Ovo nije ‘Netanyahuov rat’, nego izraelski genocid

Ne krivim Benjamina Netanyahua. Ne krivim izraelskog premijera za ovo što se dešava mom narodu. Ne krivim ga danas, dok izraelske bombe razaraju svaki ćošak Gaze i djeca umiru ispod ruševina. Nisam ga krivio ni 2013. godine, kada sam morao gledati ubijanje mog naroda u Gazi u večernjim vijestima.

Moja majka ga nije krivila kada su je snajperisti sa krovova gađali dok je pokušavala doći na posao na Zapadnoj obali. Moj djed, Bog se smilovao njegovoj duši, nije ga krivio kada je umro ne dobivši priliku da se vrati na zemlju koju su mu doseljenici ukrali 1980-ih.

Za mene, moju porodicu, moj narod, ovo čemu svjedočimo u Palestini danas nije „Netanyahuov rat“. Ovo nije njegova okupacija. On je samo još jedan zupčanik u nemilosrdnoj ratnoj mašineriji koju predstavlja Izrael. Međutim, ako pitate senatore Bernieja Sandersa ili Elizabeth Warren, navodne borce za prava Palestinaca i zagovornike progresivnog humanitarizma u Sjedinjenim Američkim Državama, za sve što nam se događalo u proteklih 75 godina, i za sve što nam se događa danas, možemo okriviti jednog, i samo jednog čovjeka: Netanyahua.

‘Loše Netanyahuovo vodstvo’

Sanders uporno naziva trenutni izraelski napad na Gazu „Netanyahuovim ratom“ i zahtijeva da SAD „ne da Netanyahuu više ni novčića“.

Warren, u međuvremenu, osuđuje „loše Netanyahuovo vodstvo“ dok poziva na prekid vatre.

Ovi progresivni senatori smatraju da je uzrok sve boli i patnje u Palestini jasan: ultradesničarski, ratoborni premijer riješen nastaviti sukob koji mu omogućava ostanak na vlasti.

Netanyahu je, bez sumnje, zao. Nema sumnje da je počinio brojne zločine protiv Palestinaca i protiv čovječnosti tokom svoje duge karijere. Jasno je da on nastavlja podsticati pokolj u Gazi, danas dijelom i zbog svog političkog opstanka. I on treba odgovarati za sve što je rekao i učinio, a što je nanijelo štetu i bol mom narodu. Ali za rasizam, ekstremizam i genocidnu namjeru, koji su vidljivi u Gazi i širom okupirane palestinske teritorije danas, ne možemo i ne bismo trebali okriviti samo Netanyahua.

Okrivljavanje Netanyahua za izraelsko otvoreno kršenje ljudskih prava, nepoštivanje međunarodnog prava i otvoreno slavljenje ratnih zločina je ništa drugo do zaštitni mehanizam za liberale kao što su Sanders i Warren.

Okrivljavanjem Netanyahua za patnju i ugnjetavanje palestinskog naroda u prošlosti i sadašnjosti, održavaju na životu laž da je Izrael izgrađen na progresivnim idealima, a ne na etničkom čišćenju.

Okrivljavanjem Netanyahua, oni zataškavaju svoju naizgled bezuvjetnu podršku za državu koja otvoreno čini ratne zločine i zločine protiv čovječnosti.

Okrivljavanjem Netanyahua i predstavljanjem Izraela kao progresivne, dobronamjerne države koja bi poštovala međunarodno humanitarno pravo, ali trenutno njome upravlja loš čelnik, oni razrješuju sebe, i SAD općenito, saučesništva u brojnim izraelskim ratnim zločinima.

Naravno, Sanders, Warren i svi ostali koji zagovaraju ovaj stav dobro znaju da „sukob“ u Izraelu i Palestini ne bi magično nestao i Palestinci ne bi odmah dobili oslobođenje i pravdu da Netanyahu ode s vlasti.

Brojni problemi

Na kraju krajeva, isti scenarij su gledali u SAD-u prije nekoliko godina. Ljudi su govorili: kada bi samo Trump bio uklonjen iz Bijele kuće, problemi koje je on izazvao i potaknuo bi nestali, američka demokratija bila bi spašena i sve bi bilo dobro. No, je li se to dogodilo? Prošle su gotovo četiri godine od kraja Trumpovog mandata, ali i dalje svjedočimo raširenom rasizmu, nejednakosti, oružanom nasilju i siromaštvu širom države.

Ti problemi nisu čarobnim putem riješeni nakon okončanja Trumpovog mandata, jer ih nije ni kreirao Trump. To nikada nisu bili „Trumpovi“ problemi, nego američki. Osim toga, postoji veoma realna šansa da će se Trump vratiti u Bijelu kuću iduće godine zato što milioni Amerikanaca podržavaju njega i njegov program. Isto važi za Netanyahua i za Izrael.

Sugestija da je Netanyahu izdao izraelske progresivne, demokratske temelje i izazvao „humanitarnu katastrofu“ kojoj svjedočimo u Gazi danas, ignoriše sistemsko ugnjetavanje koje je inherentno za Izrael kao doseljeničku koloniju.

Sanders i drugi možda žele vjerovati cionističkom mitu da je Izrael u suštini progresivna država sa socijalističkim temeljima, koju su ljudi bez zemlje izgradili na „zemlji bez ljudi“. Ali, oni ne mogu pobjeći od činjenice da Palestina nikada nije bila „zemlja bez ljudi“. Osnivanje Izraela je zahtijevalo protjerivanje više stotina hiljada Palestinaca koji su starosjedioci na ovoj zemlji, i opstanak Izraela kao „jevrejske nacije“, kako je navedeno u njegovom Zakonu o nacionalnoj državi, zahtijeva kontinuirano ugnjetavanje, oduzimanje prava glasa i zlostavljanje Palestinaca.

Milioni Palestinaca danas nastavljaju živjeti i umirati pod izraelskom okupacijom i oni su – zajedno sa palestinskim državljanima Izraela – podvrgnuti onome što se uglavnom opisuje kao aparthejdni sistem.

Ova neodrživa i nepravedna dinamika teško da je kreacija Netanyahua i njegove vlade.

Dugoročni opstanak povezan sa etničkim čišćenjem

Od samog početka, država Izrael je povezivala svoj dugoročni opstanak sa etničkim čišćenjem Palestine, potpunim brisanjem palestinskog identiteta i ugnjetavanjem Palestinaca koji su ostali na svojoj zemlji. Bivša izraelska premijerka Golda Meir napisala je u komentaru objavljenom u The Washington Postu da „takvo nešto kao Palestinci ne postoji“ još 1969. godine, decenijama prije početka Netanyahuove vladavine.

Naravno, izraelska ljevica promoviše svoju životnu situaciju zasnovanu na poljoprivredi u „kibucima“ kao socijalistički san i mnogi Izraelci ponose se „demokratijom“ svoje države. Ali, sve ovo je istinito samo ako ignorišete čovječnost Palestinaca koji su etnički očišćeni sa svoje zemlje kako bi se oslobodio prostor za socijalističke kibuce i koji ne mogu učestvovati u izraelskoj demokratiji iako žive pod punom izraelskom kontrolom na ilegalno okupiranoj teritoriji.

Prije početka genocida u Gazi, Izraelci su mjesecima masovno protestovali protiv onoga što su doživljavali kao Netanyahuov napad na pravni sistem i demokratiju u državi. No, nikada nisu protestovali u tolikom broju i s tolikom žestinom protiv okupacije, ubijanja i brutalizacije Palestinaca od strane njihove države i vojske.

U novembru, cijeli mjesec od početka genocida, samo je 1,8 posto Izraelaca reklo kako vjeruje da izraelska vojska koristi previše vatrene snage u Gazi. Sada, pet mjeseci od početka genocida, gotovo 40 posto Izraelaca kaže da žele vidjeti preporod jevrejskih naselja u Gazi.

Palestinska patnja

Izgleda da slike hiljada mrtvih i osakaćenih Palestinaca ne znače mnogo Izraelcima. Ne dotiču ih snimci očeva koji nose posmrtne ostatke djece u plastičnim vrećama ili majki koje plaču nad krvavim tijelima svojih ubijenih beba. Nije ih briga za gladnu djecu zaglavljenu ispod ruševina ili dvogodišnjake koji se truju hranom za ptice koju su prisiljeni jesti usred gladi koju je izazvao čovjek. Oni nisu samo ravnodušni na patnju koju njihova vojska nanosi nedužnim ljudima – hiljade njih zapravo protestuju na granici kako bi osigurali da nikakva pomoć ne dođe do Palestinaca koji su na ivici gladi.

Mnogi od njih su isti Izraelci koji su izašli na ulice prije manje od godinu da protestuju protiv Netanyahuovog tzv. napada na njihovu demokratiju. Dakle, ne – ono čemu svjedočimo u Palestini danas nije „Netanyahuov rat“, kako ga Sanders i Warren uporno nazivaju. Ovaj sukob, ovaj genocid, nije počeo s Netanyahuovim usponom na vlast i neće završiti s njegovim neminovnim padom u nemilost.

Doseljenici su počeli krasti zemlju, domove i živote Palestinaca dugo prije nego što je Netanyahu postao relevantan u izraelskoj politici. Palestinci su boravili u zatvorima na otvorenom dugo prije nego je on postao premijer. Izraelska vojska nije počela zlostavljati, maltretirati, sakatiti i ubijati Palestince kada im je Netanyahu postao zapovjednik.

Problem nije Netanyahu ili bilo koji drugi izraelski političar ili general. Problem je izraelska okupacija. Problem je doseljenička kolonija čija se sigurnost i dugoročna održivost oslanjaju na sistem aparthejda i beskrajne okupacije, ugnjetavanja i masovnog ubijanja starosjedilačke populacije.

Ovo nije Netanyahuov rat, ovo je izraelski genocid.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.