovoreno na ‘redovnim konsultacijama’

Ni slova o pokušaju državnog udara nakon što je visoki predstavnik međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini Christian Schmidt nametnuo tehničke (paket integriteta) izmjene državnog Izbornog zakona, skupštinskim (ustvari Dodikovim) zaključcima da ove izmjene ukinu u oba doma državne Parlamentarne skupštine, da se Schmidt i ambasadori SAD-a, Velike Britanije i Njemačke u Sarajevu protjeraju iz Bosne i Hercegovine, da se iz državnog Ustavnog suda izbace međunarodne sudije, zabrani web stranica Ureda visokog predstavnika…

“Vidio sam ga i razgovaram sa Dodikom svakodnevno, razmenimo osnovne informacije. Do dva sata sam noćas pratio rad Narodne skupštine RS-a. Situacija je komplikovana, politički uzavrela… I kad govorite o Dejtonskom sporazumu i da ga Dodik krši, pitam vas ja – je li Dodik prekršio oko imovine ili neko drugi, samo mi to pokažite, je li to Dodik prekršio?”, upitao je Vučić one na čija bi pitanja trebao odgovarati, svjesno i bezobzirno „zaboravljajući“ šta je odlučeno u parlamentu RS-a i „ubacujujući“ u priču najavu da bi visoki predstavnik mogao nametnuti i zakon o imovini Bosne i Hercegovine („uskoro ću pitati Schmidta da mi pokaže član Dejtonskog sporazuma po pitanju imovine koji je prekršio Dodik“), te zakukao što osobe i kompanije iz RS-a koje se nalaze na crnim listama SAD-a i Velike Britanije sada trpe sankcije.

Sve je ovo bilo očekivano i vjerovatno dogovoreno par dana ranije, na „redovnim konsultacijama“ Vučića i Dodika u Beogradu, i poslužilo je tek kao uvod u mnogo značajniju i opasniju priču kojom se nastoji javnost u Srbiji i RS-u „okrenuti na drugu stranu“, zamaskirati tešku međunarodnu poziciju prouzrokovanu sve izvjesnijim (majskim?) primanjem Kosova u punopravno članstvo Vijeća Evrope, američko-evropskim pritiscima da se uskladi politika spram brutalne ruske agresije na Ukrajinu i neskrivenim prijetnjama susjednim zemljama (Moldavija, Finska, Švedska, Poljska), potencijalnom slomu bankarskog sistema u RS-u (samim tim i velikim problemima finansijskog sektora u Srbiji) zbog sankcija „crnolistašima“…

‘Kakve rezolucije i deklaracije, gledajmo u budućnost’

Nema boljeg i razornijeg „alata“ da se nabilda vlastiti nacionalni naboj osim da za svoje probleme i neuspjehe optužiš drugu naciju, koja je krivac i kada je žrtva, pogotovo kada je stradala zbog tebe i od tvoje ruke, noža, metka, mine, bombe, granate… I sada se ta žrtva sprema i nastoji da u Generalnoj skupštini Ujedinjenih naroda bude usvojena rezolucija o genocidu počinjenom u Srebrenici u julu 1995. godine, najvećem zločinu u Evropi nakon Drugog svjetskog rata, nedvojbeno argumentiranom i pravomoćno dokazanom pred relevantnim međunarodnim sudovima. „Spremaju [Bošnjaci, muslimani] i neku rezoluciju o genocidu u Srebrenici…“, zapomaže Vučić i dodaje kako o “užasnom zločinu” misli sve najgore. Što bi, valjda, trebalo biti dovoljno za žrtve i njihove porodice; kakve rezolucije i deklaracije, gledajmo u budućnost.

Jedan od razloga zapadnih svjetskih sila da glasaju za ovu rezoluciju je da „srpski narod bude kažnjen zbog slobodarske politike, da mogu muslimanima širom sveta pokazati da, uprkos podrške Izraelu, da su evo našli muslimane koje ćemo da podržimo i opet će se kola slomiti na Srbima. Posle toga je jasno šta sledi”, jer će „dan kasnije zapadni moćnici izaći sa težnjom da genocidne tvorevine ne mogu postojati“, slikovito je „pojasnio“ predsjednik Srbije kako će biti kažnjeni oni koji su počinili genocid, i to sve kako bi se zločini počinjeni nad muslimanima (Palestincima) u Pojasu Gaze „kompenzirali“ rezolucijom u korist muslimana (Bošnjaka) u Bosni i Hercegovini.

Ali, kao u onim televizijskim reklamama, to nije sve: muslimani će, uz pomoć zapadnjaka, „tražiti i ratnu odštetu od Srbije i sve drugo što su najavljivali… Imat ćete kolektivan zapad protiv nas i značajan broj muslimanskih zemalja“, zapomagao je Vučić i još jednom upro prst u muslimane i muslimanske zemlje kao glavne krivce što Zapad želi nauditi Srbiji i sestrinskoj Republici Srpskoj. A ne zbog autokratske vlasti, kriminala, korupcije, nepotizma, ponižavanja opozicije, slobodnih medija, nevladinog sektora, otvorenih i otrovnih proruskih aspiracija, poduge liste zaslužnih nosilaca sankcija i donedavno ponosnih i u pokušaju duhovitih „crnolistaša“, što je sada došlo na naplatu i skamenilo podrugljiv smijeh i utišalo „ne može nam niko ništa…“

‘Neće nestati ne isključuje etničko čišćenje i genocid’

Nije slučajno da se Vučić u antimuslimanskoj histeriji priključio Dodiku nepuna 24 sata nakon što je gotovo pa 100-postotni vlasnik RS-a i višestruki „crnolistaš“ poručio kako „Bošnjaci mogu da žive na ovih 25 posto [Bosne i Hercegovine]… Dočekat ćemo trenutak da ćemo se od vas odvojiti… Jedini cilj Bošnjaka je da podjarme Srbe i da im se osvete…“ Podeblja bi se knjiga mogla napisati o uvredema i pogrdnim izrazima kojima je Dodik „častio“ Bošnjake (koje on uglavnom zove muslimani, po vjerskoj odrednici, misleći da je to pogrdno i tu mu pomoći nema), pa ko ima želje, volje i da to može provariti, neka se sam uvjeri, široka su polja internetska.

„Za svakog Srbina kojeg zapadnjaci sankcioniraju i kazne nakon stavljanja na crnu listu, mi ćemo procesuirati 100 muslimana“, parafrazirat ćemo izjavu Aleksandra Vučića iz 1995. godine: „Vi bombardujte, ubijte jednog Srbina, mi ćemo 100 muslimana!“ Da ne bi bio zapostavljen, evo sličnosti Dodika i njegovog (naknadnog) heroja i uzora, presuđenog ratnog zločinca i doživotnog uznika Radovana Karadžića. Dok je 1991. godine doktor i (kasniji) čudotvorac Dragan David Dabić najavio „nemojte da mislite da nećete Bosnu i Hercegovinu odvesti u pakao, a muslimanski narod možda u nestanak; jer muslimanski narod ne može da se odbrani ako bude rata ovdje“, Dodik je Bošnjacima muslimanima „dozvolio“ da mogu živjeti na 25 posto Bosne i Hercegovine“. Što bi se moglo protumačiti da neće nestati, ali ne isključuje etničko čišćenje i novi genocid.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.