Ramazan i moć vjere i jedinstva

Vlada i njene institucije pokušavaju utjecati na društvo na sve dostupne način, bilo kroz prisilu ili medije, obrazovanje ili popularnu kulturu. Ovakav pristup često nailazi na antirežimsku reakciju opće populacije.

U novije vrijeme, u kampusima i među aktivistima u Sjedinjenim Američkim Državama, prisutan je trend koji se može opisati kao antiautoritarni. Studenti na fakultetima sada često podozrivo gledaju na edukatore i univerzitetske administracije i dovode u pitanje ono što vide kao nepravednu upotrebu moći i autoriteta. Postaju sve skeptičniji prema bilo kojem obliku didaktičkog podučavanja.

U društvo općenito, utjecanje na druge iz pozicije autoriteta i stručnosti postalo je teže no ikad. Pokret protiv vakcinacije primjer je ovog otpora stručnom mišljenju; u velikoj mjeri se temelji na nepovjerenju prema tradicionalnim institucijama i strukturama znanja.

Osim toga, mnogi ljudi u SAD-u se distanciraju od organizovane religije i sada su više agnostici i ateisti nego ikada ranije. Mnogima se ne dopada ideja suca u njihovom životu – čak ni kroz uspostavljene institucije i „norme“.

Uticaj na milijardu ljudi

U kontekstu agnosticizma, teško je povjerovati da religija može imati bilo kakav utjecaj na veliku grupu ljudi. Religiju ili vjeru u nevidljivo mnogi smatraju nemoćnom i arhaičnom relikvijom; odbacuju je u koristi materijalnog uspjeha i napretka. Mnogi slave moralnu anarhiju i liberalizam.

Ali, šta ako religija može potaknuti milijardu ljudi da se odreknu osnovnih ljudskih potreba, kao što su hrana i voda, tokom dana cijeli jedan mjesec?

Šta ako vjera u nevidljivo može motivisati milijardu ljudi da Njega obožavaju religiozno cijeli mjesec kao da je to jedino o čemu razmišljaju – posebno noću?

Šta ako vjera može izvršiti utjecaj na milijardu ljudi i inspirisati ih da nahrane gladne nakon što su postili cijeli dan?

Šta ako vjersko ubjeđenje može navesti zajednicu da postane obazrivija prema drugima i donira u humanitarne svrhe cijeli mjesec?

Šta ako praktikovanje vjere može inspirisati milijardu ljudi da lakše i brže opraštaju greške jedni drugima?

Šta ako plemenita civilizacija od više od milijardu ljudi može razbiti mit da ljudi ne mogu živjeti bez nasilja, pljačkanja, krađe i ubistava?

Šta ako organizovana religija može zagovarati jedinstvo među milijardom ljudi do stepena da svi zajedno čine dobra djela i ne nalaze razlog za svađu u vezi s razlikama?

Da. Šta ako je zaista tako!

Muslimani koji ovo čitaju znaju da su korisnici i svjedoci ovog velikog fenomena tokom mjeseca ramazana. Oni se ujedinjuju u obožavanju svog Stvoritelja. Svi oni traže Allahov oprost i blagoslove.

Mjesec koji daje život

Mjesec ramazan je mjesec u kojem je objavljen sveti Kur'an kao uputa svima. Ako bi drugi mogli posmatrati ovaj prizor u muslimanskoj zajednici, svakako bi vidjeli vodstvo prema zajedničkom jedinstvu u obožavanju.

Muslimani uključeni u politički i društveni aktivizam moraju cijeniti ovo čudo i koristiti ga kao platformu za izgradnju većeg međusobnog povjerenja, bolje saradnje, većeg poštovanja, veće količine optimizma i boljih perspektiva jednih za druge. Ramazan pruža okvir za muslimana koji je zasnovan na ideji dobrovoljne promjene, bez sile države i institucija.

Ako se musliman može odreći najosnovnijih ljudskih potreba i održati to suzdržavanje u potpunosti bez prisile, onda je uključivanje u aktivizam u službi pravde manji napor u usporedbi s tim.

Islam ne propovijeda antiautoritarni anarhizam; umjesto toga, ohrabruje vjernika da prepozna svoj vlastiti potencijal unutar većeg kosmološkog okvira samodiscipline i razumijevanja konačne božanske suverenosti. Ramazan pokazuje da prava moć ne proizlazi iz duge ruke privremene vladine vlasti, već iz dobrovoljnog povinovanja pojedinca Allahovoj krajnjoj dominaciji nad stvorenim.

Muslimani koji poste ramazan moraju tako proširiti svoje jedinstvo i povjerenje u božansko na sve ostale mjesece u godini. Ramazan je živ mjesec. Živ je i daje život inače „uspavanoj“ zajednici. Kur'an je živa knjiga. Ona je živa i muslimani je trebaju posmatrati kao knjigu koja daje život.

Vladina moć i institucionalni autoritet nad drugima sada imaju konkurenciju. Ali, to nije bilo koji oblik ljudske konkurencije. To je suparnik koji svake godine dokazuje da su religija i vjera u stvarnu moć itekako žive – uprkos tvrdnjama i preziru svojih protivnika.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.